Ovako više ne mogu živjeti, samo čekam kada će me jedan od zidova poklopiti. Sva se kuća trese kada kamion prolazi, ne znam dokle će izdržati ovako. Kad me ubije zid onda će biti sve u redu, onda će svi kazati: Da, trebali smo mu pomoći. Oni bi me smjestili dom, a ja nisam za dom, ne želim u dom, radije bi u šumu, u zemunicu.
Rođen sam 2. svibnja 1972. godine, tu kod nas u Virovitici. Tata me je napustio 1974., a majka je umrla 1983. godine. Majka je za sobom ostavila kredite zbog kojih sam morao prodati obiteljsku kuću. A i da je nisam prodao opet bi je banka uzela radi kamata.
Bivši sam pripadnik 1. Gardijske brigade Tigrovi. Sada živim u jako trošnoj kući u Osječkoj ulici, bez ikakvih normalnih uvjeta za život i koja se raspada od starosti. To nije moje već od prijatelja koji mi je dozvolio da tu živim.
Dok se kuća ne proda jer sam u njoj podstanar. A kuda ču ja sa 6 haskija ako se proda? A što je najgore, postoji mogućnost da me poklopi koji od zidova. Puno puta sam tražio smještaj od grada ali sam naišao na zid.
Radim u nadnicama i trudim se da nešto imam i da nešto postignem. Tražio sam stalniji posao i još uvijek ga tražim. Gradonačelnik zna uvijek reći: 'Šerif je lijen, neće raditi', a nikada mi nije ponudio posao nikakav, nikada nije bio vidjeti gdje i kako živim.
Imam te haskije i preponosan sam na njih. Imam Haski centar i nitko od grada mi nije izašao u susret, svi znaju reći: Bravo, samo nastavi tako i dalje.
Trebala biti utrka psećih zaprega kod nas u gradu, predao sam bio službeno zamolbu da mi se dodjele sredstva na udrugu ali
nisu da se to može održati što znači da ih u gradu ne zanimam ja a ni moja udruga kao ni psi ja ču biti prisiljen da spavam ovu zimu pod šatorom jer se bojim a nemam gdje živiti i da vama svima kažem: Ja bez haskija nikuda ne idem, ako treba pod šator idem ali me nitko neće a i ne može od njih rastaviti. I ako se to desi, taj netko će biti odgovoran za moj život jer ja živim radi njih.
Nitko me nije pitao dali imam hrane za pse dali mi treba šta. Ovim putem bi se javno zahvalio veterinarima ambulante Felix kao i nekim pojedincima koji mi pomažu na bilo kakav način.Najveći mi je problem smještaj za mene i moj čopor a i hrana za njih.