Primorac: U 2023. zaplijenjeno 70 tona duhana i 1100 kilograma droge
Uskoro bi moglo početi punjenje dijela Trakošćanskog jezera
Počeli radovi na gradnji vukovarske obilaznice
Šesnaest hrvatskih LGBTIQ+ organizacija ogradilo se od objave Zagreb Pridea
Bjelovarsko kazalište dobiva profesionalnu predstavu Čaruga
U veljači izdano 3,8 posto manje građevinskih dozvola nego lani
Dječja bolnica u Klaićevoj dobila novi MR uređaj, vrijedan gotovo dva milijuna eura

  Slatina

Jelena Radan: život može imati više snova

  Vinko Gazdik/Slatinski petak           14.04.2009.         5461 pogleda
Jelena Radan: život može imati više snova

SLATINA - Izuzetnim glasovnim sposobnostima, dušom u pjesmi, gracioznošću, temperamentom, razigranošću i toplinom osvajala je publiku u subotu navečer Jelena Radan, najpoznatija hrvatska fadistica tijekom svoga koncerta „Moja potraga za fadom" u kino dvorani Pučkoga otvorenog učilišta u Slatini.  Neviđenom je lakoćom uplovila u dušu publike koja ju je, u početku stidljivo, a kasnije zdušno i otvoreno nagrađivala iskrenim, dugotrajnim pljeskom te, na kraju, i pratnjom u pjesmi. 
- Ne znam naziv pjesme, nisam razumio ni riječi, ali od pjesme koju je otpjevala treću po redu prolazili su me trnci. Jelena je skromna, spontana, samozatajna pjevačica vrhunskih glasovnih mogućnosti, rekao je oduševljeni posjetitelj nekoliko dana nakon koncerta. 
Radan će, zasigurno, najmlađa publika ponajprije povezati sa show-om RTL televizije „Hrvatska traži zvijezdu" u kojem, kao članica žirija, katkad ima i pomalo nezahvalnu ulogu (pr)ocjenjivanja kandidata. Svoju je karijeru započela u šesnaestoj godini kada je imala i svoj bend. Bilo je to vrijeme, reći će, kada se u Hrvatskoj audicija nije odvijala pred milijunskim auditorijem kao, primjerice, danas. Želja za istraživanjem novih svjetova približila ju je drugim kulturama, zbog čega je danas i vrhunska interpretatorica fada.

- Što se fada tiče, ta je ljubav započela prije nekih osam godina. Dobila sam informaciju o njemu, otišla kupiti CD, poslušala ga i to je bilo to. Fado me naučio što znači emocija i njegovo izvođenje nikada nije isto jer sve ovisi o publici, cjelokupnoj atmosferi, „vibri" koju osjetite samo tog trenutka. Nakon toga, kao i u kazališnoj predstavi uvijek osjetim katarzu. Fado me užasno iscrpljuje, jer, kao prvo, nije moj jezik pa neke stvari pokušavam prevoditi publici, a kao drugo, tijekom izvođenja fada moram biti duplo više skoncentrirana nego u nekim drugim situacijama. Nije me strah, recimo, na koncertu priznati da sam ranjiva, jer fado, na kraju krajeva u tekstovima i govori da možeš biti sve.
U jednom si navratu rekla kako je glazba značajno utjecala na tvoje stavove, da ti je ona dragocjeno životno iskustvo
U životu sam se bavila brojnim glazbeno scenskim aktivnostima pa i mjuziklom uz koji sam proputovala od Njemačke, Škotske, pa sve do Amerike. To mi je dobrodošlo iskustvo u kojem shvatiš da tvoj ego mora ostati negdje po strani, taština isto tako. Znate kako je kad imate četrdesetak glumaca oko sebe... Nakon toga sam, u zadnje četiri godine, počela surađivati s grupom Meritas na što sam vrlo ponosna. One su autorice nekih pjesama s mojeg prvog studijskog albuma, a isto tako i ovog kojeg radim sada. Govorimo o autorskoj glazbi.

Što fado govori o tebi?
Definitivno govori da u meni postoji nekoliko priča. Znam da u meni postoji nekoliko, nazvat ću ih tako, pozitivnih sukoba, zato što me oni tjeraju, nadahnjuju da idem dalje. Pokušavam paralelno voziti dva filma, autorski izričaj i fado. Znam da to ljudima može izgledati zbunjujuće, ali nakon ove već tri godine polako me percipiraju kao takvu. Jedni me vide kao fadisticu, drugi kao autoricu. 

Kako si doživljavala publiku tijekom koncerta?
Ja sam, kao i većina ljudi koji se bave ovim poslom, vrlo nesigurna. Ukoliko netko priča za vrijeme koncerta, kao što je ovdje nakratko bio slučaj, moram ga znati „zavesti" da makar na petoj, sedmoj, dvanaestoj ili posljednjoj pjesmi bude zadovoljan što je bio tu. Moram priznati da sam na početku koncerta razmišljala što i kako, jer fado nije lako slušati niti doživjeti. Zato je važno da tijekom koncerta bude tišina. Tako da s jedne strane nije bilo lako, dok se, s druge strane osjećam ispunjeno. Od mnogih od vas u publici osjetila sam veliku podršku.

Jesi li završavala kakvu glazbenu školu?
Ja sam četiri godine išla na solo pjevanje, međutim moram priznati da u to doba nisam znala čemu me moji profesori uče. To sam shvatila tek nakon nekog vremena. Prema meni se moja pedagoginja, gospođa Ristić, postavljala kao prema individui što mi je i logično, jer, ja ne mogu pjevati isto kao netko tko je kod nje bio sat prije mene. Ili taj netko ne može isto kao ja. Ukoliko ne pristupate tako, mnoge glasove možete uništiti, a s druge strane, ako nemaš ono nešto, profesor ti ne može puno pomoći. Jedno vrijeme sam paralelno sa svojom Jezičnom gimnazijom išla i na suvremeni ples, balet i ritmiku. 
"Uvijek sam voljela nekakve duge razgovore, filozofirati, analizirati stvari u životu, odnose među ljudima.."

Jesi li u svom bavljenju glazbom imala podršku roditelja?
Jesam. Zapravo, ja sam bila prilično uporna i tvrdoglava. Sad kako sam sve starija shvaćam kako uopće nije lako imati povjerenja u svoje dijete u onom smislu da ćeš ga pustiti da tek tako izabere svoj životni put. Moj tata bi naravno bio najsretniji da sam izabrala ekonomiju, međutim ja sam u to doba krenula s pravom, što je bila velika greška. Činila sam to zbog toga što mi je, u nekakvom drugom polu mog života, trebala ta egzaktnost. Zato je pravo dijelom bio dobar izbor. I inače u životu volim istraživati, čitati, analizirati... Rijetki su bili trenuci kad sam svojim roditeljima nešto trebala pravdati, objašnjavati, ali vjerujem da im nije bilo lako. 

Kakva si bila kao djevojčica?
Dosta mirna, ali i uvijek sam se smijala. Voljela sam duhovite ljude oko sebe, smijati se, šaliti, bacati fore. Možda sam se jedno vrijeme čak više voljela družiti s dečkima jer mi je to bilo zanimljivo. I sad kad vidim kako vi nedjeljom imate svoj teren i igrate nogomet žao mi je što i mi žene katkad nemamo takvu mogućnost i idemo samo ganjati kakvu loptu. Tako sam s bratom i njegovim društvom voljela igrati basket. Uvijek sam voljela nekakve duge razgovore, filozofirati, analizirati stvari u životu, odnose među ljudima.. Ponosna sam što je jedna prijateljica koju sam imala tad, s deset godina i danas moja najbolja prijateljica. Prijatelje, naravno, mogu nabrojati na prste ruke, ali sam sretna što su baš takvi kakvi jesu i što su sa mnom. I većina njih nema veze s glazbom. Znate, ljudi kad vas sretnu ne dopuštaju da budete i ono nešto drugo, jer konstantno pričate o svom poslu. Nikad taj netko ne priča o svom poslu. To mi je jako žao, jer ne mislim da je moj posao vredniji od posla čovjeka s kojim upravo komuniciram. A uvijek dođe na to da ja moram pričati o sebi. Znam i zašto i sve mi je jasno, ali voljela bih da to ne bude tako. 

Što smatraš važnim u prijateljstvima?
Povjerenje mi je užasno važno. Vrlo sam oprezna, možda čak nekad i pretjerujem s tim. Nikako nisam tip koji je otvoren. Želim znati da onomu kojemu nešto govorim to zna i čuvati. Ja sam takav tip pa to očekujem i od svojih prijatelja. To mi je bilo važno i prije nego li sam se počela na ovakav način baviti pjevanjem. Potrebno je i da s prijateljem dijelim viziju o tome kako je stvarno svašta moguće u životu, da nam ništa nije zapečaćeno. Mislim da se u životu može ostvariti više snova, naravno za to se moraš i potruditi. Malo sam i dijete još uvijek u sebi.
Za ovaj novi glazbeno scenski doživljaj i koncert Jelene Radan Slatinčani mogu zahvaliti Udruzi mladih KRIK koja je u sklopu svog projekta „Put oko svijeta za osamdeset dana" organizirala koncert.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Slatina