Poznati hrvatski slikar i grafičar. Slikarstvo studira na Akademiji u Beču i Münchenu. Kratko vrijeme je učitelj slikanja na Obrtnoj školi u Zagrebu, no posredstvom Izidora Kršnjavog dobiva stipendiju za studij grafike na Akademiji u Beču koju završava 1897. U Zagrebu 1903. otvara privatnu slikarsku školu s Belom Čikošem-Sesijom koja prerasta u Akademiju na kojoj i predaje do 1930.
Crnčićeve zasluge u hrvatskoj umjetnosti su po mnogočemu pionirske. Prvi počinje slikati motiv marine, a s njim započinje i razvoj moderne hrvatske grafike. Izvrstan je pejzažist, a najviše slika primorje, Istru i Novi Vinodolski. U kasnijim djelima s naglašenog kolorizma prelazi na ugašeniji tonalitet nanesen na platno tankim namazima kista postižući tako dojam zraka i daljine.
Crnčićeve grafike najvažniji su dio njegovog slikarskog rada jer je prvi školovani grafičar u nas koji je postigao na svojim grafikama europsku razinu izražavanja. Gravirao je pretežno bakropise koje izlaže od početka svog grafičkog djelovanja, a bit će izloženi i na najavljenoj izložbi u Muzeju. Bakropisi su realistični, sugerirane atmosfere, definiranih planova, bilo da se radi o portretima ili pejzažima. U bakropisima obrađuje književne teme, radi kolorirane bakropise starog Zagreba koje rješava čisto slikarski, a u posljednjem ciklusu vraća se primorskom krajoliku. Crnčić se bavio karikaturom (Satir, 1901.), crtao je plakate, radio kazališne scenografije. Retrospektivna izložba priređena mu je u Zagrebu 1931.