KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Politika

Izbori o mržnji

  Boris Pavelić/Novi list           08.01.2015.
Izbori o mržnji

Izbore će odlučiti liberali i ljevica: uspiju li ti birači suspregnuti razočaranje Josipovićem, kandidatkinja HDZ-a neće pobijediti. A ona i jest jedina stvarna zagonetka predstojeće nedjelje. Jer može se rezonirati ovako: Grabar-Kitarović pristojna je, civilizirana, liberalna i obrazovana. Prijeku riječ nikad nije izgovorila; štoviše, jasno je i odlučno – kako Josipović nikad nije – osudila uvrede varaždinskog hadezeovca Igora Borovca. Pa zašto joj ne dati priliku? Zašto ne pretpostaviti da bi, pobijedi li pa postane stranački neovisna, bolje od Josipovića rastvorila ovaj strašni medijski koktel laži i mržnje? Zašto ne dopustiti mogućnost da bi mogla postati novom Jadrankom Kosor, možda čak nekakvim desnim Mesićem? Pa nije li Mesić, od najbližeg Tuđmanova suradnika, postao glavni detuđmanizator? Nije li Kosor učinila nezamislivo: omogućila kazneni progon Sanadera i pola vlastite vlade, prekinula slovensku blokadu i uvela zemlju u EU? Možda i Kolinda može nešto slično: Josipovića znamo, nju ne znamo...

   Nezamislivo nije, ali je rizično. U nedjelju, naime, najveći je teret na liberalnim i lijevim biračima: obveza da ostanu racionalni, opravdanom razočaranju usprkos. Od desnice se to ne može očekivati: za Kolindu glasaju jer žele Karamarka. Pragmatizam ne može se tražiti ni od gladnih, ni od siromašnih, ni od nezaposlenih, ni od blokiranih: ti ljudi imaju pravo biti ogorčeni, glasati za najgore, ne glasati uopće, prosvjedovati, čak rušiti. Činjenica da im očajnički izbor može samo odmoći nimalo ne manjuje njihovo pravo na ogorčenje.
   Liberali i ljevica, međutim, takvo pravo nemaju. Birači koji još rade, koji još imaju privilegij vjere u liberalne vrijednosti srednje klase, u vrijednosti slobode, antiautoritarizma, antikolektivizma, snošljivosti i višekulturalnosti – takvi su sada najodgovorniji. Vrijedi to i za takozvanu »radikalnu ljevicu«, za obrazovane i mlade kojima je ogorčenje više intelektualni stav, nego obzor životnog beznađa. Ti birači trebaju znati – ovo su izbori o mržnji.

   Krajem veljače 2014., Karamarko je u Omišu održao programatski govor mržnje. Smijao se kada je Josipovićev otac iz publike nazvan »đubretom«, a čelnici stranke – Milijan Brkić, Ante Sanader, Zlatko Ževrnja, Ante Babić, Petar Škorić... – »aplauzom oduševljenja« dočekali su uzvik »U Kevinu jamu s njima!«

   Mržnja je otad institucionalizirana. Nadbiskup Bozanić i biskup Košić veličaju ratnog zločinca, a potonji premijeru i predsjedniku poručuje »neka mu ne dolaze na božićnu misu«. U Glini je zabranjena komemoracija žrtvama ustaša. Hadezeovci birače proglašavaju »jugosmradovima«. Svećenik pred ratnim veteranima poručuje da rat nije gotov. Popis je dug, za pristojne beskrajan. A što čini Grabar-Kitarović? Smješka se, hvali Karamarka, zaziva devedesete i najavljuje »novi smjer«. To je vizija? To je jamstvo pristojnosti? Ne glasa li, dakle, lijevi birač u nedjelju, djetinjasto pretvarajući uvrijeđenost u politiku, dat će glas više enigmi Kolindina osmijeha. I očnjacima što iz njega vire.

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari


mirovnjak2
10.1.2015. 15:04
freeman
9.1.2015. 9:41
stole123
8.1.2015. 22:54
bazinga
8.1.2015. 22:50
joda
8.1.2015. 22:41
Autor Lj.R.W.
8.1.2015. 22:30


Još iz kategorije Politika