Saborski zastupnik Ivan Ćelić jedan je od onih, nažalost malobrojnih, koji svoj zastupnički posao radi ne samo kako to građani od onih koji su ih birali očekuju, već i više od toga. Njegov rad pratim dulje vrijeme i svaki put me oduševljava, kako u saborskim klupama, tako i svojim radom izvan klupa, no i objavama putem Facebooka. Ovaj psihijatar za ovisnosti o sintetičkim drogama na Klinici za psihijatriju Vrapče ne bavi se ni približno samo temama zdravstva, što bi mnogi očekivali, već puno šire. Progovara o mnogim društvenim temama, uvijek argumentirano i s uvažavanjem. Nije isključiv. Ne dijeli ljude na lijeve i desne, na ustaše i partizane, ne koristi se pogrdnim izrazima. Odnosno radi sve suprotno od većine kolega iz saborskih klupa.
Spreman je prihvatiti kritiku, no i brzo reagirati na svako postavljeno pitanje i dati odgovor. Često iskreno i instinktivno , kao i jutros na svom Facebook profilu. Ta me je objava zainteresirala jer grad u kojem sam rođen, Virovitica, smatra se središtem hrvatske proizvodnje meda. Čak će med, medarstvo i pčele, najavljuju iz gradske uprave, dobiti i svoj edukativni park u Virovitici. No našim zastupnicima, ni da sjede još tri mandata u Saboru, ne bi palo na pamet pročitati deklaraciju na medu. Možda zato što pojedini ne piju čaj, već konkretnija pića. No siguran sam da čak kada bi im se omaklo da tako nešto primijete ne bi im palo na pamet zatražiti pojašnjenje svojih kolega, naših zastupnika u Europskom parlamentu.
„Jutrošnji čaj u Hrvatskom saboru mi je prisjeo. Uz čaj dobijem "Cvjetni med - dar pčela i prirode". Zemlja podrijetla: mješavina meda iz EU i meda koji nije iz EU. Da, dobro ste pročitali - mješavina meda iz EU i meda koji nije iz EU. Mogli su barem napisati u kojem omjeru. Ironičan sam, naravno. U prijevodu čitajte: to je med iz Kine kojem je dodano malo meda iz Hrvatske. Pa, tko dopušta ovakve deklaracije? Je li se i ovaj med može prodavati u okviru promidžbene akcije "Kupujmo hrvatsko"? Strašno“, napisao je Ćelić.
Ubrzo se u raspravu uključilo puno ljudi, njegovih pratitelja s društvene mreže. Nadodavali su druge primjere, a on nije čekao niti trenutka. Svima je odgovarao, čak je istog momenta potražio odgovor na za to najboljem mjestu, u Europskom parlamentu. Da je tome tako, uvjerio sam se iz prve ruke. I ja sam se uključio u raspravu, naveo još neke primjere sličnog deklariranja i dobio konkretan odgovor.
„Ivane, hvala na prijedlogu. Već sam poslao upit zastupnici u Europskom parlamentu Dubravki Šuici, očekujem odgovor“.
Ivan Ćelić rijedak je primjer odgovornog ponašanja izabranog zastupnika prema onima koji su ga birali. Čak i prema onima koji ga nisu birali jer on nakon izbora predstavlja sve građane svoje izborne jedinice i mora raditi i njihovu interesu najbolje što zna. Barem bi tako u teoriji trebalo biti. Prečesto u Saboru pratimo rasprave ispod svake razine. Kada slušam neka izlaganja dođe mi da zamolim ovog zastupnika da s njima razgovara koristeći znanja i vještine svoje temeljne struke, psihijatrije. I na kraju, tek kada stranke budu na izborne liste stavljale više ljudi poput Ćelića, a onda mi od takvih izabrali nama najprikladnije, tek tada možemo graditi jednu bolju i sretniju Hrvatsku koju ćemo ostaviti našoj djeci. Jer od hrpe primitivaca koji, da parafraziram stih iz Balaševićeve pjesme „Ne volem“, znaju abecedu do pola, takvu Hrvatsku ne možemo očekivati.
