Rebalans proračuna za 2013. Prijedlog proračuna za 2014. Proračunski deficit. Komu se smanjuju proračunska sredstva? Komu se proračunska sredstva povećavaju? Koliko se mora povećati međustopa PDV-a da se proračun dovoljno napuni? Koliko se treba zadužiti da se popuni proračunska rupa...?
Valjda to dođe s godinama, ali sve mi je duži popis ekonomskih riječi i sintagmi na koje sam alergičan: strana ulaganja, strukturne reforme, geostrateški položaj Hrvatske, PDV, deficiti... Sad je na popis stigao i proračun.
Povod? Prije nekoliko dana slušam vijesti na radiju koje počinju tvrdnjom da je ‘proračun najvažniji politički i ekonomski dokument u Hrvatskoj'.
Logika čopora Ne bi smjelo biti tako. Jadna je zemlja u kojoj je najvažniji proračun. Koliko god netko tvrdio da je popis prihoda i rashoda središnje države važan, to je ipak područje na kojem se otima i preraspodjeljuje. Najvažniji državni dokument morao bi biti stvaralački, onaj koji potiče stvaranje dodane vrijednosti i zdravih radnih mjesta u gospodarstvu. Umjesto toga središnje je u glavama postalo razmišljanje kako od sve manje proračunske pogače za sebe ugrabiti najviše što se može. Počinjemo sličiti čoporu koji se međusobno grize za ostatke davno ulovljenog plijena.
Dovoljno je uzeti list papira i iscrtati dvije kolone. Na lijevu stranu upisati ‘stvaranje', a na desnu ‘preraspodjela'. Uzeti naramak novina i svrstavati vijesti u jednu od kolona. Ubrzo se pokazuje kako je kolona ‘stvaranje' jedva načeta, a da u koloni ‘preraspodjela' više nema mjesta.
Od stvaralačkih, konstruktivnih stvari može se pronaći HNB-ova namjera da gospodarstvu plasira 3,9 milijardi kuna kredita po povoljnim uvjetima. Tu je i završetak predstečajne nagodbe za Varteks. Zatim najava iz ovog broja Lidera da se osniva poseban fond za tvrtke koje su izašle iz predstečajne nagodbe. Pa onda ulaganje od 30 milijuna eura u nekad posrnulu tvrtku Aluflex.
BICRO je dao 15 milijuna kuna za 50 inovativnih poslovnih projekata. A vlasnik splitskoga škvera Debeljak tvrdi da ima izgleda za velike poslove na gradnji dizalica. I to je uglavnom to.
Istodobno, na strani na kojoj se događa čerupanje zbog novca koji se prikupi porezima i drugim nametima ‘šušur' je neizmjerno veći.
Tko ne plati stare kazne, ne može registrirati auto. Prodaja Poštanske banke pri kraju je kako bi lova sjela u proračun da se namiri zaštićena vrsta - državna administracija. Mijenjaju se pravila prijave poreza na dohodak kako bi se stalo na kraj intelektualnim uslugama. Broje se knjigovođe i čistačice u bolnicama, traju svađe zbog ukidanja drugoga mirovinskog stupa, sindikati napuštaju pregovore zbog izmjena Zakona o radu, Obrtnička komora traži od ministra Marasa da se izbori za smanjenje svih drugih opterećenja obrtnika, a ne samo članarine za HOK. Liječnici i resorni ministar još se svađaju zbog plaćanja prekovremenih...
Milanovićev i Vujčićev paket Gdje je rješenje? Dugoročno u kvalitetnoj industrijskoj i izvoznoj strategiji, koja mora postati prioritet svakom članu Vlade. Da ih se u pola noći probudi, to bi im morala biti mantra. Kratkoročno, u nekom motivacijskom paketu koji bi istodobnim aktiviranjem niza mjera potaknuo poslovnu zajednicu, ali i društvo u cjelini da se umjesto referendumima o braku počne baviti stvaranjem dodane vrijednosti koja bi onda zdravo punila državnu blagajnu pa bi svi živjeli bolje.
Primjera radi, dvije dobre inicijative (osnivanje fonda za tvrtke koje su izašle iz predstečajne nagodne i oslobađanje dijela bankarskih rezervi u HNB-u) provode se kao odvojeni procesi. Pa će se izgubiti u kakofoniji političkih prepucavanja. Umjesto takvih odvojenih nastupa (uključivši potencijal fondova EU ili smanjenje parafiskalnih nameta) u jednom su se trenutku premijer Milanović i guverner Vujčić, uz predsjednika Josipovića, trebali pojaviti pred medijima i objaviti cjelovit paket. U njemu je još mogla biti revolucija u diplomaciji koja bi podrazumijevala smjenu svakog veleposlanika u zemlji u kojoj hrvatski izvoz ne bi rastao planiranim stopama. I to kao dio hrvatske izvozne ofenzive. Pozitivna šok-priča koja će posvađenu javnost usmjeriti prema stvaranju, a ne prema destrukciji.
Kaže ministar financija Linić da će Vlada uvoditi red, makar izgubila izbore. Uvođenje reda jest okej, ali nije dovoljno. Vlada mora probuditi nacionalnu energiju i kombinacijom dignuti zemlju iz beznađa. A ne opet plesati samo jedan mandat.