Ako treba birati između Milanovića koji se zabarikadirao u Banskim dvorima i Milanovića koji je ušao u ring i razmjenjuje udarce s političkim i civilizacijskim neistomišljenicima, taj novi premijer ipak je više dobrodošao.
Samo je šteta što se pokazuje da predsjednik Vlade ima jasan sustav vrijednosti kad su političke teme u pitanju, pa iz toga proizlazi i spremnost za borbu, ali da i dalje nema vlastiti sustav vrijednosti kad je u pitanju ekonomija. Pa se u tome, nadajmo se samo za sada, ne usudi otvarati fronte. Naravno da bi mu bilo mudro prije svojih govora iz glave činiti ono što čine iskusni političari, a svodi se na savjet: Pripremaj svoj nastup tri dana, a onda slobodno tri minute ‘improviziraj'! Ali ako ćemo iskreno, htjeli to priznati ili ne, na ovim prostorima vole one koji se usude, da to slikovito kažem, ući u seosku gostionicu i zakvačiti se s najopakijim gostima. S kim se sve nije zakvačio Milan Bandić, a vidi kakve su mu predizborne ankete...
Nikako da ostanem paf Toliko o Milanoviću. Tema današnje kolumne trebala bi biti o tome koliko nedostaje iskoraka na političkoj sceni. Svi su predvidljivi. Unaprijed znaš tko će što reći. Nema nikoga tko je izašao s ekonomskim programom nakon kojeg bi ostao paf i ne bi ti preostalo ništa drugo nego reći: ‘Svaka čast, nisam takvo što dobro očekivao od njega!'
Školski primjer osobe na javnoj sceni koja oslikava uskogrudnost i zagriženost svojim interesima jest sindikalist Vilim Ribić. Kopernikanski obrat koji priželjkujem u njegovu bi slučaju bio da jednog dana umjesto uobičajene jadikovke nad sudbinom zaposlenih u javnom sektoru podastre nov ekonomski program koji će spasiti Hrvatsku. A onda posljedično i članstvu, koje ga dobro plaća, osigura pristojne plaće. Umjesto toga on svojim izjavama iz dana u dan zakopava članstvo za koje bi se trebao boriti. Evo primjera:
Novinar Novog lista nedavno je na Ribićevo stajalište da se, kada dođu bolja vremena, zaposlenima u javnom sektoru vrati oduzeto na plaćama odgovorio protupitanjem: ‘Kad bih ja od svojih poslodavaca tražio da mi retroaktivno vrate novac koji sam izgubio smanjenjem plaće, vjerojatno bih samo izazvao njihov smijeh.' Vjerovali ili ne, Ribić odgovara: ‘To su različite pozicije. Vi imate manje prihode jer su vam manje tiraže, ali prosvjetarima se narudžbe nisu smanjile, oni rade jednako.'
Ribić s logikom posvađen Jednostavno ne mogu vjerovati da jedan sindikalni vođa može biti toliko posvađen s logikom ili toliko sklon manipulacijama. Pa gospodine Ribiću, ni tom novinaru koji vas je intervjuirao nisu se smanjile narudžbe! Pa nije on vlasnik novina. Njemu su se narudžbe i povećale jer je u redakciji manje novinara, zbog čega oni koji su preostali moraju raditi više. Ribić se oštro protivi podjeli na zaposlene u realnom sektoru i nadgradnji, a zapravo sâm potencira te podjele dvostrukim mjerilima.
A u razgovoru za Jutarnji list sindikalni vođa Ribić na pitanje što ako reforme u javnom sektoru podrazumijevaju otkaze odgovara: ‘Da, mi smo za otpuštanje neradnika...' Čekajte malo, gospodine Ribiću! Pa zar vi smatrate da je u realnom sektoru bilo stotinu tisuća neradnika i da su otpušteni zato što su bili neradnici? Ondje vani, u realnom svijetu koji živi na tržištu i od tržišta, okrutna su vremena. Bez posla ostaju mnogi vrijedni radnici.
U istom intervjuu Vilim Ribić negira rast nesnošljivosti između ljudi u javnom i privatnom sektoru i usuđuje se izjaviti: ‘O kakvom jazu vi govorite? Taj jaz postoji jedino virtualno, u medijima krupnoga kapitala.' Nažalost, već i samo spomenute dvije izjave pokazuju da taj jaz najviše postoji u Ribićevoj glavi.
Moram priznati da, kad bih bio u situaciji da budem predstavnik poslodavaca ili Vlade i da moram razgovarati s takvim sindikalnim predstavnikom, ne bih imao mnogo strpljenja za diplomaciju.
Naravno, pretpostavka bi bila da imam originalan i kvalitetan odgovor kako zemlju izvući iz ekonomske depresije. Valjalo bi poželjeti da se Milanović i njegovi ministri zbroje i odmah nakon ulaska u EU objave novu konzistentnu ekonomsku politiku. Pa da se i zbog ekonomije mogu srčano ‘potući' s političkim protivnicima. Ne ući u sukob radi sukoba, nego radi stvaranja bolje Hrvatske.
