Hrvatska drvna industrija 65% svoje ukupne proizvodnje plasira u izvoz, a uvozna je komponenta tek pet posto, što višestruko povećava dodanu vrijednost ovog sektora - piše Poslovni.hr. U devet mjeseci 2015. godine ostvaren je izvoz u vrijednosti od 780 milijuna eura te suficit trgovinske bilance s inozemstvom od 406 milijuna eura. To je osam posto veći iznos u odnosu na isto razdoblje 2014. godine kada je vrijednost izvoza iznosila 722 milijuna eura.
„Statistički gledano, hrvatska drvna industrija u ukupnoj prerađivačkoj industriji u 2014. godini prihodovno je sudjelovala s 5,8 posto ostvarivši prihod od 8,966 milijardi kuna, a u zaposlenosti prerađivačke industrije s 9,6 posto“, rekla je direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Božica Marković. U ukupnoj robnoj razmjeni s inozemstvom za prvih devet mjeseci 2015. godine udio drva, drvnih proizvoda i namještaja iznosi 9% kada govorimo o izvozu i 3% kada govorimo o uvozu.
Marković navodi kako su oko 45 posto ukupnog izvoza finalni proizvodi; namještaj, podni oblozi, parket, građevinska stolarija, drvene kuće, drveni pragovi, a 55 posto su građa, elementi, ploče i slično. Indeks fizičkog obujma industrijske proizvodnje u preradi drva, drvnih proizvoda iznosio je 113,2 posto, a namještaja 99,9 posto u razdoblju deset mjeseci 2015. u odnosu na isto razdoblje 2014. godine.
Aktualna, evidentirana ukupna izravna zaposlenost u hrvatskoj drvnoj industriji (samo trgovačka društva, bez obrta i zaposlenih u Hrvatskim šumama d.o.o.) u 2014. godini je iznosila 19.964 i povećana je za 2 posto u odnosu na 2013. godinu. Najveći broj zaposlenih je u proizvodnji proizvoda više dodane vrijednosti i to što je veći stupanj finalizacije, to je veći broj zaposlenih (drvna industrija je radno intenzivna). Drvna industrija uglavnom se nalazi u ruralnim područjima RH te je izrazito bitna za očuvanje postojeće zaposlenosti u tim sredinama.
„Hrvatska drvna industrija glavna je snaga i pokretač održivog gospodarskog razvoja baziranog na upotrebi resursa, primjeni znanja i inovacija. Važnost ovog sektora je u multiplikativnim efektima koji se ostvaruju proizvodnjom baziranoj na domaćim resursima i domaćem znanju, plasmanom finalnih proizvoda na inozemna tržišta te uključivanjem mnogih pratećih djelatnosti“, zaključuje Marković.
