Jesmo li taoci zavjeta šutnje?

Najnovije otkriće - zapravo nije to otkriće koliko samohvala virovitičkih lovaca da se vidi tko je bio kod njih ubijao zvijeri - još jedan je dokaz kako se HDZ-ova vlast i njezini lokalni šerifi odnose prema pravnoj državi, pravilima haškog suda, kako shvaćaju težinu djela optuženih generala, kako podcjenjuju hrvatsku javnost. Sve to nije ništa novo, nagledali smo se toga proteklih desetak godina i ne bismo zapravo trebali od toga raditi takvu senzaciju. To je HDZ, to je Kirin, to su generali, to su provincijalni lovci, to su nažalost i hrvatski odvjetnici, a svi oni nadaju se da će na visini zadatka biti i haški suci koji će i ovoga puta - kao i prije točno godinu dana u Čermakovu slučaju - prihvatiti ispriku. Ovo nije pljuvačka ravno u lice haških sudaca, nego i u lice hrvatskoj vlasti koja je izložila ono malo svog političkog kredibiliteta kako bi se izborila za privremeno puštanje generala na slobodu, uz obavezu da neće kršiti pravila kretanja.

No, prije svega, dvije stvari su ovdje posebno karikaturalne. Prvo, nije li ironično da se generalu Mladenu Markaču u Haagu sudi za pokolj srpskih civila nakon Oluje, a on vrijeme do početka suđenja krati pokoljem divljih svinja? I drugo, uopće nije čudo da je sve ovako jadno ispalo, kad se vidi s kim je to Markač bio u lovu. Pa taj Kirin nije sposoban sam sebe prevesti preko ceste, a kamoli odvesti haškog optuženika iz kućnog pritvora u lov. I još se pobrinuti da to nitko ne sazna. Ne da su svi saznali, nego su se virovitički lovci morali preseravati nad gomilom životinjskih leševa pod njihovim nogama, morali su cijeloj Hrvatskoj pokazati kakvi su frajeri i razaslati fotografije na 87 adresa širom Hrvatske. To je otprilike njihova razina kompetencije. Ne treba im zamjeriti, nisu znali da čine nešto zabranjeno. To su trebali znati Kirin, Markač i njegov smušeni odvjetnik Goran Mikuličić.

Nevjerojatno je što su sve lagali u dan-dva od kad se priča otkrila, kao mala djeca koju se ulovi s prstima u pekmezu: slika je iz 2003., general je za Božić bio doma, a lov je bio tri dana ranije, to je sve fotomontaža, pa ni Amerikanci se nisu spustili na Mjesec te stoga ni Markač nije bio u lovu i još svašta neprepričljivo.

No, sve to je stara priča koja ne iznenađuje, ako se uzme u obzir od koga dolazi. Eto, prije točno godinu dana Ivan Čermak uhvaćen je kako šeće po snježnom Sljemenu i pleše valcer na dočeku Nove godine. Poslije su se svi ljutili na Globus, kao što se sada ljute na Index, zašto je to objavljeno, jer se time nanosi šteta našem istaknutom generalu, potencijalnom ratnom zločincu. Očekuje se da će svi hrvatski građani, tko god oni bili, kao jedan stanu pod isti barjak s generalima i kao u ratnim godinama solidarno s njima šutjeti o zločinima, kriminalu ili u ovom slučaju kršenju haških pravila i hrvatskih zakona.

Prije par godina ustanovljeno je da desetak optuženika za ratne zločine slobodno šeta Hrvatskom. Pored haških optuženika, na slobodi je bio Branimir Glavaš zajedno sa svojim kolegama iz garaže i s obala Drave, a po tri mjeseca u komadu na slobodi je boravio Tihomir Orešković, osuđeni ubojica iz Gospića, koji se pravdao raznim kirurškim zahvatima, između ostalog i višemjesečnom operacijom hemoroida. U zagrebačkim šoping centrima uredno ste se na pokretnim stepenicama mogli mimoići s ratnim zločincem Mirkom Norcem, koji je na slobodnim vikendima kratio vrijeme opuštajućim šopingom. Onda je Čermak - nimalo tajno - išao na doček Nove godine u luksuznom hotelu, ali nitko još do sada nije s ministrom policije išao u lov, slikao se i onda slao fotografije medijima kao Markač. Koji je inače čovjek koji je pri svakom odlasku u Haag pokazivao ozbiljne srčane tegobe, na osnovu kojih je tražio da ga se pusti na kućnu njegu u Zagreb. A sad po šumi jurca za divljim svinjama.

Kad se sjetimo kako se hrvatska Vlada trudila da se izbori za privremeno puštanje Ante Gotovine na slobodu do suđenja, možemo biti sretni da to nije prihvaćeno. Sada bi general vjerojatno na jahti bio na pola puta prema Italiji, kao 2001. godine. Ovaj slučaj, koliko god karikaturalan bio, pokazuje duboki problem koji Hrvatska, na svim razinama, ima u odnosu prema Haagu i optuženim generalima.

Jedna je stvar što Mirku Norcu još nije oduzet generalski čin i što se nitko ne usuđuje nazvati ga ratnim zločincem, ali sve optužbe Haaga na račun optuženih generala tumače se kao zavjera protiv Hrvatske, Domovinskog rata, svih branitelja i žrtava rata, i stoga je normalno da ćemo prkositi tom sudištu koliko god budemo mogli. Na svim razinama: od vladajuće stranke, preko njezinih ministara, policije, udruga, medija, pa i do predsjednika države koji mrtav-hladan konstatira kako "misli da Markač nije smio biti u lovu s Kirinom" ili premijera koji o tome elegantno šuti. Iako je nedavno, nimalo elegantno, urlao protiv presude Šljivančaninu i ekipi.

Sve to podsjeća na svojevrsnu omertu, zavjeru šutnje, čiji smo svi mi taoci. Možda Kirin i ekipa misle da u Markačevu kršenju haških pravila nema ništa sporno. Možda znaju da je to pogrešno, ali će baš namjerno to napraviti. Kad shvate da su provaljeni, pokušavaju to zataškati, a kad ni to ne uspiju, onda dižu dreku protiv onih koji su to gurnuli haškim sucima pod nos. Ne treba sumnjati da će u siječnju, na statusnoj konferenciji, hrvatska Vlada dušebrižnički stati u zaštitu Markača, da će ju jednako dušebrižnički podržati udruge i državo(prije)tvorni mediji i da će se očekivati da svi budemo složni u molitvi da Haag ipak oprosti taj previd i vrati generala u naše zaštitničko okrilje. I onda još očekujemo da se proces protiv generala za Oluju prebaci u Zagreb. Bili bi kao na Copacabani.