Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Poezija

Ivan Zelenbrz, u spomen Mirku Kovačeviću, profesoru i književniku: Bio je spiritus movens Zavičajnog društva, pupčano vezan za Viroviticu

  Ivan Zelenbrz           02.11.2021.         500 pogleda
Ivan Zelenbrz, u spomen Mirku Kovačeviću, profesoru i književniku: Bio je spiritus movens Zavičajnog društva, pupčano vezan za Viroviticu

Bili smo prijatelji u druženju, kolege u stručnom zvanju i zanimanju i suradnici u društvenom i kulturnom djelovanju. Naša suradnja bila je zavičajna. Mirko Kovačević je bio spiritus movens Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu, pupčano vezan za Viroviticu. Vjerni Rodoljubaš posvetio je stogodišnjem virovitičkom Hrvatskom pjevačkom društvu svoje stihove pod naslovom Krajolici pjesme, a za 135.obljetnicu objavio je u Zavičaju pregled povijesti HPD Rodoljub.

Sjećam se prvog susreta s Mirkom devedesetih godina u Dvorcu (Pejačević) gdje je tada bio smješten Rodoljub u susjedstvu Muzeja, Matice i Knjižnice. Razgovarali smo o povijesti grada Virovitice i proslavi 750.obljetnice Zlatne bule 16.studenoga 1992. kada je Rodoljub nastupio u Lisinskom.

Važno je napomenuti da je Mirko srednju školu te studij hrvatskog i latinskog jezika završio u Zagrebu gdje se i zaposlio. Značajni dio svoga radnog staža stekao u INI. Strina INA, kako je govorio, prije nego što su je preuzeli Mađari, djelovala je i na kulturnom području. Bio je referent za kulturu i urednik Biblioteke INA u kojoj je objavljena knjiga putopisa Matka Peića pod simboličnim nazivom Crno zlato. Bila je predstavljena u našoj Gradskoj knjižnici 2004.godine (u Dvorcu) i na toj priredbi po njegovoj želji svirali su Rodoljubovi tamburaši.

Mirko Kovačević je često dolazio u Viroviticu, ponekad u društvu također poznatog našeg zavičajnika Mike Kolesarića, sveučilišnog profesora (sada emeritusa). Nakon posjeta rodbini, prijateljima, Rodoljubu, Knjižnici ili Matici, uobičajeno je bilo druženje kod Martina u vikendici u Golom Brdu.

Mirko i Miko pozivali su pak Virovitičane u Zagreb gdje su se u prostorijama Zavičajnog društva koje su se nalazile u Ininoj zgradi u Gajevoj, zatim u Hrvatskom saboru kulture u Zvonimirovoj, gdje je Mirko bio zaposlen i gdje su se održavane različite priredbe koje bi završavale ugodnim domjenkom.

Na našim druženjima razgovaralo se i raspravljalo o zbivanjima u gradu: o kazališnim predstavama, izložbama i koncertima, o Virovitici nekad i sad, o rušenju i obnavljanju, dakle o zavičajnim temama.

Istaknuo sam već kako se Mirko bavio virovitičkom glazbenom tradicijom, a pozorno je pratio i slikarsko stvaralaštvo (osobito Bernarde Idžojtić). Književnost ga je ipak najviše zaokupljala. Bio je član Društva hrvatskih književnika. A poezijom je trajno obilježen. Stihove je često pisao nadahnut zavičajem. (Dvije njegove stihozbirke: Čežnjive daljine; Prisne, razborite i poneka crnozlatna tiskane su u Virovitičkoj zavičajnoj knjižnici u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Virovitici.)

S oduševljenjem je prihvatio sudjelovanje u projektu Virovitičke zavičajne čitanke. U poticajnim razgovorima tim povodom te u predradnjama koje smo obavili (u pretraživanju knjiga, časopisa i novina) iskazana je potreba cjelovite Virovitičke bibliografije. Uz to, dakako, valja istražiti i životopise autora tekstova, ali i drugih značajnih zavičajnika te u posebnim izdanjima predstaviti likove i djela znamenitih i zaslužnih Virovitičana.

Sva takva istraživanja i svekolika prikupljena građa mogla bi poslužiti za Virovitički leksikon.

Želim vjerovati da to nisu samo maštarije zanesenjaka i nadam se da entuzijasti, poglavito mlađi i ambiciozni prihvate navedene vrlo zahtjevne i dugoročne projekte. Digitalizacija pruža neslućene mogućnosti. Optimistička je nedavna vijest o institucijskom pokretanju društvenih istraživanja u našoj županiji, budući da u takvim poslovima mora sudjelovati ekipa stručnih suradnika te strpljivo raditi godinama i desetljećima.

Mirko je radio neumorno, ali bio je opterećen službenim zadaćama u Hrvatskom saboru kulture. Informatičku potporu tražio je od mlađih, kao većina nas starijih. Zato je ponešto odgađao za mirovinu. Općenito mislimo kako je u mirovini obilje vremena pa ćemo dovršavati ono što što smo započeli. Međutim valja uzeti u obzir i zdravstvene poteškoće.

Navodim to kako bismo lakše shvatili Mirkov slučaj. Bio je mlađi od mene, vjerovao sam da će i živjeti i djelovati dulje. Ali učinio je mnogo: pored svojih pet zbirki pjesama, uredio je pedesetak   knjiga u različitim izdanjima te napisao veći broj književno kritičkih članaka i eseja.

Posljednje svoje godine posvetio je Kronici Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu, a ta je knjiga važna za kulturnu povijest Virovitice. Na 300 stranica teksta s mnogo fotografija prikazana su okupljanja i druženja s dobro osmišljenim kulturno umjetničkim pa i znanstvenim programom usklađenim s djelovanjem ustanova i udruga u Virovitici. Ključna je ta suradnja Virovitičana u hrvatskoj metropoli i zavičajnom nam slavonsko podravskom središtu.

Promocija je odgađana zbog Covida 19. Nažalost, smrt je definitivno onemogućila njegovo sudjelovanje na predstavljanju Kronike.

A radovao se novim izdanjima i uvijek je spremno sudjelovao na predstavljanjima knjiga naročito sa zavičajnom tematikom.

U ovoj prigodi mogu spomenuti Mirkovu književnu nakanu: nakon predstavljanja Fuisovih Putopisnih reportaža u Novinarskom domu u Zagrebu rekao mi je da će napisati roman o Franji Fuisu.

Vrijeme je ograničeno pa zapis valja skratiti. Dobro poznate bio-bibliografske podatke neću ponavljati, samo ću spomenuti kako sam u lipnju 2018.na izvještajnom skupštini OMH u Virovitici govorio da virovitičkoj gradskoj upravi predložimo Mirka Kovačevića za zasluženo priznanje, odnosno nagradu koja se dodjeljuje prigodom svečanosti na blagdan Rokova. Nadam se da će OMH, HPD Rodoljub i Zavičajno društvo zajedno takav prijedlog uputiti za iduću godinu 2022.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Poezija