Pokaže li se točnim da u EU postoji suzdržanost prema primitku Hrvatske 1. srpnja 2013., bit će to prokockana investicija i nepopravljiva politička pogreška. Prijeđen je dvadeset godina dug put; gomila je pogrešaka učinjena ali i ispravljena; obje su strane umorne i iscrpljene, ali su jedna drugoj ipak poklonile povjerenje; ništa, istina, nije definitivno i savršeno, ali da je Hrvatska danas bolja nego 2000. - to bi bilo besramno opovrgavati.
A nije li baš to bio smisao te famozne »europeizacije« - od divlje, nepredvidive i nasilne države stvoriti normalnu, dosadnu i tolerantnu zemlju? Pa ako je to na kraju ipak kako-tako uspjelo, i ako je taj uspjeh svečano ovjeren potpisima 27 članica EU, i ako se Unija obvezala primiti Hrvatsku 1. srpnja 2013, i ako se nije dogodio nikakav besprimjerni incident koji bi srušio sve dosad izgrađeno - koji bi to razuman politički interes smio omesti proširenje 2013., teritorijalno skromnije, ali civilizacijski i povijesno ništa manje važno od onoga iz 2004.?
A opet, kuloari bruje. Nijedna velika članica nije još ratificirala Pretpristupni ugovor. Nagađa se da čekaju listopadsko izvješće o nadzoru. Ne bude li povoljno, kažu upućeni, »moglo bi biti problema«. Nekoliko je uglednih komentatora proteklih dana dalo naslutiti da bi prepreke opet mogle, kao niotkuda, izniknuti. Jedna već jest: Ljubljanska banka. Bila bi to repriza opskurne i zloslutne grčke blokade Makedonije: zbog dva desetljeća starog spora koji potječe iz davno propale države, jednu zemlju ne primiti u EU.
»EU perspektiva potiče ubrojivost«, podsjetila je jučer, u intervjuu za austrijski »Die Presse«, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. Valja se nadati da EU nije zaboravila tu očiglednu istinu. Jer ona kao da se počinje zaboravljati u metropolama Europe, kojima je dva desetljeća - sasvim opravdano - služila kao pouzdana ideja vodilja.
Pa pogledajmo samo što se zbiva u Srbiji. Ni pola godine nakon što je izabrala protueuropskoga predsjednika - deklaracije nastranu - zemlja se opet kotrlja niz nizbrdicu civilizacije. Pomoćnik ministra kulture, bivši novinar miloševićevac, neki je dan proglasio »srpski kulturni ustanak« protiv pisaca, pjevača i glumaca koji da su »neprijatelji srpske kulture«.
Pomoćnikom ministra pravosuđa imenovan je osuđeni nasilnik, na čije otvoreno neprijateljstvo prema manjinama upozorava hrvatska zajednica u Vojvodini. Ovih je dana odnekud izniknuo navodni bivši vojnik Oslobodilačke vojske Kosova s jezivom tvrdnjom da je vadio srca živim Srbima za kosovski šverc organima. Razumni su ljudi odmah posumnjali u vjerodostojnost toga svjedočenja, a ne treba ni biti Poirot da bi se u toj makabričnoj konstrukciji naslutila stara škola medijskih fantazmagorija, kakvima, nasreću, od devedesetih nismo često svjedočili.
Srbija, riječju, klizi prema neubrojivosti. Makedonija također. Bosna je izgubljen slučaj. Zaustavi li na pragu Hrvatsku bez razloga, što će poručiti Europa? Isto to: da postaje neubrojiva, da ruši dobru građevinu koju je sama sagradila.
