Ne zna više čovjek kome bi vjerovao. OK, jasno je da se teorija „teorije zavjere“ i svodi na tu istu teoriju. Da njeni tvorci u tri poruke uviju jednu koja bi mogla odgovarati istini, ali znaj ti sad – koja je!? Malo mi to liči na onu šibicarsku s zgužvanom stanijolskom lopticom: tu je, tu, tu je! A ona pod prstima „mahera“. I onda nam kada sve prođe i bude očito i izvjesno „saopće“ da su upravo to ( i to) rekli u samom početku. I ne lažu. Istina nas, kao i mladost, što reče Arsen, „pred vlastitim očima vara, krade i napušta“.
Istina ponekad i mutira. Pa se javi u obliku balona. Kao ondašnja vijest da Turska /Erdogan/, u Njemačkoj osniva tursku stranku je najviše obradovala njemačku desnicu. Kec im je pao baš na bundevu desetku.
Jer, kako najlakše motivirati homofobe, nacionaliste i rasiste nego strahom od gubljenja suvereniteta u vlastitoj zemlji.
Uvijek se, za vlastiti probitak i afirmaciju, tražio krivac na „drugoj“ strani. Židovi, komunisti, migranti...
Antipod dođe ili kao naručen ili se naruči.
Kao 11.9., kao Hamasov krvavi zločin, kao ruska agresija, kao izraelski „odgovor“-
Našlo bi se primjera i u ratu devedesetih, ali mračna je to šuma.
O istini su tomovi ispisani. Isfilozofirano bezbroj mudrosnica. Tražena je u dubokim ponorima. I trag joj i glas.
Opjevana, odguslana, oplakana.
Pa nekada proviri, pa se učini da je ima, da postoji.
Osim u politici. Tamo ju je gotovo „ćorav posao“ i tražiti. No, političari je, kako nas uvjeravaju, ne taje, već ponekad samo izbjegavaju. Zaobilaze i prikrivaju.
Ako je netko tamo nađe – neka javi!
Poštenom nalazaču slijede sankcije!
