Jordanova fantaziranja o zaslugama oko povrata duga umirovljenicima nije uspjela zavarati glasače.

Naravno zlatna žlica HSU-ovog izletničkog pothvata u Sabor i ulogu Sanaderovog petog ortaka, dopala je u ruke malobrojnih odabranika umirovljeničke populacije, dok se ostatak i nadalje nada mirovinama koje će biti bar u visini onih iznosa koje njihovi predstavnici pokupe onako usput u kojekakvim komisijama i odborima. Istine i objektivnosti radi mora se napomenuti da je ulazak HSU-ovih predstavnika u Sabor i tihu spregu sa Sanaderom, za umirovljeničku populaciju donijelo i neke pomake na bolje, ali zastupnici HSU-u su mogli postići i mnogo, mnogo više. Generacije „zadnje životne dobi“,pogotovo oni najsiromašniji, ponovno su prevareni.

Umirovljenička se populacija je postala žrtvom nedosljednosti HSU-ovih zastupnika u Saboru, i dijela HSU-ovog etablišmenta koje su glasovima svojih birača dovedeni na položaje i proračunske jasle sa kojih su se isti umjesto općeg dobra i boljitka svojih glasača upustili u političku prostituciju. HSU ne samo da je iznevjerio nade opljačkanih i obespravljenih građanki i građana treće dobi, već i nade onih čiji je dugogodišnji doprinos postao plijen političke trgovine i marifetluka i to na isti način i po sistemu po kojem su predstavnici HSU-a postali dio državne i lokalne vlasti, bez obzira na grijeh prošlosti i putar na glavi njihovih partnera.

Jordanova fantaziranja o zaslugama, oko povrata duga umirovljenicima nije uspjela zavarati vlastite glasače. HSU-ovi birači su na ovim izborima očigledno postupali kao brižni roditelji, bake i djedovi koji su prepoznali da u Sabor treba birati one koji će voditi brigu za umirovljeničku populaciju, ali i zastupati interese svih građanki i građana, bez obzira na dobne granice. HSU je držeći veliku figu u džepu, na lokalnim izborima potražio spas u koaliciji oporbenih blokova znajući da im samo izborne liste stranačke prostitucije garantiraju mjesta u županijskim, gradskim i općinskim Vijećima i Skupštinama. HSU je unatoč poodmakloj dobi svojih perjanica umjesto politike općeg dobra krenuo stranputicom osobne gramzivosti, i političkog kupleraja, a takva je politika kao što izborni rezultat od samo jednog zastupnika za novi saziv sabora dokazuje, kažnjena! Za razliku od isto tako prevarene i obespravljene braniteljske populacije, HSU je na prošlim izborima uspio izboriti zastupničke mandate u Saboru, pa čak i postati bitan čimbenik u opstanku i preživljavanju Sanaderove vlasti. Kako se u hrvatskom političkom cirkusu vlast ne stiće samo voljom biračka, već kupovinom i prebjezima političkih konvertita i HSU je odabrao put brzog bogaćenja i privilegija zasnovanog na istome principu. Svoj ograničeni biološki rok trajanja HSU-ovci su želili optimalno materijalizirati sklapanjem interesnih koalicija koje donose vlast, dodatna primanja i beneficije.

Jordanovo izigravanja dogovora s koalicijskim partnerima, a potom snebivanja pri spomenu neprincipijelnih koalicija, ista je uravnilovka kao poturanje izbornih obećanja, ili „odriješenih ruku“. HSU je podržao i poticao trgovački kupleraj svojih dužnosnika, koji su zaboravili da povrat duga ne može biti jedina briga stranačkog vodstva, već je pravedniji zračun i stalno usklađivanje mirovina sa porastom troškova života, također bitna briga za standard svih građanki i građana, a posebice onih čijim su glasovima dobili vijećničke, saborske i dužnosničke mandate. HSU je podržavajući vladu Ive Sanadera kočio razvoj privrede i gospodarstva, nije učinio ništa u borbi protiv mita, kriminala i korupcije, te nije djelovao na dobrobit civilnog društva i države, čime je usporio razvoj političke odgovornosti, poštenja, morala i odgovornosti i svijesti.

Nema sumnje da neuspjeh HSU-u na ovim izbori treba pripisati neosjetljivosti i nebrigi HSU-u za probleme sadašnjice, te je stoga kao logična posljedica uslijedio i otklon umirovljeničke populacije, koja je zaštitu svojih prava povjerila političkim strankama u kojima vidi odlučnije zaštitnike ne samo svojih prava, već i budućnosti općenito.