Novinar Nove TV, Virovitičanin Ivan Žada, jučer je počeo pisati blog na adresi http://ivanzada.blog.hr. Prvi je posvetio ENC-iju i njegovoj svakodnevnoj upotrebi, bolje rečeno opisao je svoja iskustva s autoceste Zagreb-Split i natrag. Žada piše: Nakon uspješne prve sezone magazina "Provjereno", za mene je ovo ljeto većim dijelom bilo radno. U prvoj sezoni visoko sam si postavio letvicu. Priču o internetskim pedofilima, koju smo objavili u prvoj emisiji, nije lako nadmašiti. Treba za to puno rada, a to znači zasukati rukave i po najjačoj ljetnoj žegi. Tako sam prvog vikenda turističke špice sjeo u auto i poslom se zaputio u Split. U svim službenim autima imamo ENC uređaj za beskontaktnu naplatu cestarine. Na hrvatskim je autocestama u uporabi već dvije godine, no rijetko tko od građana zapravo zna kako on radi, kao i gdje ga nabaviti. Uređaj je, kako je rečeno kod njegova predstavljanja u srpnju 2006., trebao riješiti kilometarske kolone na naplatnim kućicama, naravno prije svega u turističkoj sezoni.
Na naplatnim kućicama, na ulazu i izlazu s autocesta, posebno su označeni žuti trakovi za korisnike ENC-a. I ja sam toga kolovoškog petka vjerovao sam da ću ući bez čekanja, no prevario sam se. Prvo sam morao čekati da se kolona duga petstotinjak metara smanji, da bih uopće pristupio označenom ENC traku, a tada sam vidio da je i on zakrčen. No ne zbog puno korisnika ENC-a, već zbog loše organizacije te vrste naplate.
Strani turisti, očito neinformirani, zakrčili su ENC trakove iako nemaju uređaj. Od stranaca, među zalutalima na ENC najviše je Čeha i Poljaka. OK, oni su ipak stranci, nije im za zamjeriti, no više od njih bilo je naših ljudi. Oni svjesno ne poštuju pravila. Zašto i bi, kada im uređaj i na tim ulazima izbacuje karticu za registraciju ulaska i podiže rampu. Isplati se, jer će umjesto pola sata, ući na autocestu za svega par minuta.
Na izlasku će ušparati još više vremena. No takvo ponašanje ne čudi, jer ni koncesionari autocesta, kao ni policija nemaju ovlasti kažnjavati prijestupnike. Tako sam, umjesto da uz klik ENC uređaja u trenu uđem na autocestu, ipak čekao petnaestak minuta. I napokon ušao. S autoceste sam se isključivao na izlazu Prgomet, nedaleko od Trogira. Čim sam skrenuo prema izlazu, dočekala me kolona. I opet, što mi vrijedi ENC, kada autoceste nisu osigurale poseban trak odmah s izlaza, već samo posljednjih nekoliko stotina metara do naplatnih kućica.
Puzeći više od pola sata, približio sam se traku za ENC, a kada tamo, deseci automobila. Izdaleka sam vidio kako i u toj kućici naplaćuje djelatnik. Trebalo mi je još 15 minuta da i ja dođem do naplate. Službenika sam pitao kako to da nije osiguran trak za ENC, a on mi je odgovorio da su gužve velike pa su sve izlaze morali otvoriti za ručnu naplatu. No nisam ja jedini koji je to pitao. Bilo nas je nekoliko. I svi smo zaključili isto.
Što će nam ENC kada gužve nema. Tada i mi možemo platiti gotovinom ili karticom umjesto da kreditiramo Hrvatske autoceste. Završivši razgovor sa službenikom, usmjerio sam uređaj u smjeru čitača i umjesto klika i prolaska, upalila se sirena. Uređaj javlja da nema dovoljno novca iako sam pri ulazu na autocestu vidio da ima više od tisuću kuna kredita. Tada je službenik uzeo formulare i počeo pisati zapisnik. Nervozni vozači sjeli su na sirene svojih užarenih limenih ljubimaca.
Bilo je dosta povika. Sreća što je bilo najviše naše slavenske braće, Čeha, Poljaka i Slovaka pa sam uspio shvatiti zašto mi spominju mamu iako je ne poznaju. Nakon 10 minuta i dva potpisa na zapisnik, rampa se konačno otvorila. Izašao sam s autoceste. Nakon dva dana u Splitu i Kaštelima, i obavljena posla, u nedjelju sam se uputio u Zagreb. I ponovno isto. Na ulazu na autocestu u Splitu čekao sam 15-ak minuta. Ma snošljivo.
Horor je počeo na izlazu Lučko. Kolona je bila duga 12 kilometara. Ako je za kilometar, prema procjenama, potrebno 8 minuta, znao sam da ću čekati sat i pol. Iako imam ENC. Trak za elektroničku naplatu označen je u duljini od dva kilometra od naplatnih kućica. Na dva i pol kilometra srećem zaustavljeno policijsko vozilo. Dva policajca vrebaju sve one koji bi se pokušali prošvercati zaustavnim trakom do ENC-a. Zaustavio sam se, kazao da imam ENC, te zamolio bi li me pustili da prođem.
Policajac mi odgovara: E moj gospodne! Ak imate dve hiljade kuna, samo naprijed. I što mi je preostalo - ponovno čekati više od sata. Kada sam dopuzio do ta dva označena kilometra, shvatio sam da je i taj trak cijeli zakrčen. Ponovno stranim turistima, ali puno više našim. Naravno bez ENC-uređaja. Došlo mi je da pozovem ona dva policijska vrebača dva kilometra dalje. No smirio sam se. Uostalom što ću ih zvati, kada kazna za vožnju bez uređaja označenim ENC-trakovima ne postoji.
Još na http://ivanzada.blog.hr.
