Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Aktualnosti

Je suis ustaški sin

  Boris Pavelić/Novi list           10.03.2016.         2393 pogleda
Je suis ustaški sin

Je suis ustaški sin – taj je natpis u siječnju prošle godine ispisan u pothodniku Folnegovićeva naselja u Zagrebu, kao imbecilna fanatička parafraza slogana »Je suis Charlie« koji je tih dana odjekivao planetom, u znak slobodarske solidarnosti s novinama kojima su fanatici pobili desetoro novinara i članova redakcije. »Je suis ustaški sin« – taj ružni, opasni i glupi uzvik trebao bi stajati kao rodonačelnički znak svim onim javnim izljevima mržnje protiv Srba i manjina koje je Srpsko narodno vijeće šesti put zaredom objedinilo u godišnji bilten o govoru mržnje, te u ponedjeljak predstavilo u Zagrebu. 

Nevelika je to, ali šokantna knjižica, čak i za one koji znaju što se događa. Na sedamdeset stranica, iz retka u redak, cijedi se mržnja s ulica hrvatskih gradova: Za dom spremni, U, Ubi Srbina, Srbe na vrbe, Gazi četnike... Na parohijskom domu u Vinkovcima, natpis »Smrt četnicima«. Na srpskim lokalima u Vukovaru, »Ubij Srbina«, »Vesele ustaše«, »Čekamo vas mi Hrvati«, »U«, svastika... Elektronski mediji: sve je više »internetskih portala putem kojih se promovira radikalni nacionalizam i govor mržnje«. Primjerice, dnevno.hr: »Pupovac je otrovniji i od zelene pupavke, najopasnije gljive na hrvatskom tlu!«. Autor Tvrtko Tolić: »Vrijeme je da obnovimo ustaški pokret«. Takvi portali objavljuju potjernice. Bilten ih navodi desetak. Njihovo je djelovanje »daleko od bezazlenog«, jer, primjerice, hop.hr i gradjanska-akcija-official.com »mogu se smatrati odgovornima« za rušenje spomen-obilježja u Medarima za 65 civila ubijenih u ratu, u kolovozu prošle godine. Ovaj posljednji portal objavio je »popis četnika u RH«, »popis Udbe u RH« te »popis daruvarskih četnika, dezertera i pete kolone«. Iz retka u redak, iz stranice u stranicu, niže bilten SNV-a uznemirujuće primjere. Ta je brošura slika i prilika današnje Hrvatske, nas samih, naše zemlje koja nam je svakoga dana svima pred očima, a svi se uporno trudimo da je ne vidimo, naivno uvjeravajući sebe same da su ti užasni grafiti usputne i nevažne, ali neizbježne posljedice prava na slobodu govora.  

A da nisu, marljivo nas, iz dana u dan, uvjeravaju najmoćniji ljudi ove zemlje. »Nitko u Hrvatskoj nije ugrožen, pa ni Pupovac. Ako je, neka ode tamo gdje neće biti ugrožen«, znamenita je već izjava glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića, HDZ-ova kandidata za ministra branitelja. »Jako mi je žao da su mu opljačkali stan. Frljić pokazuje da je dobar vicmaher, a loš intendant« – tako je Tomislav Karamarko komentirao vijest o provali u stan Olivera Frljića i njegove djevojke, te redateljevu tvrdnju da je za to odgovoran HDZ. A kako predsjednica Republike zagovara pravo svakoga građanina na mir i sigurnost, te osuđuje »prijetnje i izljeve govora mržnje«? U poznatome pismu Miloradu Pupovcu, ovako: »Dužna sam, međutim, ustvrditi da među osobama koje ste naveli ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije.« A dok je SNV na sedamdeset gustih stranica opisao prijetnje, vrijeđanja i nasilje, predsjednik Vlade uspio je sročiti sedam – sedam! – redaka poziva na toleranciju, pa ih objaviti na najneslužbenijem mogućem izvoru – Facebooku. Iz Mosta, pak, do dana današnjeg nitko ni riječju nije progovorio o »mržnji koja izjeda slobodu«, kako se dojmljivo izrazio Milorad Pupovac.

Što, dakle, imamo u Hrvatskoj? Predsjednicu Republike koja žrtve proglašava odgovornima za napade. Predsjednika najjače stranke koji već mjesecima najavljuje ograničenje slobode govora, ističući Olivera Frljića, a sad, s pozicije prvog potpredsjednika Vlade, javno se ruga istom tom Frljiću nakon što su njemu i njegovoj djevojci provalili u stan. Imamo tajnika vladajuće stranke koji predstavnika nacionalne manjine tjera van iz Hrvatske. Imamo premijera koji šuti, i koalicijskog partnera koji ne postoji. Gdje je, dakle, danas taj »Je suis ustaški sin«? Odbacimo iluzije: nije više u pothodniku, sada je na vlasti. A grafiti po pothodnicima, daleko bilo, mogli bi promijeniti boju.

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

terzo
13.3.2016. 11:48
Boro , Boro , ne seri !
UooH
11.3.2016. 22:15
Ovako slobodno Borino baljezganje je pravi dokaz da Ustaša u HR nema.
CRISTO
11.3.2016. 13:06
Čemu služi ovakav članak, slovo "U", što ono znači i da li ga treba izbaciti iz abecede i zabraniti uporabu u javnosti. Sam naslov odgovara prezimenu novinara, pa nije jasno zašto mu smeta slovo" U", a ne njegovo prezime, koje neodoljivo podsjeća na prezime Poglavnika.


Još iz kategorije Aktualnosti