Pred početak saborske sjednice na vrhu stepenica u neobaveznom čavrljanju zaustavili su se premijerka Jadranka Kosor, ministar zdravstva Darko Milinović, potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks i šef diplomacije Gordan Jandroković. "... A onda se zalije jušnim temeljcem i ostavi još dvadesetak minuta na laganoj vatri", govorila je premijerka, kada se Šeksu lice iznenada ukočilo. "Jadranka, ne okreći se", upozorio je on tiho.
"Šta je bilo?" šapnula je Kosor prestravljeno.
" Sanader", protisnuo je Šeks krajem usana.
Četvero njih iz vrha Hrvatske demokratske zajednice iznenada je i neprirodno utihlo, skamenjeno zureći preda se, dok je bivši predsjednik stranke s crnom aktovkom u ruci prolazio pokraj njih.
"Dobro jutro", rekao je Ivo Sanader, no nitko mu nije odgovorio. Tek je Jandoković nešto živčano promrsio, nešto sasvim besmisleno što je zvučalo po prilici kao:
"Brlrp brlrp".
Sanader je zatim iščezao u jednom od saborskih hodnika, a Kosor, Milinović, Jandroković i Šeks još su nekoliko trenutaka stajali u velikoj nelagodi.
"Ma, jesi vidio pokvarenjaka", kazao je napokon Šeks.
"Molim te, šta je ono rekao", upitao je Milinović.
"Dobro jutro", rekla je predsjednica Vlade vrteći glavom, u nevjerici kolika je drskost nekih ljudi.
"Nemreš bilivit", prosvjedovao je Jandroković ogorčeno.
"Pa što hoćeš, i ti si njega pozdravio", prigovorio je ministru vanjskih poslova ministar zdravstva.
"Ja?!" zapanjio se Jandroković. "Ja ga pozdravio?"
"Meni je tako zvučalo."
"Jesi normalan, ja da bih pozdravio toga kretena", otklonio je šef diplomacije zgađeno i onda, tko zna zašto, frajerski dodao: "Rekao sam mu: ‘Gubi se, budalo'".
"Nisi mu rekao: ‘Gubi se, budalo'", zgranuo se Šeks.
"Majke mi. Baš tako sam mu rekao", kimnuo je Jandroković odlučno, premda je u sebi već zažalio zbog svoje nesmotrene hvalisavosti.
"Je, je, rekao je. Ja sam čula", potvrdila je tada Kosor, kako ona već ima običaj sve živo potvrđivati, i kratko se, veselo nasmijala izmišljenoj psini, a potpredsjednik Sabora je pogledao bezobraznika kao da ga prvi put vidi i zadivljeno kazao:
"Tko bi rekao da si ti takav mangup".
"Oprosti, Gordane, ali nisi mu rekao: ‘Gubi se, budalo'", pokušao je Milinović još jednom trezveno.
"Je, čovječe, i ja sam čuo. Točno tim riječima mu je rekao", potvrdio je tada i Šeks, a ministar vanjskih poslova je ispravio ramena i nadmoćno se nasmiješio.
I tako je to krenulo.
Nešto kasnije priča se već proširila po čitavoj zgradi Sabora. Prolazeći između klupa neočekivani junak mogao je čuti kako se zastupnici povjerljivo naginju i jedan drugome šapću: "Jesi čuo što je mali Jandroković malo prije na hodniku rekao Sanaderu?" Netko se u dvorani bučno zakikotao zadovoljno se lupajući po butini. Šef diplomacije osjetio je da svi bulje u njega i, da sakrije treperavu radost što ga je obuzela, uzeo slagati nekakve papire ispred sebe, kada mu je prišao ministar financija Ivan Šuker.
"Stari, ne mogu vjerovati", upitao ga je tiho, "stvarno si Sanaderu rekao: "Jedi govna, idiote?'"
"Pa, dobro, možda ne baš..." počeo je Jandroković oprezno.
"Svaka čast! Daj pet!" prekinuo ga je Šuker pružajući mu dlan. S drugog kraja ministarske klupe saveznički mu je kimnula Marina Matulović-Dropulić. Božidar Kalmeta mu se nasmiješio i ohrabrujuće podigao palac. Gordan Jandroković osjećao se sjajno zbog njihove jednodušne podrške i kada je priča o njegovu sukobu s nekadašnjim premijerom naposljetku, neizbježno, došla do novinara, značajno se nakašljao pred kamerama i mikrofonima i Ivu Sanadera prezirno nazvao "patetičnim lažljivcem".
Dobro, nije možda baš sve ovako bilo, ali sasvim lijepo mogao bih zamisliti ovakvu nekakvu priču, o nenadano okuraženom hadezeovskom ministru, koji ustravljeno, koračić po koračić, prilazi truplu bivšeg državnog i stranačkog božanstva i dugo motri hoće li se ovaj možda ipak pomaknuti, a onda hitro pritrčava, šutne ga nogom i panično pobjegne. Srce mu neobuzdano lupa od navale adrenalina.
Bez i truna želje da branim Sanadera, ovaj običaj otprije nekoliko dana, da svaka hadezeovska šuša, koja je do prije samo koju godinu ljubila tlo kojim on hoda, otvoreno udara po njemu, zaista je rijetko viđena moralna odvratnost. Njihov se nekadašnji voljeni vođa ipak brani, inače je teško i zamisliti kako bi oni mogli biti pomamni. Poznajući njihovu čestitost, da je Sanader ostao miran, jedan bi mu vjerojatno ukrao vjenčani prsten i sat, drugi bi mu skinuo sako, a treći razvezao kravatu. Sve bi mu uzeli isti oni koji upravo njemu imaju zahvaliti politički položaj, društveni ugled i imetak.
Ministar vanjskih slučajeva i europskih integracija osobit je primjer ovoga jer bez bivšeg šefa države i stranke vjerojatno ne bi ni postojao. Ivo Sanader dao mu je i gaće na dupetu, lično mu je izmislio karijeru u trenutku kada je Zoran Milanović postao šef Socijaldemokratske partije. Jandroković je bio "mladi i perspektivni" odgovor "mladom i perspektivnom" esdepeovskom čelniku. Sve njegove kvalifikacije za mjesto šefa diplomacije bile su zapravo u glupoj biološkoj činjenici relativne mladosti, jer mu se u perspektivnost do dana današnjeg nismo uvjerili. Kao ministra ga pamtimo samo po smiješnom i sramotnom gafu da u Bruxellesu nije znao kazati koja dva poglavlja Hrvatska treba zatvoriti u pregovorima s Europskom Unijom. Čak i tada, kada je uhvaćen u nepoznavanju elementarnih činjenica svoje struke, Sanader je stao na njegovu stranu.
Ivo Sanader zbog svega što je učinio zaslužuje možda i dvije stotine godina zatvora, ali zaista nije zaslužio da ga taj i takav Gordan Jandroković, meso njegova mesa, naziva patetičnim lažljivcem. Jednom će mu zacijelo morati objasniti tu podlost.
"Je li, Gordane, šta ono pričaju da si ti meni rekao", upitat će on Jandrokovića, a Jandroković će se vjerojatno srušiti na tlo i napraviti da je umro. Tek kada Sanader malo odmakne, ministar vanjskih poslova oprezno će otvoriti jedno oko.
