„Od ovog posla može još uvijek jako lijepo živjeti. Kod šustera ima novca i za ženu, auto, pa i ljubavnicu", našalio se jednom prigodom poznati virovitički postolar Ivan Rotar kada je nedavno novinarima izrazio žaljenje što mladi ljudi ne žele izučavati zanat kojim se bavio cijelog života. „Žalosno je da gotovo trideset godina nema niti jednog zainteresiranog za ovaj posao. Mlade to jednostavno ne zanima Volim raditi i nije mi teško. Bitno je da je mušterija zadovoljna", pričao je Roter.
Nakon 25 godina obrtničkog staža Rorat je ove godine otišao u zasluženu mirovinu . Rođen je 14. siječnja 1951. godine u Jasenašu, a školu učenika u privredi završio je u tadašnjoj Slatini gdje je kod majstora Ivana Čizmarevića izučio i postolarski zanat. U Viroviticu se vratio 1969. godine i uskoro se zaposlio u tadašnjoj tvornici Ukus. Kako je ljubav prema zanatu bila izrazito velika unatoč teškim vremenima 1983. godine otvorio je obrt u današnjoj Pejačevićevoj ulici te svojim radom i kvalitetom ubrzo je postao postolar većine građana Virovitice. Agresija na Hrvatsku kratko je prekinula rad u radionici jer se odmah priključio obrani domovine.
Završetkom rata postolar Roter opet se je vratio svojoj najvećoj ljubavi, te ponovo otvorio postolarski obrt u Gundulićevoj ulici. Uz cipele popravljao je i školske torbe, remene, ženske torbice, mijenjao patente na kožnim jaknama i trapericama.U dugom postolarskom vijeku dobitnik je mnogih obrtničkih priznanja, međutim kako sam kaže najveće priznanje mu je uvijek bio zadovoljan korisnik njegovih usluga. U Virovitici je sada ostao samo još jedan postolar.
