Sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić i jedna od osoba iz radne skupine za izmjene Zakona o kaznenom postupku gostovao je u Novom danu gdje je među ostalim komentirao zaključke radne skupine o nejavnosti istrage, pravu okrivljenika i slobodi medija u svjetlu najave predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da će se mijenjati Zakon o kaznenom postupku. On ističe da trenutno ne postoji pravno sredstvo da se spriječi curenje informacija iz istrage. Kažnjivo je odavanje informacija iz izvida, a to su postupci koji prethode istrazi.
Na pitanje zašto premijer sad oštro istupa, nakon što su u javnost procurile SMS poruke u kojima se spominju inicijali AP, Turudić kaže: “Tvrdim da je radna skupina počela raditi u studenom 2022., prije recentnih događaja. Nije bilo korelacije između onog što je rekao premijer. Nije istina da se ubrzala akcija promjene nakon curenja SMS-ova. Radna skupina je počela raditi početkom 11. mjeseca. Percepcija javnosti je kakva je, a zadatak radne skupine nije boriti se protiv percepcije. U medijima je stalno uvjerenje da nemamo efikasan kazneni postupak, a kad se radi na tome, daje se prevelik naglasak na izmjenu koja ne čini ni pet posto.”
Napominje da izmjene na koje se ide trebaju riješiti i sporost postupaka i poboljšati efikasnost. “Suglasna je javnost da kod nas kazneni postupci predugo traju, da predmeti nedopustivo puno padaju u zastaru, a to je teški poraz države i vladavine prava”, istaknuo je.
“Novinar ne može odgovarati, ne mora niti svjedočiti”
Kao polazna točka za raspravu uzima se javno dostupan tekst profesora s Pravnog fakulteta u Zagrebu. “Profesori su artikulirali stav radne skupine koja sad radi nekoliko mjeseci, to je načelno stajalište radne skupine”, rekao je Turudić. Prolazeći pojedine glavne točke teksta zaključka prvo se navodi da treba voditi računa o Ustavu i konvencijama. “Prvenstveno se misli na pravo na pravično suđenje. Tu dolazimo do prava na zaštitu privatnosti i u tome se krije najveća zamka i ako su prije početka kaznenog postupka objavljene osobne informacije, to nije dobro. Ali imamo članak 10 konvencije gdje je zajamčeno pravo na slobodu izražavanja. Sve su to odredbe konvencije i našeg Ustava koje dolaze nekad u koliziju. Nužno je vagati koji interes prevladava, koje pravo treba više štititi”, rekao je.
Navodi se i da “zakon ne smije kažnjavati novinare i nerazmjerno ograničiti slobodu medija”. Pojašnjavaći pojam “nerazmjerno ograničenje” sudac je pojasnio: “To je pravo na privatnost osobe o kojoj se izvještava koje je zajamčeno konvencijom. Time ste i vi ograničeni u svakodnevnom radu, ne samo praćenju pravosuđa. Novinar ne može odgovarati, ne mora niti svjedočiti. Europski sud za ljudska prava radio je istraživanje u 30 zemalja EU-a i Švicarskoj o kaznenoj odgovornosti odavanja informacija iz istrage. 23 zemlje EU-a imaju opće kazneno djelo, da odgovaraju svi u kaznenom postupku, i novinari. Novinar bi bio pitan, bio bi upozoren, ali nije dužan odgovarati na pitanja.”
Također, tu je i pravo na zaštitu zviždača: “Zviždač nikad nije sudionik u postupku. Položaj zviždača reguliran je zakonima i oni iniciraju pokretanje postupka. Ovo što se regulira zakon o kaznenom postupku ni na koji način neće ugroziti zviždača.”
Pojam pod točkom pet, “opravdani interes obrane”, pojašnjava: “Položaj okrivljenika je specifičan i on će biti povoljniji nego što je bio položaj suca u kaznenom postupku koji izvan sudnice nešto otkrije, okrivljenik ima zajamčeno pravo braniti se kako smatra da je najefikasnije. Teško će se ova odredba odnositi na optuženika.”
