Banner
Beroš: Epidemiološka situacija dobra, no okupljanja mogu pogoršati stanje
DHMZ: Pretežno sunčano i vruće, popodne mogući pljuskovi
Više turista nego cijele 2020., iznos fiskaliziranih računa bolji od 2019.
Sudarila se dva teretna vlaka kod Križevaca, ozlijeđen strojovođa
Prijatelji životinja: Pripazite gdje ostavljate životinje na čuvanje
Još dvije braniteljske udruge osudile istup Vučemilovića i podržale Medveda
Plenković ponovno pozvao građane na cijepljenje

  Komentar

Izumru li proizvođači, propada cijeli poslovni i ekonomski sustav

  Miodrag Šajatović/Lider           05.09.2011.         1430 pogleda
Izumru li proizvođači, propada cijeli poslovni i ekonomski sustav

Danas ljudi bolje razumiju ekologiju nego ekonomiju. To je, vjerojatno, jedan od razloga zbog kojih se u posljednje vrijeme sve češće spominje sintagma ‘poslovni ekosustav'. Pojednostavnjeno, ideja se svodi na pristup da u biznisu treba voditi računa o interesima svih aktera, od zaposlenika do partnera, čak i surađivati s konkurentima. Traži se da tvrtke budu poslovno ‘ekološki' osviještene.
Kad je riječ o Hrvatskoj, moda ‘poslovnih ekosustava' tek će doći. Ali paralela između ekonomije i ekologije mogla bi se primijeniti na nešto drugo.Kad se kaže da nam treba ‘reindustrijalizacija' ili povratak proizvodnji, to najvećem dijelu javnosti, pogotovo onom koji je egzistencijalno vezan uz državni proračun, jednostavno djeluje staromodno. Zato je možda vrijeme da se počne govoriti o ‘ekonomskom ekosustavu' u kojemu je jedna vrsta iznimno važna za cijeli ‘hranidbeni lanac' drastično ugrožena.

Bez planktona nema ni riba Vrsta koja izumire jesu proizvođači opipljivih proizvoda. Pokušajte u društvu u kojemu se nađete prebrojiti koliko prisutnih radi u tvrtki koja nešto proizvodi. U posljednje vrijeme često to učinim i nerijetko ustanovim da sam jedini nevoljnik koji je ostao u djelatnosti proizvodnje, u ovom slučaju tjednih novina.U društvu prevladavaju mladi umirovljenici različitih vrsta, državni službenici, zaposleni na fakultetima... Ima ondje, naravno, i ljudi iz biznisa. Ali nekim su čudom to po pravilu konzultanti, marketingaši, PR-ovci, uvoznici, distributeri, osiguravatelji, bankari... Proizvođača se nađe tek tu i tamo.Već vidim mnoge prijatelje koji negoduju. Pa njihovo je zanimanje nužno u podjeli rada. Zašto su sada važniji zaposleni u prerađivačkoj industriji od onih koji se pošteno i kvalitetno bave pružanjem usluga?Naravno da su svi iz društvenog lanca važni. Ali kao u prirodi, kada dio hranidbenog lanca, planktoni naprimjer, počnu nestajati - uskoro se ekološka ravnoteža naruši pa nema opstanka ni većini u ostatku hranidbenog lanca.Od 1,4 milijuna ukupno zaposlenih u Hrvatskoj u privredi je otprilike 770.000. U industriji i građevinarstvu samo 340.000. Ako bi se i unutar toga uzelo samo one koji su međunarodno konkurentni, omjeri bi bili još porazniji.

EU u problemima zbog usluga Malo sam s prijateljima s Facebooka raspravljao o toj temi. Jedan od postova upućuje na to da 70 posto ekonomije EU čine usluge, pa zašto sad inzistirati na staromodnoj proizvodnji fizičkih proizvoda s uporabnom vrijednošću? A nije li Europska unija u velikim problemima i pred bankrotom upravo zato što u svom ekonomskom ekosustavu ima previše usluga, a premalo proizvodnje?Usluge mogu funkcionirati samo u simbiozi s proizvodima. Spomenuti Facebook nije opipljiv proizvod, ali bio bi nemoguć bez svih onih servera s jedne strane i naših kompjutora ili mobilnih uređaja s druge strane. Dugoročno uspješne nacionalne ekonomije, poput Njemačke i Japana, znale su uspostaviti omjer između proizvodnje i usluga. Neodgovorne zemlje, a tu je Hrvatska školski primjer, upale su u zamku da proizvodnja nije važna, da se može živjeti na uslugama. Usluge bez proizvodnje mogu jedno vrijeme opstati samo služeći stranim proizvođačima koji svoje fizičke proizvode ‘lifraju' u Hrvatsku, gdje ih domoroci kupuju zaduživanjem u inozemstvu za četiri do pet milijardi eura na godinu.

'Ne stoji ti baš teza', čujem one zaposlene u turizmu. Oni prodaju usluge, a čak suprotno ovdje iznesenoj logici da proizvodnja vuče usluge, u slučaju turizma usluge turistima vuku, primjerice, prehrambenu industriju. Tako je ako se zanemari činjenica da je turizam zapravo oblik primarne proizvodnje poput rudarstva. Jadransko more fizički je resurs na kojemu se grade turističke usluge. Hajde, neka turistički radnici ljeti u Slavoniju privuku nekoliko milijuna turista ako su usluge moguće bez fizičkih proizvoda i svemoćne same po sebi!Možda bi hrvatski političari zaista mogli razumjeti taj ekološki pristup ekonomiji i budućnosti zemlje kad već ne žele ili ne znaju razumjeti prirodne temelje vođenja nacionalne ekonomije. Nastavi li se ovako zanemarivati poticanje proizvodnje opipljive robe - za koju godinu proizvođači će izumrijeti. A s njima propada i cijeli poslovni i ekonomski sustav.

Kolumna Ekonomoalije Miodraga Šajatovića, Lider

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Lynx
5.9.2011. 21:48
Poticanje proizvodnje i održivi razvoj, na tome treba raditi.


Još iz kategorije Komentar