«Dramu «Garderobijer» prvi put sam imao prilike vidjeti na filmu u velikim glumačkim kreacijama Alberta Finnlija i odmah se za nju zainteresirao. Pročitavši ponovno tekst kada sam se odlučio za režiju, pronašao sam još više slojevitosti i značenja od onih koje sam zamijetio u filmu. Smatrao sam da bi bilo zanimljivo ovaj tekst staviti na scenu. Naime, u mnogim se kazališnim ansamblima sve više gubi ona prijeko potrebni osjećaj zajedništva koji zapravo opravdava sam smisao postojanja kazališta. Kod mnogih se kazališnih ljudi gubi onaj duboki osjećaj posvećenosti pozivu, tako da sve to nekako postaje manje-više unosno zanimanje. Smatram da se u društvu i kazalištu sve više gubi svijest o kulturnoj, odgojnoj i socijalnoj važnosti kazališnog djelovanja. Štoviše, i sam autor u svom obraćanju čitatelju pojašnjava neke aspekte ovog problema. Stoga je «Garderobijer» možda danas aktualniji nego ikad. Koristit ću priliku da nekim ansamblima preporučim igranje ove predstave. Mislim da bi im to koristilo.» (Joško Juvančić u Virovitičkom listu)
