Iz tiska je ovih dana izašla zbirka priča Zlatka Erjavca Žena koja je voljela kosilice (nakladnik Kvaka, Velika Gorica). Sa svojih šezdeset priča stilom se i tematikom naslanja na prvu knjigu (Žene vole pametne muškarce, Beletra, 2018.) te na zanimljiv, duhovit, pomalo ironičan način prikazuje svakodnevicu likova dobro poznatih karakteristika, bliskih mentalitetu malog mjesta, pa tako i virovitičkom.
Osamnaest priča prvoga poglavlja govori o prijateljima, obitelji, braku i, iako su događaji smješteni u provincijski gradić u suvremeno doba te su obojeni problemima koje ono donosi, ukazuju na vječne probleme različitih karaktera i tipova ljudi i njihova ponašanja, kritiziraju ljudsku glupost, nasilje i negativno ponašanje. Tako se na primjer lik u jednoj priči podvrgava cjepivu protiv korone (neuspješno), a u drugoj se mentalitet Divljeg zapada preselio na istočnu jadransku obalu.
U trideset priča Drugoga poglavlja prevladava tema muško-ženskih odnosa, s parodiranjem teme intime i seksa. Živopisni likovi, cjeloživotni prijatelji (i prijateljice) u malom gradu u kojem svatko svakoga poznaje i sve se zna, obnavljaju intimne susrete, oživljavaju simpatije iz djetinjstva, doživljavaju erotske pustolovine izvan braka.
Spisateljsko iskustvo, i sve što uz to ide – promocije, susreti s čitateljima, borbe s izdavačima - opisuje dvanaest priča trećega poglavlja. Glavni lik, „afirmirani“ autor zbirke priča, vidi sebe kao mudrog, vrlo uspješnog i popularnog književnika, pisanje kao unosnu djelatnost koja vodi do bogatstva, uspjeha i popularnosti, žene s kojima se susreće na svom putu doživljava kao obožavateljice koje žude za tim da njegova karizma prijeđe na njih. U tim se pričama pojavljuju i autorovi suradnici koje je stekao tijekom razdoblja stvaranja priča objavljenih u zbirci Žene vole pametne muškarce – ekipa u Cugu, Pubu, Pjesnički huligani i Robert Roklicer kojemu autor ne zaboravlja ulogu snažnog motivatora u spisateljskom angažmanu.
Erjavčevo pripovijedanje brzo je, isprepleteno dijalozima, dinamično i zabavno, svaka priča čita se u jednom dahu i jamči osmijeh bez gorkoga okusa.
Autor se raduje susretu s čitateljima koje će omogućiti promocije koje će se organizirati u skladu s epidemiološkim mjerama. Do tada, knjiga se može čitati u knjižnicama.
***
- Dvadeset tri. - promrmljao je zaposlenik iz naplatne kućice.
- Molim? - dreknuo sam ljutito i pokazao mu zube.
- Dvadeset dvi. - rekao je razgovjetnije.
- Bravo, tata, ti si najjači na svijetu! - oduševljeno je klicala kći, a pas je veselo mahnuo repom…
(Događaj na ljetovanju)
***
… Igra je tekla mirno do trenutka kad je nastavnik najavio trefa.
- Sjećate li se kako ste me izlemali u osmom razredu? - upitao sam ga.
- Ne sjećam se, ali sigurno si zaslužio. - bio je hladnokrvan.
- To je istina. - složio sam se pa nastavio isto tako hladnokrvno: - Vi ste sada zaslužili kontru…
(Preferans spaja ljude)
