Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Još da imam naslov spreman, neka bude možda tvoja ludnica


  Priča           Mariza Maini / Zagreb           14.02.2009.         2436 pogleda
Još da imam naslov spreman, neka bude možda tvoja ludnica

Ma, htjela sam ti večeras puno toga reći, ispričati ti neke tajne koje dijelim samo s maglom. I htjela sam ti, da...htjela sam ti možda onako usput dati do znanja koliko mi srce brže udara, kad primijetim da izmamim osmijeh na tvojim usnama. Ali eto, ta neka čežnja koja me lovi oko gležnjeva, dopustila je da ne izustim puno toga što mislim da ti pripada. Ali ne bježim, samo se možda nisam dovoljno blizu još primakla. 

Ma, znaš, barem naslućuješ, da kradem svaki trenutak od sebe da bi ga s tobom provela.  Boli to, što te se ne nauživam skoro, a već dođe vrijeme rastanka. I uvijek ostanem dok ne prođe ponoć, da se uvjerim kako zadnjim otkucajem čarolija nije prestala. I onda vidim da ni tebi nije tako lako pustit me da zaspem s jastukom zagrljena. Pa se trudiš ubrzat vrijeme, do ponovnog susreta (iako mi kažeš kako na vrijeme nemaš utjecaja). Lažeš malo, jer kraj tebe vrijeme ne postoji, postoji samo ugoda.

 

Ma, ne mislim više o nemogućnosti uspjeha. Neke te rijeke ponesu, pa te miluju valovima. Onim nježnim koji ne remete mir obala, i onim snažnim koji te od svega zaklone. Od njih se na kraju rasprsneš u tisuću kapljica koje tvore dugu u tvojim rukama. Neka mala voćka je zabljesnula. Plodovima tvojih dodira. Neki se instinkti ne smiju spriječiti, sve ostalo je sudbina.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

tomislav
5.3.2009. 9:40
Je Marice, ljubav je samo lepa dok se ceka, kad od sebe samo nagovestaj da.
Sta se tice uredjivanja teksta pamtim jos iz davnih dana osmogodisnje skole kad nas je posjetio knjizevnik i djecji pisac Danko Oblak i objasnio kako on stvara i pise. rekao je da on tekst koji napise sakrije negdje duboko u ladicu i da ga ne gleda barem nekih trideset dana i onda kad ga izvadi onda mu da onaj zavrsni glanc.
Pisati se ne moze mislim tek tako, to je jedan odgovoran cin koji trazi odredjenu inspiraciju i postovanje prema napisanim rijecima. Gramatika je tu samo sustav pravila koja su se s vremenom formirala da bi se lakse razumjeli. To nije sustav nametnut izvana. Taj pravila se svjesno mogu i krsiti zbog pjesnicke slobode - licentia poetica - tako smo to zvali u skoli.
Tako ja mislim kao konzument.
kojot3
5.3.2009. 9:32
Bravo Mariza! Taj ma baš tu i treba jer oživljava ono što ljudi obično kažu u takvim situacijama. Sjetimo se svojih ljubavi i susreta s njima, nervoze i misli sto sve im reći, a onda ipak...toliko toga ostane u zraku i čeka neki drugi bolji trenutak. Da ljubav je i nervoza, strah posebno ova kada su ljubavnici u igri i svaki trenutak je možda zadnji, a možda je to tako uvijek. Još jednom bravo, ipak je tvoj tekst nešto što nas na trenutak vrati u mladost i potsjeti na one trenutke iščekivanja i sumnji.
marizam
5.3.2009. 9:08
:) Dragi Tomislave, hvala na opaskama. Onog dana kada počnem pisati gramatički možda ispravno, značit će da sam prestala osijećati to što pišem. Moje pisanje nema velike ambicije, samo negdje ostaviti trag o nekoj emociji koja me prožela. Tekstove ne editiram, niti ih ne pročitam prije objave. Neki lektor bi svakako imao posla oko obrade...ali jedino kada ih tako objavim znam da su moji. Da su refleksija tog trenutka kojem sam se prepustila :) Ma ;)) A ti meni dokaži da ljubav ponekad ne nosi nervozu, pa makar onu slatku :)) I zbunjenost, i nedostatak riječi, i želju da se pregrize jezik, i pogrešne formulacije, i šutnju čak ako zatreba :) Hvala i ostalima :)))
tomislav
17.2.2009. 8:55
Ja sam takva pisma dobijao cak od zene koja je naucila moj jezik i nikad joj nista nisam zamjerao jer pisala je jednostavno i citko. A zna se da je u jednostavnosti velicina i ljepota.
Davor
16.2.2009. 22:36
Tomislave, mogu si mislit na kakvim su tek mukama bile tvoje cure kada su ti pisale ljubavna pisma.:))
miha
16.2.2009. 22:02
Ja se predajem, nek se spali tekst, nek se aktivira državni odvjetnik, nek se obavjesti kongregacija za nauk i održavanje vjere, drveće nek se za lomače posječe, nek na krijesovima svi moji postovi griješno izgore, al meni je njena priča baš lijepa!
tomislav
16.2.2009. 20:57
A ha evo: Vladimir Anic kaze da je dozivljaj ono sto je steceno iskustvom. To nije impresija, odraz stvarnosti u nasoj pod-svijesti. Znaci ako je netko lovio na dravi ribe i osjecao sum valova s jadrana onda je to impresija a ne dozivljaj. Impresija je jos dojam ili utisak. Kao kad je matos u parizu gledajuci Sainu osjecao da gleda Savu (ne savu milicajca nego rijeku Savu)
tomislav
16.2.2009. 20:03
Ne znam sto je po vama dozivljaj. Nedavno sam procitao da taj izraz veliki hr pisac korsiti kao hr inacicu za orgazam.
Vi bi ne-ostali na Dostojevskom itd. tj. isli bi nekud dalje kao da je pravilo da svatko novorodjeni mora ici nekud dalje u odnosu na umrlog. Jos jedna bezidejna postavka po meni.
Pisati da rijeka daje, proizvodi itd valove kad znamo da rijeka tece i ima svoju maticu, a more zbog plime i oseke stalno je u valovitom kretanju, je jedan primjerak odstupanja od onog sto svaki prosjecni covjek o tome nosi u svojoj memoriji.
Na kraju krajeva nek umjetnici rad sta god hoce, nek im i rijeka bude valovita samo nek to mene takne, a ovaj tekst me takao nije, samo me iznervirao, dapace kako sam na pocetku rekao, pisac izgleda jos nije zavrsio sve razrede obaveznog ucenja jezika, a i inace svoju konfuznu mastu prenio je na konfuzan jezik i to je to sto je, Mariza, marija, mariche, sto vec, napisao/la.
Davor
16.2.2009. 17:59
Upravo tako, miha..."samo doživljaj". To je jedino relevantno u svakom djelu - fotografija, roman, pjesma, film...jedino doživljaj određuje smisao. Zato je svaka kritika, iako dobrodošla, veoma relativna.
miha
16.2.2009. 17:43
Joj tomislave, daj nemoj. Kad bi iskustvo bilo osnova onda bi bili na "pleti kotec ko tvoj otec", ne mora ti se sviđati ni izričaj, ni gramatika, ni riječi ništa ti se ne mora sviđati, to nije pravilo u pisanju priča, bit i jest da nema pravila inaće bi ostali na Dostojevskom, na Krleži, na Danteu, no kao i u fotografiji koju voliš, ponekad je važno oko i trenutak, a nekad ni sva pravila ne pomažu.
i srečom nema kriterija, samo doživljaj
tomislav
16.2.2009. 16:01
Tko zna zna a tko ne taj se napuhuje ko zaba pa pukne ko u onoj basni.
Ako netko pise poeziju i kroz paragrafe i ako to `drzi vodu` zasto ne.
I simbolika mora imati svoju unutrasnju logiku, inace vodi u besmisao. Iskustvo je iskustvo i kad se ide protiv iskustva ispada isto tako besmisleno.
miha
16.2.2009. 13:59
tomislave, pa nije to pravni tekst, još bi i paragrafe stavio! U pravu jesi kako kaže Davor, ali Mirzino je ljepše, pa bilo i neispravno.
Davor
16.2.2009. 10:45
Da, u pravu si, sve je stvar ukusa. O tome i ovisi brojnost poštovalaca autorovih djela. Meni je ipak draže ovako kako je napisala Mariza.
tomislav
16.2.2009. 2:29
`Ma, htjela sam ti večeras puno toga reći, ispričati ti neke tajne koje dijelim samo s maglom.`

Ja bi bez daljnjeg ispustio onaj `ma` jer ta rijec oznacuje neku nervozu koja s cjelinom teksta nema veze.
Tajne se odaju a ne `pricaju`.
Sta ce tu magla, magla je simmbol za nesto neodredjeno, nedefinirano. Ja bih rekao, tajne koje dijelim sama sa sobom.

Dakle, `hjtela sam ti veceras puno toga reci, odati ti neke tajne koje dijelim sama sa sobom.`

Zatim `ceznja koja ide od gleznjeva` umjesto `sprijecila` rabi se `dopustila` itd itd.

To je po mojem misljenju sve dosta konfuzno. Ponavljam, to vazi za mene kao konzumenta jer ja nisam nikakav kriticar a ako su drugi nasli sebe u tom tekstu (i drugim slicnim) ja zaista nemam nista protiv jer razlicite ukuse imamo.


tomislav
15.2.2009. 18:58
Na sebe gledam kao na educiranog konzumenta s odredjenim iskustvom i jedino u tom smislu mogu nesto reci o nekom napisanom djelcu kao sto je ovaj i slicni. Ja nisam spomenuo nepravilnosti nego malu edukacijicu jer znam npr. jako dobre fotografe koji nikad ne prezaju da upisu neki seminar ili mali kurs jer uvijek se prosiri znanje, cuje nesto novo, sebe malo dotjera. Valjda je tako sa svima pa i sa spisateljima.
Ja sam se u nacitao i policijskih izvjestaja i mogu reci da je bilo jako talentiranih policajaca koji su to znali raditi kao pravi majstori a bilo je i potpuno nerazumljivih i naravno nepismenih izvjestaja. To i nije toliko stvar samo skola i edukacije nego i talenta.
Davor
15.2.2009. 12:42
Tomislave, bilo bi dobro da onda, kad si već uočio nešto, navedeš uočene nepravilnosti. Čisto da se svi zajedno educiramo. Pogotovo kada je u pitanju, kako si sam rekao: "tehnika prenošenja mislu u rečenice i povezivanja u odredjenu strukturu, sadrzaj." Mislim da bi ljubiteljima književnosti bilo zanimljivo o tome razmijeniti po koje mišljenje.
Inače, što se tiče pisanja Marize Maini, koju često objavljujemo, mora se reći da piše izvrsno. Ima doista jedan osebujan stil i zato je jedna od najčitanijih blogerica.
tomislav
15.2.2009. 3:09
Nazovi ti to miha kako hoces, nista lose nisam mislio nego da se pomogne malo onima koji imaju volje i talenta za pisanje. Poklonik sam veliki najnovijih hrvatskih romana, kratkih prica, poezije, uzivam u jeziku i ponosan sto ima novih knjizevnika koji tako zivotno i `mesnato` pisu na njemu. Pa i spomenuta rudanica se dobro reklamira na podrucju bivseg h - s jezika. Npr srpska publika obozava hrvtaski novi ili najnoviji film, roman, pricu. Znaci da se dobro radi kad se stvari izdaju i prodaju na cijelom podrucju toga bivseg jezika (koji se razlikuju toliko koliko i dva tri engleska, ali molim neka se njeguje standard i narjecja). Jezik je ono po cemu jesi!
miha
14.2.2009. 23:36
Uvijek će tako biti, jedni će čitati sadržaj, a drugi gramatiku.
tomislav
14.2.2009. 18:39
Moze kako da ne a dokaz su i ove maloljetne trudnice i sva djeca ljubavi o kojima ce brigu voditi a tko drugi ako ne njihovi roditelji (roditeljevi roditelji). No i nema prigovora jer to je privatna stvar ali malo planiranja u ovo moderno vrijeme ne bi bilo zgorega jer malo je ipak cudno ako bi se nasli majka i kcer u istom rodilistu radi istog razloga trj. porodjaja.

Sta se pisanija tice mali shop nekog nastavnika (dobrog) materinjeg jezika ne bi skodio da se objasni tehnika prenosenja mislu u recenice i povezivanja u odredjenu strukturu, sadrzaj.
miha
14.2.2009. 12:52
Čovijek s vremenom zaboravi kako žena može voljeti..............


Još iz kategorije Priča



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: