Banner
U Slavonskom Brodu prva hrvatska samoposlužna punionica prirodnog plina
Petrov: Od ulaska u EU više iseljenih nego za 45 godina komunizma
Plenković: Idućeg tjedna u četvrtak i petak nastava online
Mrak Taritaš poručila premijeru: Dajte konačno nešto odradite kako spada
U akciji Nubes prijavljeno 46 internetskih pedofila
Glavaš na suđenju za ratni zločin iz 1991: Ne razumijem konstruiranu optužnicu
Premijer u srijedu podnosi Godišnje izvješće o radu Vlade

  Komentar

“Je li vaš mozak doista nužan?”

  Davor Suhan/Moja Rijeka           03.02.2012.         1971 pogleda
“Je li vaš mozak doista nužan?”

"Imaju li ti ljudi uopće mozak?" - često znamo reći prosuđujući neke određene uzorke iz skupine Homo sapiensa čije postupke smatramo štetnim, neprimjerenim, neodgovornim, nerazumnim... Ovo retoričko pitanje postavljamo, naravno, na temelju zdrave logike koja proizlazi iz našeg elementarnog znanja o funkciji zdravog ljudskog mozga. Za nekoga tko nam izgleda potpuno normalan, razborit, pametan... to nećemo nikada niti pomisliti. Jesmo li u pravu?

Po svemu sudeći, nismo. Čovjek može biti potpuno u redu, a da u biti nema mozak. Štoviše, baš u takve i treba prvo  posumnjati, za razliku od budala koje ga sigurno imaju. Nije logično, ali je istinito. No, prije nego što pojasnim ovu tvrdnju, želio bih najprije reći  kako je uopće došlo do toga da se nađemo na ovoj neobičnoj temi.

Sve je počelo upravo od tog famoznog pitanja koje mi je sinulo nakon jedne jutarnje vijesti o velikom broju beskućnika širom zemlje koje lokalne i državne vlasti nisu uspjele zbrinuti u ove hladne zimske dane kada se temperatura spušta daleko ispod nule. U tom trenutku, kakva druga reakcija može biti nego: "Imaju li ti ljudi uopće mozak?" Računam, svaka normalna i odgovorna vlast koja ima imalo mozga sjetila bi se da je to u ovom trenutku važnije pitanje od svih pitanja koje su ovih dana na dnevnom redu.

Prema novinskim izvještajima, mnogi su to propustili učiniti i tek se rijetki - a između njih najviše Grad Rijeka - ističu kao svijetli primjer.

"Od anketiranih prihvatilišta" - izvještava portal Net.hr - "samo je Grad Rijeka proveo posebne pripreme za nadolazeće hladnoće. U suradnji s Centrom za socijalnu skrb, u Domu Gradskog društva Crvenog križa Rijeka, na adresi Janka Polića Kamova 32, osigurali su smještaj za beskućnike. Ljudi će tamo boraviti o trošku Grada sve dok budu trajali zimski uvjeti i opasnost od smrzavanja.
Doznajemo da će u pomoć priskočiti i policija, koja će tijekom pojačanih ophodnji obavještavati Centar za socijalnu skrb o građanima kojima je potreban smještaj."

Ovu vijest nisam osobno provjerio, ali vjerujem da je istinita i nadam se da će lokalne vlasti drugih gradova i županija koje to još nisu učinile također slijediti ovaj primjer. Naravno, "ako i u njihovoj gradskoj i županijskoj upravi sjede ljudi koji imaju mozak". Tako sam, naime, zaključio i, nekim pukim slučajem, upravo u tom trenutku uzeo u ruke poznatu knjigu prof. dr. Brucea H. Liptona, Biologija vjerovanja,  otvorivši nasumice stranicu na kojoj mi je, veoma zanimljivo, odmah zapela za oko baš ova rečenica:  "Je li vaš mozak zaista nužan?"

Profesor Jung bi ovu slučajnost zasigurno protumačio sinkronicitetom, ali u ovom trenutku puno nam je zanimljivije što je pisalo u knjizi.

"Otkrića britanskog neurologa dr. Johna Lorbera" - piše dr. Lipton - "objavljena u članku časopisa Science iz 1980. pod naslovom  ‘Je li vaš mozak zaista nužan?', također dovode u pitanje  gledišta da je veličina mozga najvažniji faktor za ljudsku inteligenciju. (Lewin, 1980). Lorber je proučavao mnoge slučajeve hidrocefalusa (‘vodene glave') i zaključio  da čak i kada nedostaje veći dio cerebralnog korteksa mozga (vanjskog sloja mozga), pacijenti mogu voditi normalan život. U svojem članku u časopisu ‘Science' Roger Lewin citira Lorbera:

‘Na ovom sveučilištu imamo mladog studenta  (Sveučilište Sheffield) s kvocijentom inteligencije 126, koji je s najboljim rezultatima diplomirao matematiku i socijalno je potpuno normalan. Pa pak, momak doslovno nema mozga... Kada smo mu skenirali mozak, otkrili smo da umjesto normalnog moždanog tkiva debelog 4,5 cm između komora i površine korteksa, ima samo tanak plašt debeo oko jedan milimetar. Njegova lubanja uglavnom je ispunjena cerebrospinalnom tekućinom.'

Lorberova provokativna otkrića sugeriraju  da ponovno moramo razmotriti svoja stara vjerovanja o načinu na koji mozak funkcionira i fizičkim temeljima ljudske inteligencije. U završnoj riječi ove knjige iznosim mišljenje da se ljudska inteligencija u potpunosti može razumjeti samo ako  u jednadžbu uključimo duh (‘energiju'), odnosno ono što psiholozi upućeni u kvantnu fiziku nazivaju ‘supersvjesni um' " - rezimira prof. Lipton.

Moram priznati da sam bio oduševljen, mada ne i iznenađen. Već ranije sam bio upoznat sa time da pojam nadsvjesnog uma, kao i navedeni primjer nisu novina u znanosti. Psiholozi jungovske škole, kvantni fizičari i vedski panditi tome se čak ni malo ne čude. Oni već odavno barataju teorijom da je čovjek svijest, a ne tijelo, stoga je apsolutno moguće da ostvari potpunu egzistencijalnu neovisnost od bilo kojeg organa i organskog sustava. Ovim tezama još uvijek se  protive konzervativni znanstvenici mehanicističkog svjetonazora, a širini znanstvenog tumačenja i Crkva.  Ali bez obzira na sve to, postojanje ovog fenomena i dalje ostaje stvarnost koju priznaju svi.

Dakle, kako rekosmo na samom početku, čovjek doista može biti potpuno u redu, a da u biti nema mozak. I, ponovimo još jednom, baš u takve i treba prvo posumnjati, za razliku od budala u čijem slučaju možemo biti potpuno sigurni da ga imaju.

Zašto je to upravo tako? (izvrnuto, ali doista stvarno i znanstveno dokazano.)

Odgovor leži u činjenici da ovaj znanstveni "fenomen" nije zabilježen u niti jedne jedine budale. Baš zanimljivo.

Kolumna Priroda društva s portala Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Komentar