Jubito, nešto bi te pito

Ono što je Severina nehotice napravila za popularizaciju Interneta u Hrvata, napravio je, još nehotičnije, i Ivica Kirin za domaću politiku. Internet je tek Kirinovom jubitozacijom postao u Hrvatskoj i politički medij – mjesto na koje se već, munjevitom brzinom, izmjestio dobar dio predizborne kampanje – koja tako postaje znatno brža, izravnija i interaktivnija.

Neki političari su, istina, nešto prije Kirina zasukali rukave i bacili se na blogiranje, pokušavši tako doprijeti do mlađih birača, a stranke već odavno imaju svoje, uglavnom neinspirativne, web stranice. No, »slučaj Jubito« je, zapravo, za domaći politički Internet značio isto što i izum mp3 kodiranja za digitalnu glazbu – revoluciju. Urnebesni video uradci sa smiješno nemuštim istupima ministra policije, dotad najpoznatijeg po »dugim cijevima«, postali su poznati širom zemlje, a slava Jubitoa (kako je Kirin krstio video servis na webu YouTube) ovih je dana postala i međunarodna, jer je čitavu priču prenio i stanoviti Reuters.

Vrhunac internetizacije domaće političke bitke dogodio se u – Saboru, kad su SDP-ovi zastupnici došli na zasjedanje (na kojem su tražili Kirinovu glavu), odijeveni u bijele majice s natpisom Jubito. Tako se, sav cyber i fancy, sa širokim osmijehom i napetom bijelom majičicom, kočio i čuveni Mato »emajl« Arlović, koji je prije nekoliko godina na istom mjestu riječ e-mail, izgovorio onako narodski, po Vuku i materijalu za posuđe.

Nek drugi put HDZ-ovci dođu na sjednicu s emajliranim posuđem i eto veselja...