Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Aktualnosti

Ivanu Hitiju iz Špišić Bukovice priznanje za spašavanje blaga Srpske pravoslavne crkve

  Aleksandar Apostolovski/Politika           22.02.2013.         3617 pogleda
Ivanu Hitiju iz Špišić Bukovice priznanje za spašavanje blaga Srpske pravoslavne crkve

Prošlo je nešto više od 20 godina od tog hladnog januara 1992. godine. Profesor Ivan Hiti iz Sračinca kod Varaždina, inače rođenog u Špišić Bukovici, tada na dužnosti pomoćnika zapovednika operativne zone Bjelovar, ušao je u Pakrac i video oštećenu srpsku crkvu i Vladičanski dvor. Knjižno i umetničko blago Srpske pravoslavne crkve (SPC) ležalo je razbacano u dvorištu. Sneg je padao na stare knjige i slike, već posute kamenjem, ciglama i prašinom. 

- I crkva je bila minirana. Ali kada sam pogledao prekrasne knjige i umetničke slike okolo i u crkvi, zaboravio sam na opasnost i ušao unutra - kaže Ivan Hiti (66), sećajući se tog događaja.

Prvi put govori o operaciji spasavanja crkvenog blaga SPC iz Pakraca, kojom je lično komandovao, zbog čega je kasnije u svom Varaždinu doživeo golgotu: narednih 16 godina, sve do penzije, nigde nije mogao da se zaposli, iako je Hrvatska, zapravo, trebalo da se ponosi sa njim. Njegov podvig ipak nije ostao neprimećen: prekjuče mu je patrijarh Irinej uručio orden Svetog cara Konstantina u beogradskoj Patrijaršiji.    

Hiti je došao u Beograd, primio jedno od najviših odlikovanja Srpske pravoslavne crkve, a potom se vratio u Varaždin. Profesor gimnazije i strukovnih škola, bio je i državni službenik u gradu za prosvetu i kulturu kada je izbio rat.

- Taj nesrećni rat ja zovem „građanski", iako ga ovde zovu „domovinski". Mene su mobilisali i postavili na dužnost pomoćnikaoperativne zone koja je pokrivala teritoriju od Virovitice, Pakraca, Daruvara, Bjelovara...Svega 45 dana sam bio u tom ratu, jer su me oterali - priča Hiti.  

Pre odlaska u vojsku, smatrao je da svaka jedinica pod njegovom komandom mora da ima izvode iz Ženevske konvencije.

- Ni sa jedne strane, ni hrvatske ni srpske, nije se vodilo računa o tim ženevskim propisima. Kada sam video ta razbacana umetnička dela, setio sam se čuvene Keltske katedrale u Nemačkoj, koja je za vreme Drugog svetskog rata bila praktično neoštećena, iako je Keln bio gotovo razoren savezničkim bombardovanjem - kaže naš sagovornik.  

Odmah je naterao svoje bivše učenike iz Varaždinske brigade da mu se zakunu da se ništa neće desiti sa crkvenim blagom, dok on ne reši šta da učini sa dragocenostima - istorijskim crkvenim spisima i slikama. 

- Vratio sam se u Bjelovar i podneo izveštaj svom zapovedniku operativne zone pukovniku Jerzečiću. On je ustao od stola i rekao mi da ima prečih poslova i briga od spasavanja blaga SPC. Pričao je da ima ranjenika, izbeglica i zarobljenika. Ja sam mu rekaoda uz sve to - treba spasavati i umetničko blago SPC, jer ono pripada celom svetu. Pukovnik mi više nije rekao ni reči. Telefonom sam pozvao Sveučilišnu biblioteku u Zagrebu i objasnio im problem. Prihvatili su moje argumente i dvoje ljudi je odmah stiglo u Bjelovar. Zajedno smo pošli za Pakrac. Nismo imali vozilo za transport, pa sam angažovao vojne i civilne kamione. Moji momci iz brigade su skupljali spise po ulici i dvorištima i utovarivali u kamione - priča profesor o operaciji koja je trajala nekoliko dana.

Nekoliko kamiona prevezlojedragocenosti SPC u Univerzitetsku biblioteku u Zagrebu. Posle nedelju dana, Hiti je pozvao tadašnjeg direktora biblioteke,kako bi dobio pismenu potvrdu da se blago nalazi tamo.

- I danas posedujem taj dokument. Fotokopiju tog dokumenta sam poslao i patrijarhu Pavlu poštom, ali nikada nisam saznao da li je on to pismo dobio - govori Ivan Hiti o događajima koji su potom usledili.    

Odmah je isteran iz hrvatske vojke, proglašen za izdajnika.  

- Rečeno mi je da takvu osobu koja radije spasava umetničke knjige i kulturna dobra, umesto dase uhvati puške, oni ne trebaju. Ja sam im rekao da se u ratune bori samo oružjem, već i puškom, perom, dobrim delima. Vratio sam se u Varaždin, na radno mesto šefa za prosvetu, kulturu, sport i tehničku kulturu grada. Ali, gradonačelnik i ostali u tadašnjem izvršnom veću grada sumi rekli: „Profesore, takva budalanam ne treba ovde" - bez trunke gorčine priča skromni profesor.  

Prehranjivao je porodicu radeći na građevini, orao je i kopao. Najviše ga je zabolelo, priznaje, što munjegova Hrvatskanije zahvalila za podvig koji je učinio. Zabolelo ga je i to što je čekao dve decenije da njegov ljudski gest iko primeti.

Nisam spasao srpsko, već ljudsko blago

- Vidim da sam patrijarhu Irineju bio posebno drag, jer sam valjda jedini Hrvat koji je primio to odličje - kaže profesor Hiti.

Dok je to govorio, njegova supruga se rasplakala.  

- Niko me nije pitao u Varaždinu imamo li šta jesti, da li sam gladan...Vređali su me igovorili: „Ti si spasavao srpsko blago." Ja sam im govorio: „Nisam spasavao srpsko, već ljudsko i svetsko blago" - priča dobitnik priznanja SPC.

Izvor Politika

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

siniša prpić
23.2.2013. 21:57
Kapa dolje.
mirovnjak
23.2.2013. 15:41
Pa to je kulturno blago nastalo na teritorije ove države i pripada ovoj državi. Zato bravo g-din Hiti, ti dokazuješ da si pripadnik civiliziranog naroda.
Tako bi se trebali ponašati svi civilizirani ljudi u svijeti, a sve drugo je predmet drugih tijela i nema veze sa ovim
Za to još jednom bravo Hiti, čestitam.
slavujj
23.2.2013. 11:32
da je barem više takvih primjera pa i danas se slabo ili nikako ne vodi briga " o drugome"
koliko ljudi danas razmišlja i pomaže nekome ,recimo susjedu,prijatelju,radnom kolegi koji je u nekoj neprilici ili potrebi?
Lynx
23.2.2013. 11:12
Za svaku pohvalu djelo I. Hitija,žalosna reakcija njegovih kolega i nadređenih.
@bbbbb - članak je preuzet iz Politike, pretpostavljam zato što ga nije bilo u našim medijima. Nije možda popularno pisati o tome? Možda se sramimo ili je netko iz sjene procjenio da uz pitanje dva pisma u Vukovaru u ovo vrijeme nije potrebno potencirati i ovo?
@vwvtc - malo si kontradiktoran, naime pišeš o prof. "zagriženi četnik" kojoj su te na sate pratili specijalci ZNG-a. A ako se dobro sjećam, ćirilićno pismo je prije rata bilo dio gradiva predmeta koji se u višim razredima o.š. nazivalo "Hrvatsko - srpski jezik", a u srednjim školama "Književnost", nitko nas nije tjerao jer je to bio dio obrazovanja.
Da jesi malo ot, imaš pravo na svoj revolt za svoje stradanje, ali ovdje nije mjesto za takav upis. Mnogo drugih je loše prošlo, ali ovdje je tema Ivan Hiti, a ne mi drugi, i mada se slažem sa tvrdnjom "oprostiti, ali ne i zaboraviti" ni njoj nije mjesto ovdje. Lijep pozdrav!
Mikeš09
23.2.2013. 10:41
Takva su bila vremena i stanja u glavama ali od tada do danas izgleda da nismo još uvijek ništa naučili...
Osim toga...za sve su krivi mediji koji su žedni profita preko naših krvavih rana...pogledajte samo naslove i ``ratove``...sudbinske susrete i ``majke svih bitaka``...a narod guta li ih guta nesvjestan svojeg smisla na ovoj Zemlji...naivan do bola...zajedno sa tiskovinama škrguće zubima...
Ako Srbi zaplješću himni pametniji su od nas...a da mi probamo bez uvreda i fučkanja...pa nismo li mi oduvijek Zapad...kršćani...katolici...e moj narode...
vwvtc
22.2.2013. 15:50
Ne shvačaš Sulejmane šta je pjesnik htio reći i to nije laprdanje nego osobno iskustvo i ne mrzim gdje si uopće pročitao da mrzim nekoga?
Ja samo kažem da to ne mogu zaboraviti jer su mi 89,90 i 91 ostale duboko urezane u sjećanje a pogotovo baš ti njihovi popovi što su se šetali slobodno sa kokardama na glavama po gradu i nitko im nije smio ništa.
Znači po tvome ako hoćeš hrvat biti moraš automatski mrziti,ja mislim da ne a valda i ti tako misliš.
Moj prvi komentar počeo je svaka čast a tako i mislim vjeruj mi a ako ne vjeruješ ne moraš boli me briga.
bbbbb
22.2.2013. 15:49
Svaka čast ovako velikom čovjeku,svatko bi trebao spasiti materijalno a ne kao žto se dogodilo,,,
gradimo kuće što su srušene u domovinskom ratu umjesto da svojoj djeci ostvarimo sretno djetinstvo,,,u hrvatskoj smo a članak na ekavici pa to je sramota,,svaka čast gosp,Hitiju
Sulejman veliki
22.2.2013. 15:27
Laprdaš vwvtc bez veze! To o čemu ti su sada pišeš je priprosto laprdanje, neam veze s temeo i nitko te nije pitao za ćirilicu.
Mrziš ti, mrziš jer da ne mrziš nebi se ograđivao. Nije Ivan kriv što je netko morao ići u ovu ili onu školu. a je više takvih kao Ivan do rata nebi ni došlo.
On je zasluži samo čestitke, a nikakvo laprdanje. To čemu ti pričaš može biti tema za neki drugi članak
Templarius
22.2.2013. 14:49
crni... zahebana ta vedrana... mos mislit sta ce joj sad pravi domoljubi rec...
Templarius
22.2.2013. 13:26
vwvtc... znas svima nam je jasno da je bilo sto je bilo... mrznja, zlo, ali mrznja na oba dvije strane... glupost i ludilo... mozda bi trebali cinit kao oni talibani u afgnaistanu , porusit kipove Budhe stare nekoliko tisuca godina... jerbo tako treba... naglasak je u djelu ovog malog covjeka, ucinjenog u vrijeme tog ludila i mrznje... djelu koje bi nam trebalo bit an cast a ne na sramotu... ili bi bilo ispravnije da se Hiti Ivan cerekao pred akmaerama pred tom istom crkvom kao onaj major pirocanac koji je rusio crkveni toranju u jednom vinkovackom selu...
crni
22.2.2013. 12:59
VEDRANA RUDAN na svom je blogu komentirala jagmu za kartama Hrvatska - Srbija. Prenosimo komentar u cijelosti uz njenu dozvolu:

"Da nas nema ne bi nas trebalo izmisliti. Kad nas već ima trebalo bi nas pobiti. Čitava je Hrvatska jučer bila na nogama jer se krenulo sa prodajom ulaznica za, to sam negdje pročitala, "epski dvoboj".

U Zagrebu će, zaboravila sam datum, opet zaratiti "Srbija" i "Hrvatska". Zbog toga su diljem Usrane Naše dečki, uglavnom dečki, i poneka cura na minus sto satima čekali da bi kupili ulaznicu.
Na sebi su imali tanke jaknice, debele su skupe, platnene tenisice, i koža je skupa, na bijednoj guzičici prozirne traperice.

Oni koji su u rukama držali dobitak na lotu govorili su u mikrofon da su pred prodavaonicom karata čekali cijelu noć ali se isplatilo. "Sve za Hrvatsku", rekao je bezimeni dečko i bi direktno lansiran na Hrvatsku teve. I tako nekoliko puta.

Mi, ako smijem reći mi, možda nas ima desetak u Jebenoj Našoj, ostali smo bez teksta. Tko je ta "Srbija" s kojom mi, bez mene, molim, za koji tjedan ili mjesec, krećemo u rat? Jedanaest, ako se ne varam, u zlatu plaćenih mišićavih robova trčat će za komadom kože.

Iz lože će ih gledati njihovi vlasnici, kriminalci svih profila. S njima će, valjda, biti i političari koje plaćaju ti isti kriminalci.

"Tko je "Hrvatska" koja će nas, bez mene, molim, u ratu koji Retardirana Naša očekuje sa ogromnom kvrgom među nogama obraniti od mrske nam i premrske "Srbije"? Jedanaest, čini mi se, u zlatu plaćenih mišićavih robova koji će trčati za komadom kože.

Iz lože će ih gledati njihovi vlasnici, kriminalci svih profila. S njima će, valjda, biti i političari koje ovi plaćaju.

Koliko je sve "rizično" govori i podatak da je trener "Srba" zatražio od nekog svog roba da potpiše kako će "pljeskati" hrvatskoj himni? Himni se plješće?

Rat će se direktno prenositi da stanovnici Opljačkane Naše mogu u domu kupljenom švicarcima opušteno drkati ako "Hrvati" "Srbinu" spraše onu kožu u mrežu.

Osim dvonožnjaka u areni će biti i psi. Sirote životinje ni krive ni dužne morat će njušiti zvijeri koje nemaju za kruh ali su našle ili ukrale za ulaznicu. Gdje su društva za zaštitu životinja? Sakrila su se u mišju rupu jer i oni brane boje Glupe Naše.

Policija će trenirati strogoću. Čudovišta iskešenih zuba neće smjeti preskočiti ogradu svog kaveza. Ako je tako, čemu dvoboj "epskih razmjera"?

Građani Retardirane Naše žele krv, ne golove. Jebeš kruh, jebeš školu, jebeš posao, jebeš budućnost, jebeš zdravlje, jebeš istinu.

"Ubi, ubi Srbina"!"

vwvtc
22.2.2013. 12:30
Svaka čast lijepo je to Ivane od tebe ali što je sa nama koji smo 89-90.te morali ići u srednju školu na kojoj je visjela zastava sa 4 S i također na zgradi općine,koji smo morali pisati ćirilicom zadaćnicu iz hrv. jezika da bi prošli razred jer nam je profesorica bila zagriženi četnik(nažalost tako ju moram nazvati jer je to najblaže).Nadalje, morali smo ići u školu pod pratnjom specijalaca ZNG-a a i skoro svaki dan odjekivala je eksplozija iz katoličke crkve.Zašto o tome nitko ne piše!?
Normalno je oprostiti ali nikad ne ZABORAVITI!!!
Ja ne mrzim,dapače samo mi smeta što smo mi hrvati najviše ugroženi u vlastitoj državi a uporno nam se plasiraju vijesti koje netko hoće da znamo.
Pitam vas zašto ni na jednoj televiziji nema nikakvih reportaža o peticiji za referendum?
Jesmo li mi u medijskoj blokadi većoj nego u doba SFRJ pa nam se čitavo vrijeme plasiraju informacije koje gospoda političari žele da mi znamo a ne one koje su stvarna istina?
Dragi forumaši oprostite mi što sam otišao previše off topic al jednostavno morao sam to izreći jer sam 89-90 živio i školovao se u Pakracu.
Pozdrav svima pa i uredništvu vtc neta uz pitanje zašto je vrlo često problem logirati se tu kod vas?
Templarius
22.2.2013. 11:53
hvale vrijedno... nista drugo nije ni Gotovina porucio kad se iz zatvora vratio... mocan je onaj ko ovako postupi
crni
22.2.2013. 11:31
Čestitam na ovom usamljenom ali časnom potezu!!!


Još iz kategorije Aktualnosti