Primorac: U 2023. zaplijenjeno 70 tona duhana i 1100 kilograma droge
Uskoro bi moglo početi punjenje dijela Trakošćanskog jezera
Počeli radovi na gradnji vukovarske obilaznice
Šesnaest hrvatskih LGBTIQ+ organizacija ogradilo se od objave Zagreb Pridea
Bjelovarsko kazalište dobiva profesionalnu predstavu Čaruga
U veljači izdano 3,8 posto manje građevinskih dozvola nego lani
Dječja bolnica u Klaićevoj dobila novi MR uređaj, vrijedan gotovo dva milijuna eura

  Virkas

Je li vani strašno?

  Olga Vujović           03.03.2024.         1469 pogleda
Je li vani strašno?

Kulturni centar Osijek slovi kao mjesto zanimljivih kazališnih događanja a među njima se preko godinu dana nalazi autorski projekt „Plišana revolucija“ redatelja Vanje Jovanovića i dramaturga Mateja Sudarića koji je gostovao na 20. VIRKAS-u (Kazalište Virovitica, 1.3.2024.). Naslov bi mogao zavarati jer su se imenom „plišana/baršunasta revolucija“ nazivale akcije u Pragu krajem 1989. (od 17.11. do 29.12.) koje su dovele do rušenja komunističke vlasti i razdvajanja Češke i Slovačke, a u predstavi se radi o grupi mladih ljudi koji tragaju za „mjestom pod suncem“. U današnjem su vremenu „mladi ljudi“ svi oni do 35 godina (možda sporo sazrijevaju!) a među njima je ne- mali broj onih koji se, zbog financija ili osobne komocije, boji samostalnog života pa riječ „revolucija“, kao u ovoj predstavi, nosi razna značenja : od teze da „jede vlastitu djecu“ preko procjene da se njome ništa ne mijenja do obilaska Zemlje oko Sunca.

Glavni lik je student povijest Duško Radić (Vedran Dakić) čiju odluku da provede večer kod kuće u pripremama za obranu diplomskog rada na temu Francuske revolucije osujećuju njegova djevojka Mila (Mateja Tustanovski), brat Nenad (Nikola Radoš) i prijatelj Jan (Davor Tarbuk) s novom djevojkom Anom (Sara Moser) koji se okupljaju kod njega. U prvom satu predstave otkrivamo njihove svjetonazore i karaktere: Duško je duhoviti cinik no kako je usredotočen na sebe, nerijetko ima dojam da mu se drugi rugaju (pjevaju uz klavir, glazba Ljudevit Laušin), Mila je opterećena svojim glazbenim neuspjehom, Nenad je sitni diler ali dobra duša (brinuo se za bolesnu majku) dok je Jan, željan tuđeg sažaljenja, dozvolio Ani da ga uvuče u svoje „zdrave“ nazore (o filtriranoj vodi, o menstrualno čašici, o „mi“ umjesto „ja“ i „ti“ i slično) i taj je dio predstave, tekstom i izvedbom, doista šarmantan.

Autori su smislili realističke pomalo šašave situacije, a mladi su ih glumci vjerno prikazali: Dakić od početka najavljuje Duškovu prestravljenost pred budućnošću (replike počinje izgovarati sa zadrškom a i pojavljuju se halucinacije), Moser suvislo gradi svoju „prosvjetiteljicu“ u čemu ravnopravno sudjeluje Tarbuk („društva radi“), dok Radoš i Tustanovski dosljedno „guraju“ svoje likove u stranu (nespremni za nove početke).

Početnu scenografiju (Mario Tomašević, također kostimograf) koja na dvije razine prikazuje Duškovu dnevnu sobu (na gornjoj se nalazi klavir, a na donjoj namještaj) zamjenjuju u drugom dijelu obrambene vreće s pijeskom (klavir ostaje) jer je Duško stupio u „začarani krug revolucije“. Opskurno svjetlo (Anđela Kusić), puno dima i galama poništavaju prijašnje prijateljsko (usprkos podbadanjima) okruženje i oblikuju ozračje paranoje i straha (kroz san/halucinaciju) pred onim „vani“ i „sutra“ (nadasve u Duškovoj glavi). Ali dok je prvi dio druženja bio zanimljiv i na promišljen način dinamičan, ovaj drugi je naporan i predug (mada vremenski jednako traje!) jer niti se nešto promijenilo u osjećaju straha niti se bilo što novo desilo nekom od likova.

Valja se pouzdati u provjerenu tvrdnju - manje je više. U ovom slučaju, dakako, ne manje glumaca.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virkas