Primorac: U 2023. zaplijenjeno 70 tona duhana i 1100 kilograma droge
Uskoro bi moglo početi punjenje dijela Trakošćanskog jezera
Počeli radovi na gradnji vukovarske obilaznice
Šesnaest hrvatskih LGBTIQ+ organizacija ogradilo se od objave Zagreb Pridea
Bjelovarsko kazalište dobiva profesionalnu predstavu Čaruga
U veljači izdano 3,8 posto manje građevinskih dozvola nego lani
Dječja bolnica u Klaićevoj dobila novi MR uređaj, vrijedan gotovo dva milijuna eura

  Kazalište Virovitica

Ja sam zator smrtne krvi...

  Olga Vujović           27.03.2023.         2354 pogleda
Ja sam zator smrtne krvi...

Označen kao tvorac moderne hrvatske književnosti, August Šenoa (1838.-1881.) je bio podjednako sklon pisanju romana, feljtona, kazališnih kritika i povjestica, pjesničkih epskih formi nadahnutih poviješću, narodnim pričama i legendama. Čitatelji su uvijek voljeli povjestice zbog zanimljivih priča i jednostavnog stila, a zbog nenametljivo pohranjenih pouka postaju djelom školske lektire i zahvalnim predloškom za kazališne predstave.

U koprodukciji Kazališta lutaka Zadar i Kazališta Virovitica (24.3. 2023.) povjestica „Kugina kuća“ postavljena je kao neverbalna lutkarska predstava u režiji i adaptaciji Ivana Planinića. Legenda vezana uz pojavu kuge koja je u prošlosti poharala mjesto Vrbnik na otoku Krku nadahnula je priču o mladoj Jeli koja u selo donosi kugu. Zbog križa koji štiti selo, kuga ne može ući u selo i zato joj treba netko tko će je odnijeti. Jela prvotno odbija („Ja sam, Jelo-kuma kuga/ ili gini il me nosi“) ali kada kuga ponudi alternativu da će poštedjeti sve osim Jeline kuće i malog Jelinog sina ili će pobiti druge a zaobići njezinu kuću, Jela ipak pristane („Nuder, Jelo ne prkosi/U selo me brže nosi/ Sve će kuće smrt obredit/ Al tvoju hoću štedit“ ) jer kolokvijalno rečeno- bolje oni nego ja.

Mali se Rade bojao ostati sam u kući i otišao je strini u selo tako da je kuga, zajedno sa svima, pokosila i njega („Zaman zoveš i grobara/ Zaman popa i zvonara/ Od kuge je cijelo/ Izginulo selo“). Otkrivši sinovu smrt, Jela optužuje kugu za prevaru , ali joj ova odgovara da je dogovor bio da „preskoči“ Jelinu kuću („Što ti rekla, ne porekla“) i da nije kriva što je sin otišao u selo („Na to smjesta/Kuga nesta“). Nesretna Jela ostaje neutješna i dok se selo nakon nekog vremena naseljava, ona poručuje: „Brata tko zagrebe/ Zakopao sebe“.

To je bio Šenoa, a sada pogledajmo što je nastalo na pozornici! Robert Košta je scenografijom postavio tri ključna elementa: Jelinu kuću sa sinovim krevetićem, veliki križ (ispred sela) i selo na hridi, funkcionalno i vizualno vrlo uspjelo. Pri animaciji dobro osmišljene lutke (Darko Petković) kojom je prikazan Rade, glumci-lutkari (Lino Brozić i Ana Cmrečnjak iz Kazališta lutaka Zadar, Silvijo Švast- novi član virovitičkog ansambla) su „nevidljivi“ , dakle odjeveni u crno, dok je Cmrečnjak u ulozi majke odjevena u dopadljivu i praktičnu haljinu (Anita Goreta).

Svaki segment iz života majke i sina (glumice i lutke) je vrlo upečatljivo prikazan (mada je sin možda malo prevelik za toliku brigu) što podjednako pripisujem odličnoj animaciji (najmanje dvije, a ako treba i tri osobe za istu lutku; AUKOS nesumnjivo obrazuje dobre lutkare), brižljivoj glumi, promišljenom oblikovanju zvuka (Luka Gamulin - svaki pokret prati odgovarajući zvuk) i svjetla (Frane Papić), zanimljivoj glazbi (Nikša Marinović) i režijskoj koncepciji.

Čak i u tom, u predstavi najboljem djelu, ima dosta neobičnosti, poput početne i završne pojave harmonikaša (navodno je to narator?) iako je ostala glazba snimljena ali i nelogičnosti: Rade, pri odlasku strini svoje mjesto u krevetiću nadomješta zamotanim jastukom i odlazi bos (iako je u prijašnjoj sceni obuo cipele) te koja je simbolika rukavice. Čudno je da nema po toj hladnoći kapu (kao kod Šenoe) i zašto pada snijeg kada bura u Primorju izaziva jači osjet hladnoće – sve to mogu tumačiti jedino „umjetničkom slobodom“.

Nakon ovog uvodnog prikaza, nastupa „sukob“ dobra i zla, odnosno križa i kose (kuge) pri čemu ni izgled simbola (križ povremeno svijetli a kosi niz sječivo „vise“ neke sablasne forma ) ni „animacija predmeta“ nisu najbolje uspjeli, pa osim što djeluje neobično, traje predugo i postaje monotona. Dijalog Jele i kuge osmišljen je svjetlom (Jelina dvojba između krevetića i sela) i djeluje razumljivo, a pomor je dobro prikazan doslovnim rušenjem kuća i cijelog brda. Kako vrijeme prolazi, selo se po-diže (dakako doslovno) a Jela i dalje kleči uz krevetić jadikujući.

Među „problemima“ ove predstave je i uporaba glazbe jer, iako je dobra, izgleda kao da ona diktira tempo i radnju a ne da prati ili podržava priču. Da ne znam o čemu se radi, ne bih znala o čemu se radi- ako razumijete što želim reći?!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kazalište Virovitica