Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Dossier Turudić

Ivan Turudić: Komunističkim moćnicima nisam bio podoban, a danas me srdačno pozdravljaju

  Vesna Kljajić/Glas Slavonije           08.11.2008.         8057 pogleda
Ivan Turudić: Komunističkim moćnicima nisam bio podoban, a danas me srdačno pozdravljaju

Premda Ivan Turudić, sudac Županijskog suda u Zagrebu, nije nepoznat hrvatskoj javnosti (osudio je Hrvoja Petrača za otmicu sina Vladimira Zagorca), izazvao je veliko iznenađenje, ali i odobravanje javnosti kada je tzv. estradnom dileru osim zatvorske kazne, dosudio i mjeru oduzimanja nelegalne novostečene imovine. Premda je ova presuda nepravomoćna, javnost je ipak pozdravila odluku suca, koji je preko presude proveo ono o čemu se u posljednje vrijeme glasno govori. Svojom posljednjom presudom izazvali ste veliko iznenađenje, ali i stekli golemu podršku običnih ljudi. Zanima nas - koliko je stečene imovine. Premda je ova presuda nepravomoćna, javnost je ipak pozdravila odluku suca, koji je preko presude proveo ono o čemu se u posljednje vrijeme glasno govori.

Svojom posljednjom presudom izazvali ste veliko iznenađenje, ali i stekli golemu podršku običnih ljudi. Zanima nas - koliko je puta do sada ovakva mjera oduzimanja nezakonito stečene imovine izricana kod nas?
- Moram napomenuti da je riječ o nepravomoćnoj prvostupanjskoj presudi. Mogu samo načelno reći da je svaka sudska presuda poruka, neposredno počiniteljima, ali i javnosti. U kaznenim predmetima, a posebice predmetima korupcije i organiziranog kriminala temeljna i najvažnija poruka je da se zločin ne smije isplatiti i da se nitko ne može okoristiti kaznenim djelom. Vrlo je mali broj presuda za prikrivanje protuzakonito dobivenog novca (pranje novca) u Republici Hrvatskoj.

Drugi "veliki" slučaj u kome ste sudili bio je onaj Hrvoju Petraču. Koliko smo mogli vidjeti, na tom je suđenju Petrač spomenuo famozne dragulje, oko kojih se ispleo cijeli slučaj Zagorec. Neki pravnici tvrde da kao sudac niste trebali dopustiti ovakvu digresiju, te da ste zasigurno s nekim bili u dogovoru, jer se nakon toga govorilo samo o draguljima, a manje o samom Petraču kome se sudilo?
- Činjenica da je spomenuta presuda prošla kontrolu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u dva navrata i da je oba puta potvrđena i postala pravomoćna, upućuje na to da sudsko vijeće nije pogriješilo kada je tijekom dokaznog postupka dopustilo sada osuđenom Hrvoju Petraču da govori i o famoznim draguljima. Naravno da ni s kim nisam bio u dogovoru i ne znam s kim bih to trebao biti, a mislim da nije točna teza da se više govorilo o draguljima, nego o samim okrivljenicima. Posve je legitiman stav obrane koja je htjela ustvrditi da je tada okrivljeni Hrvoje Petrač mogao od Vladimira Zagorca pribaviti novac na drugi način (prodajom navedenih dragulja), a ne otmicom njegovog sina. U konačnici, doduše, u tome nisu uspjeli.

U to vrijeme, posebice kad se vidjelo da ćete donijeti osuđujuću presudu, započela je hajka na Vas u jednom vrlo "specifičnom" mediju. Kako ste kao sudac doživjeli medijski pritisak na Vas i difamaciju preko novina?
- Naravno da mi nije bilo ugodno, radilo se o doista niskim, grubim diskvalifikacijama, vrijeđalo me se na osobnoj razini, prigovaralo se mome podrijetlu, a bitan doprinos u tim napadima dala je i jedna bivša državna dužnosnica. Nasuprot tome, bio je niz pozitivnih reakcija, kako velike većine medija, tako i običnih ljudi koji bi me znali zaustaviti na ulici i čestitati. Uza sve, kao najvažnija mi je bila podrška obitelji i prijatelja.

UDAR NA KRIMINAL

Kako komentirate ubojstvo Ive Pukanića i rezultate koje je do sada pokazala istraga njegovog ubojstva?
- Zgrožen sam činjenicom da se u srcu grada događaju takve stvari. Ništa u svezi s tim ne želim komentirati.
Što kao sudac mislite o najavljenim "antimafijaškim zakonima"? Što bi oni trebali sadržati i koliko se u kreiranju zakona uopće konzultira sudačka struka?
- Mislim da i sada postoji dobar pravni instrumentarij u navedenom području. Međutim, svaka inicijativa za doradu i poboljšanje je dobrodošla. Treba sadržavati upravo to što je najavljeno, vrlo je blizu donošenje usudim se reći najvažnijeg zakona, Zakona o kaznenom postupku, a užurbano se radi i na donošenju drugih zakona poput Zakona o policijskim ovlastima. Veliki budući korak koji bi trebalo napraviti je ili široka i bitna izmjena postojećeg Kaznenog zakona ili donošenje potpuno novog. Mislim da je ponajprije bitno na novi način urediti tzv. gospodarska kaznena djela, posebice odredbe o oduzimanju imovinske koristi stečene kaznenim djelom, a mislim da na posve novi način treba urediti kaznena djela iz područja zloporabe opojnih droga. Ono što veseli, vjerujem, svakog građanina Republike Hrvatske, jest gotovo opipljiva promjena atmosfere u društvu, a posebice može se reći plebiscitarna odlučnost u borbi protiv organiziranog kriminala. Bez te promjene atmosfere ni najbolji zakoni ne bi bili učinkoviti. Inače, suci sudjeluju u radnim grupama za izradu prijedloga zakona, pa sam i sam član radne grupe za izradu Zakona o kaznenom postupku.
Svjedoci smo učestalog nasilja sa smrtnim posljedicama među maloljetnicima? Zašto se to događa...?
- Otac sam dvoje tinejdžera i užasnut sam stvarima koje se događaju među mladeži. Strepim svaki vikend i ne liježem dok se djeca ne vrate kući. Odgovor na pitanje zašto se to događa je nemoguće dati u ovakvoj formi.
Trebaju li zakoni za maloljetne ubojice biti restriktivniji nego što su sada?
- Stvar je za diskusiju, možda, no mislim da strože kazne, same po sebi, bez široke i sveobuhvatne društvene akcije ne bi dovele do smanjenja takvih kaznenih djela.

NE SMRTNOJ KAZNI

Odvjetnik Veljko Miljević predložio je uvođenje smrtne kazne. Što kao sudac mislite o takvoj penalnoj mjeri?
- Ja sam uvjereni protivnik smrtne kazne. Kada kažem da se bojim mogućnosti sudske pogreške, da je ljudski život nepovrediv i da država nema pravo ubijati pa tako vršiti odmazdu i da je to povratak na staro, neću reći ništa novo. Republika Hrvatska nije smrtnu kaznu imala ni u vrijeme Domovinskog rata, kada je izvršena agresija na nju i kada su nad njenim stanovništvom činjeni brojni ratni zločini. Čini mi se posve neprimjerenim u današnje vrijeme uvoditi smrtnu kaznu.
Kada vam je bilo najteže suditi?
- Sudac sam postao osamostaljenjem Republike Hrvatske. Prije toga sam bio nezaposlen i nisam mogao dobiti posao na sudu u Virovitici, iako je bilo slobodno mjesto. Uopće se nisam bavio politikom i nije me zanimala, ali ipak nisam bio podoban tadašnjim komunističkim moćnicima koji me i sada znaju sresti na ulici u svome rodnom gradu i srdačno pozdraviti. Vrlo teško je bilo suditi početkom 90-ih godina, u vrijeme rata. Na mome sudu od jedanaest sudaca ostalo nas je troje, neki su stradali, a neki su otišli u neprijateljske formacije. Na sud su dolazile osobe u uniformi s oružjem i nije bilo nikakvih sudskih straža i kontrola. Meni je bilo donekle lakše jer sam i sam bio dragovoljac Domovinskog rata, no u svakom slučaju to nije bila normalna atmosfera. Teško je bilo suditi i 2000. godine kada je novi ministar pun revolucionarnog elana kao svoj doprinos jačanju države vladavine prava izjavio kako su svi suci korumpirani, a sljedeći korak mu je bio smanjenje plaća sucima. Nije lako suditi ni u sadašnje vrijeme, jer dio medija konstantno obmanjuje javnost tvrdnjama da su lijeni, nesposobni i korumpirani suci najveće društveno zlo i kočnica ulasku Hrvatske u europske integracije, i to bez ikakvog nijansiranja. Ne može se pobiti ni tvrdnja da među sucima ima osoba koje to ne zaslužuju biti, međutim, stvari se ne smiju generalizirati. Ipak, mislim da stvari idu nabolje i optimist sam u pogledu budućnosti.

SUCI SU NEOVISNI

Koliko kao sudac imate odriješene ruke u vođenju sudskog postupka i izricanju presude?
- Suci su potpuno slobodni i neovisni u donošenju sudskih odluka. To nije fraza, nego činjenica. No valja istaknuti da uz slobodu i neovisnost ide i odgovornost. Sudac je vezan zakonom i mora zakonito postupati. Zloporaba je neovisnosti i samostalnosti ako se u obrazloženju sudske presude iznose rasističke ili šovinističke tvrdnje, što se znalo dogoditi, doduše u malom broju slučajeva. Takvo postupanje upravo je suprotno zajamčenoj neovisnosti i samostalnosti jer smatram da nanosi štetu ugledu suda koji tako postupa. Reći ću vam jedan hipotetski primjer. Kada bi u Njemačkoj sudac u obrazloženju presude na bilo koji pa i neizravan način veličao fašizam ili nacizam, vrlo bi brzo zauvijek prestao biti sudac. Nikakva njihova sudačka udruga ne bi stala u njegovu obranu navodeći da sudac ne može odgovarati za mišljenje izraženo u sudskoj odluci. Upravo takvom argumentacijom branjen je jedan sudac kod nas koji je u obrazloženju sudske odluke u predmetu, mislim ratnog zločina, iznosio nebuloze o osmanlijsko-srpskoj petstogodišnjoj uroti protiv hrvatskog naroda...

Jeste li frustrirani kada vidite da ćete morati osloboditi počinitelja teškog kaznenog djela, samo zbog proceduralne pogreške u prethodoj istrazi? Koliko se takvi slučajevi često događaju i zašto?
- Takve se situacije događaju vrlo rijetko. Ne mogu se sjetiti ni jednog konkretnog slučaja iz svoje prakse, a naravno da bih bio frustriran jer ne bi bili zadovoljeni probici pravde. Isto tako, katastrofa je ako bi bio osuđen nevin nevin čovjek.
Odakle cure informacije - obično se policija, DORH i sudovi međusobno optužuju za to?
- Dat ću vam posredan odgovor na ovo pitanje. Nakon posljednjih kadrovskih promjena svjedoci smo da informacije više ne cure.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

tomislav
9.11.2008. 19:54
U normalno (`normalno`) uredjenoj demokratskoj drzavi kriminal nema zastare, jer kriminal jer kriminal, dok kod nas ovaj institut sluzi za manipuliranje pravosudjem od strane politike, jer nema nezavisnog sudstva. Ima, ali mozda onda kad ti sud uredjuje medju, a to za politiku nije interesantno.
ladno pivo
9.11.2008. 17:06
Bilo bi dobro vidjeti koliko je predmeta otišlo u zastaru i koliko je Ture spasio kriminalaca na taj način . Možda je ipak podobnost presudila a ne stručnost .
ladno pivo
9.11.2008. 17:01
Meni HDZ ne da da postanem predsjednik!
zagi
9.11.2008. 16:28
Pa sam je Turudić ako se dobro sijećam nedavno u emisiji kod Stankovića (nedjeljom u 2) priznao da mu je u sudačkoj karijeri najviše pomogao Dečak i da mu je za to zahvalan.
mastermind
9.11.2008. 16:12
Partijeske knjižice u ovoj našoj vukojebini su još uvijek nužan preduvjet za dobivanje kakvog takvog posla! Odvratno je da se mlade ljude uvlači u stranke kako bi mogli rintat u trgovačkom lancu! Pa kao da mlade zanima politika, ak se te gadarije uopće mogu nazvat politikom! Prestrašno!
b.b.b
9.11.2008. 13:36
HVALJEN ISUS I MARIJA svim ljudima dobre volje !
Predlažem da svi skupa pokažemo dobro srce i pomognemo obitelji petogodišnjeg Luke iz okolice Osijeka!
mišo 01
9.11.2008. 13:05
Turudića su promjene zatekle u sudu, sa stalnim radnim mjestom i sudačkim ispitom a mnogo stariji pravnici nisu imali tu privilegiju. Da se zna prilagoditi govori podatak da je vrlo brzo postao HDZ-ov kadar i predsjednik suda i dalje po HDZ-ovim ljestvama prema vrhu. No koliko je jadno da sada optužuje one koji su mu očito bili skloni još je jadnije, a moram priznati i strašnije da još uvijek vjeruje da je sucu bitnija prisnost sa određenom strankom i političarom od stručnosti i neovisnosti što je uvjet za ulazak u Europu. E moj Turudiću sa takvim mišljenjem u sudstvu daleko smo mi od Europe.
tomislav
9.11.2008. 11:17
Znam ja dobro te procedure bbb, kostale su me gadno u zivotu i te komunjarske i ove naknadne popovsko - hdzeovske. To je sve jedna agresija na razum.
zagi
9.11.2008. 11:03
"Prvi i vrlo vazan uvjet da se postane sudski pripravnik sa placom (ne volonter) u SR Hrvatskoj bila je crvena knjizica tj. clanstvo u Savezu komunista Hrvatske. Bez toga mogao su dobiti radno mjesto u gradskom komunalnom ako te direktor htio."
Pa zar je sada drugačije? Danas nema niti jednog radnog mjesta u Gradu (uključujući i robne lance) za koje nije potrebna članska iskaznica HDZ-a. U čemu je razlika?
b.b.b
9.11.2008. 8:37
Tomislave znaš ti dobro procedure koje su bile in !
freeman
9.11.2008. 8:27
Da bi mogao dobiti posao početkom 90-ih (kao i sada) morao si pristupiti HDZu. Uostalom on je postao predsjednik suda bez sudačkog staža...
tomislav
9.11.2008. 6:49
Prvi i vrlo vazan uvjet da se postane sudski pripravnik sa placom (ne volonter) u SR Hrvatskoj bila je crvena knjizica tj. clanstvo u Savezu komunista Hrvatske. Bez toga mogao su dobiti radno mjesto u gradskom komunalnom ako te direktor htio. Prema tome ako je taj sudac tada bio tamo kao pripravnik bio je i clan Saveza komunista. Kratko i jasno.
b.b.b
9.11.2008. 1:28
su ti isti "komunistički moćnici" omogućili da obavi pripravnički staž na navedenom sudu i da položi pravosudni ispit. Šta ti pišeš ? Valjda su mu trebali zabraniti gore navedeno ! Ljudi moji vi ste bolesnici !
Davor
8.11.2008. 23:34
Ivana Turudića dobro pamtim još iz najranijih školskih dana….Bio je netipičan uzorni odlikaš, kojeg su ostali učenici spontano prihvaćali kao vođu. U sjećanju mi je ostao kao vrlo korektan, susretljiv i pouzdan školski drug. Jednostavno, kolega kojeg svi pamtimo po dobrom. Ivane, čestitam na uspješnoj karijeri i želim ti puno sreće u životu.

p.s. Jedino ti ne mogu oprostiti onaj penal koji si dosudio u korist 8D razreda. Ruka je bila napucana. Da nije bilo toga 8C bi ušao u polufinale :)))
mikeška
8.11.2008. 23:14
Poštovanom gospodinu i sucu Turudiću moram reći da nije točno da mu ondašnji " komunistički moćnici" nisu omogućili da bude izabran za suca na Opć. sudu u Virovitici. Da bi netko bio izabran za suca, onda i danas, za to mora postojati relana potreba, nakon toga slijedi natječaj. U vremenu o kojem govori gospodin Turudić nije bilo ni potrebe a ni natječaja. Prema tome to je pravi razlog zašto on nije postao sudac, a ne njegova navodna nepodobnost. Dakle, ne može netko postati sudac samo zato što on to želi. On je prošle godine želio postati i predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, što je možda i zaslužio, ali eto nije prošao, iako su "komunisti" davno otišli.

Gospodinu Turudiću su ti isti "komunistički moćnici" omogućili da obavi pripravnički staž na navedenom sudu i da položi pravosudni ispit. Stoga to na najbolji način dematira njegovu tvrdnju.

Kod nas je postala navika da u nedostatku argumenata ili zbog skrivanja istine za sve okrivljujemo tkz. komunizam i komuniste.

Od gospodina Turudića kao suca se očekuje da pokaže malo više iskrenosti i principijelonosti. Naime, kako objašanjava da je ubrzo nakon dolaska HDZ-a na vlast, pored većeg broja sudaca sa daleko više iskustva, baš on kao početnik postao predsjednik OS u Virovitici, a potom ubrzo pomoćnik ministra pravosuđa i sudac Županijskog suda u Zagrebu. Nije li zahvaljujući HDZ-u trebao postati i predsjednik ŽS u Zagrebu. Ne želim reći da se u doba "komunizma" nije gledao na političku podobost. No, zar se od tada do danas,osim igrača, nešto promijenilo?

MACAN
8.11.2008. 21:01
Ivan Turudić FTW!


Još iz kategorije Dossier Turudić