D aleko od toga da je u mandatu sadašnje Vlade jedino postavljanje Gordana Radmana za ravnatelja HRT-a bilo loš potez, kad je riječ o raspoređivanju ljudi na pozicije unutar državne nomenklature. Ali, u startu je bilo jasno da je čovjek koji je isticao da mu je uzor Televizija Zagreb iz komunističkih vremena, konkretno iz »šezdesetih i početka sedamdesetih godina«, potpuno pogrešan izbor - piše Dražen Ciglanečki u Novom listu. Zato je sada HTV, naročito informativni segment njihovog programa, televizija koja kod prosječnog konzumenta mora izazivati nelagodu. Upravo je nevjerojatno što proizvode svi ti Dnevnici, Hrvatske uživo, Nedjeljom u 2...
Uzmimo samo ovaj tjedan i tek jednu temu, sukob hrvatske Vlade i MOL-a u vezi s Inom. U ponedjeljak su u Dnevniku 3 ugostili člana predsjedništva HDZ-a Darka Horvata, a voditeljica ga je predstavila kao bivšeg vladinog pregovarača s MOL-om koji je, za razliku od sadašnjeg pregovaračkog tima, bio vrlo uspješan. I Horvat je doista pričao kako su se oni lijepo slagali s MOL-om, nesvjesno tako potvrđujući Vrdoljakovu opasku da je Madžarima bilo lako s Ivom Sanaderom i HDZ-om, ali da je zatim došlo do promjene vlasti, nakon čega je nastupila pat situacija. Nevolja je, međutim, u tome što se nitko iz prošle HDZ-ove vlade, uključujući i pregovarače s MOL-om, ne sjeća da je Horvat imao u tome ikakvu ulogu i da je uopće išta dogovoreno. Njegov ih je nastup na HTV-u jednostavno osupnuo. Bilo bi tu posla možda čak i za glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, jer lažno predstavljanje je, naravno, kazneno djelo.
N ažalost, bio je to za javnu televiziju samo običan dan u uredu. Svježa su još sjećanja kako je izvjesni Darko Mihajlović, koji povremeno, prema vlastitom priznanju, kontaktira sa samoborskim vilama, imao u Nedjeljom u 2 tretman vrhunskog ekonomskog znalca. Čini se da na HTV može doći bilo tko i tvrditi da je značajan čimbenik, odmah ga uvuku u televizijski studio.
No, to niti izbliza nije jedini njihov problem. Slavko Linić je u srijedu u emisiji Hrvatska uživo ponovno dobio prostor kako bi pričao o svojim paranojama. U redu, neka ga, donedavno je bio ministar financija. Linić nije bilo tko. Neshvatljiv je, međutim, način na koji je razgovor s njim vodio momak koji je bio Radmanov protukandidat za ravnatelja HRT-a. Nije Linić, doduše, prvi put rekao da je premijer Zoran Milanović MOL-ova krtica u Vladi, ali, eto, opet je konstatirao da on štiti interese mađarske kompanije. No, voditelj je to prešutio.
N ije mu na pamet palo da, primjerice, pita Linića koji bi Milanovićev motiv bio da pogoduje tvrtki ozloglašenoj da je podmitila njegovog prethodnika Sanadera. Uostalom, zašto naprosto sugovornika nije upitao sugarira li da MOL plaća i Milanovića. Ili je možda mislio da više nema potrebe osvrtati se na Linićeve bombastične, ničim potkrjepljene tvrdnje? Ali, ako je tako, zašto ga je onda intervjuirao?
Obje su spomenute epizode teško dokučive. Praktično je nemoguće proniknuti u stanje svijesti HTV-ovaca. Najgore bi od svega ipak bilo kad bi Radman objavio da je cilj ispunjen i da se danas na HTV-u radi kao nekad na Televiziji Zagreb.
