Izvanredna lirska, glazbena i recitatorska večer o ljubavi, snu i veličanstvenom crnom konju

Upravo na Svjetski dan pjesništva i u njegov smiraj Virovitičani su u Gradskoj knjižnici i čitaonici dobili na dar jedan izniman umjetnički događaj koji je bio započet instrumentalnom skladbom ''Fly Me To The Moon'' velikog Franka Sinatre u izvedbi mlađahnog benda virovitičke Tehničke škole s profesorom Lukom Mlinarićem na akustičnoj gitari kao vođom dok je raznoliko gledateljstvo raspjevavao solo saksofon Simona Brešćanskoga u pratnji Nevena Bijelića na solo gitari i Svena Horaka za bubnjevima dokazujući svojim umijećem da će večer biti posebna.

Promociju je prve zbirke pjesama osamnaestogodišnje Lorene Mihelčić pod nazivom ''Ljubav, san i veličanstveni crni konj'' započela njena bivša profesorica hrvatskog jezika Ivana Vlaisavljević s nekoliko uvodnih riječi o svojoj učenici te autorici kao neosporno talentiranoj i nagrađivanoj osobi potom dokazujući rečeno kroz stihove iz pjesme ''Moć riječi'' u kojoj je između ostalog rečeno ''… Riječi mogu nositi osjećaje i slatki šarm u značenju… trebaju osjećaje da bi privukle pažnju… imaju moć promijeniti ljude… grubo gađaju zle neprijatelje… tiho pjevaju uspavanku i donose ljubav i utjehu…''

Kada mlada osoba, zahvaljujući majci koja joj je usadila ljubav prema bajkovitim rečenicama prije spavanja a onda s odrastanjem i prema primjerenim te, kasnije, ozbiljnijim knjigama koje će sama odabrati, gutati i proučavati, tada nema ništa ljepše nit' plodonosnije od hvatanja u koštac sa nepredvidivom poezijom, općenito pisanjem te stvaralačkom neizvjesnošću. Stoga se večer nastavilo sa prvom pjesmom u zbirci i odom majci ''čije oči boje mora'' u plavoj kuhinji, uslijed svoje blagosti i nježnosti, sveprisutnosti u dobrim i teškim trenucima te životne hrabrosti i postojanost uživaju u pjesnikinjinim stihovima u kojima se zahvaljuje svemu što joj se dalo, utkalo i pružilo da se ona ostvaruje u životu i pjesništvu.

Voditeljicu Stručno-znanstvenog odjela Gradske knjižnice Mirjanu Kotromanović je zanimao iskorak iz svijeta knjiga u stvarnost zapisa i njihove budućnosti na koje je autorica odgovorila da je to put na kojem će svim srcem i silama ustrajati.

Zatim je čast da sudjeluje i govori o autorici iz prve ruke te briljantno recitira njene stihove pripao našoj poznatoj virovitičkoj glumici i voditeljici ''Dramskog studija virovitičkog kazališta'' kojeg je Lorena pohađala, Snježana Lančić, koja je recitirala pjesmu ''Jedva mogu zamisliti neku vrstu ljepote u kojoj nema melankolije'' inspiriranu Baudelaireom. Potom je red došao na zaigrano, poučno i optimistično ''Jutro'' te na međunarodnom natječaju ''Šimićevi susreti'' u bosanskohercegovačkim Grudama nagrađenu pjesmu ''Čarolija života''. Tu treba istaći da joj je upravo Antun Branko Šimić najveći hrvatski uzor kao i Pablo Neruda.

Poslije stihova u kojima zlatno sunce lice umiva i priroda čezne za bliskošću, ljudskoj prisutnošću pozivajući da ju se pažljivo posluhne i čuje pjesmu ptica i vlastita srca te propitkujući mir, spokoj, sanjarski um. Snatreći je li u pitanju stvarnost ili fantazija? Nakon tog pjesničkog propitkivanja u dupkom ispunjeni prostor iz američkog Kentuckyja ulijeće prigodno melankolično zvukovlje pojačano glasnim saksofonom u obradi skladbe ''Tennessee Whiskey'' Chris Stapletona koju još ova knjižnica nikada nije doživjela.

Osim što je istančana duša, autorica kao buduća medicinarka brižno voli ljude ali je i zaljubljenica u životinje te posebno u vlastite konje kojima se obraća u pjesmi ''Vranka'' kao sebi ravnima diveći se i tepajući da su cvijeće, anđeli, vječne ljubavi i lijek duši čija divljina u srcu i sloboda što ju dišu daju dušu pjesniku za pjesme koje rišu!

U nekim pjesmama koje obiluju rimama autorica je djevojački zaigrana a u drugima poput ''Pojavljivanje'' i ''Prolaznost'' toliko je jako i sugestivno njeno umijeće na tragovima svojih (Neruda) uzora da tu nema nikakva spora niti propitkivanja. Nakon ljubavnih traženja, očaja i propitkivanja te sumnji u njeno vječnost iz pesimistički stihovanih misli školski je bend atmosferu podigao i za kraj zasladio prpošnim instrumentalom ''Chain Of Fol'' Arethe Franklin završivši događaj koji je uhu ugodno i mislima brzo proletio upravo kao što traje jedan školski sat u kojemu se žudi za znanjem i nečim novim i zanimljivim što će oplemenjuje duše.

Prisustvujući ovoj iznimnoj promociji treba dodati da su u Tehničkoj školi dolaskom novog ravnatelja Dine Davidovića zapuhali neki novi vjetrovi koji svojim najdarovitijim učenicima daju priliku da se pokažu, a onda im isto tako pomažu da se ostvare u realnom svijetu, te škole uz veliku pomoć tiskare Grafiti Becker  i za to im se skida kapa jer je to velika stvar za svakog mladog početnika i budućeg autora na kojoj se nadamo da će i dalje ustrajati te da ova prva zbirka neće biti izuzetak ili splet nečijih želja i sretnih okolnosti.