Plenković: Za sada ne idemo u rebalans nego u preraspodjele proračuna
Petrov o mjerama Vlade: Najugroženiji još uvijek nisu zaštićeni
Umrli 46-godišnjak ipak imao zdravstvenih problema
Savez samostalnih sindikata: Ne zaboraviti zdravstvene radnike kada kriza prođe
Božinović: E-propusnice zatražilo 28 osoba zaraženih koronavirusom
Božinović: E-propusnice zatražilo 28 osoba zaraženih koronavirusom
Sabor: Zakon o praćenju mobitela poslan u drugo čitanje

  Koronavirus

Ispovijest Boška Štekovića, Virovitičanina zaposlenog u jednoj talijanskoj bolnici: Sve će proći dobro

  Boško Šteković           14.03.2020.         3291 pogleda
Ispovijest Boška Štekovića, Virovitičanina zaposlenog u jednoj talijanskoj bolnici: Sve će proći dobro

Rođen sam tamo neke 1978. godine u Virovitici, u Hrvatskoj, državi opasno blizu Italiji. Djetinjstvo, škola, odrastanje, vojska i onda 2001. odlazim u potragu za poslom u pokrajinu Veneto, baš u toj Italiji koja se ovih dana i previše spominje u medijima. Navečer došao, već sljedećeg jutra počeo raditi u struci. U zemlji industrije, sporta, mode, vina, maslina i još mnogo čega idem naprijed - zasnivam obitelj i privikavam se na životnu sredinu i način života. Od 2012. godine radim u obližnjoj bolnici, kao električar.

Moj novi dom je Santa Lucia, manje mjesto, nadomak Conegliana, grada od 35 tisuća stanovnika, 30 kilometara od Trevisa, sjedišta provincije (županije) i nekih 60 kilometara sjeverno od Venecije. Gusto naseljeno područje, nema općine bez svoje industrijske zone. Između dva mjesta često nema fizičkog odvajanja, graniči ulica gdje s jedne strane parni kućni brojevi pripadaju jednoj a neparni drugoj općini. Čini se da je sva obradiva zemlja pod vinogradima, ponosom ove prelijepe države.

U drugoj polovici siječnja stižu do mene prve informacije o nekom tamo smrtonosnom virusu iz Kine, širenju zaraze i tako to. U prolasku pored TV-a ne pridodajem tome neku važnost. Drugi dan opet i opet. Ajde dobro, mislim si, bio je SARS i MERS, sad je taj neki novi KORONA virus pa eto Kinezi ko Kinezi opet neka neuspjela kopija… Što bi tek bilo da je original?

Vrijeme prolazi, veljača. Mediji rade svoj posao, informiraju o rastućem broju slučajeva van Kine. Sve više država bilježe zaraze, na TV-u gledam prijenos iz Kine gdje četvorica u bijelim odijelima tipa astronaut nose jednog bolesnog u staklenoj kocki. Izvještaji kažu pošast, strašna boleština od koje se umire, umiru prvi liječnici. Prvi slučajevi u Italiji, dva kineska turista odmah stavljena u izolaciju….

Iz mjesta Vo' Euganeo kod Padove,130 kilometara od mene 20. veljače stiže o prvom slučaju. Čovjek ubrzo umire. Nagli porast slučajeva u pokrajinama Lombardija, Emilija Romagnia i Venetu. Konfuzija u medijima, pljušte informacije sa svih strana. Prva pravila ponašanja, obavezan razmak, pranje ruku, ne dirati oči, nos usta… Prvi nalet opće panike, ljudi sa maskama na licima posvuda prazne police supermarketa.

I sad, prvi nagli zaokret u javnosti, mediji smiruju mase, šalje se poruka da je Covid-19 samo "malo jača gripa". Zbrajam u sebi 2 plus 2. Dakle, do jučer, dok je bolest bila van državnih granica bila je "pošast", smrtonosna epidemija, globalna prijetnja, a sad, kad je na kućnom pragu, postala malo jača gripa. OK, virus se umorio putem iz Kine.

Prva zatvaranja škola, zabrana svih okupljanja i skupova u tri najviše pogođene pokrajine. Bijeg turista iz Italije, Venezija pusta, Milano i Rim isto tako. Svi otkazuju putovanja, postajemo nepoželjna zona. Zbrajaju se štete, računa koliki je udar na ekonomiju. Svi sa strepnjom slušamo vijesti i pratimo širenje bolesti. Svaki dan odlazim na posao u bolnicu, priča se svašta, to je glavna tema, osjeća se napetost u zraku. Ograničavaju nam kretanje po bolničkim odjelima, ulaz samo u slučaju velikih kvarova, nosimo maske i gumene rukavice.

U srijedu 4. ožujak zabilježen je prvi slučaj kod mene u bolnici. Strah, pitanja, svi pričaju o tome. Svaki dugi dan premijer govori naciji, škole su već zatvorene u cijeloj zemlji, proglašavanju se tzv. crvene zone, odnosno ograničenog kretanja. Ogroman, gotovo eksponencijalni porast slučajeva zaraze u svim regijama Italije.

Postaje jasno da je virus "među nama", da su mnogi zaraženi i bez simptoma. Uvode se drastične mjere, zatvara se sve što nije od primarne važnosti za funkcioniranje države.

Tu se dešava drugi nagli zaokret u medijima, Premijer praktički svaki dan uvodi nove zabrane kretanja, "malo jača gripa" postaje opaka, agresivna i izrazito prenosiva zarazna upala pluća, koja u određenom, relativno malom postotku završava smrću. Predsjednik Veneta objavljuje ratno stanje, naravno, misleći na ekvivalent po ozbiljnosti.

Stižu upozorenja iz bolnica da su prepune, da fali osoblja i opreme jer su mnogi u karanteni u svojim domovima. Da pojasnim, Lombardija i Veneto su najrazvijenije oblasti u Italiji, 15 milijuna ljudi s najboljim zdravstvenim aparatom u zemlji i među prvima u Europi, i trenutno, dok pišem ove redove isti taj sustav se nalazi pred kolapsom. Liječnici upozoravaju da ovim tempom uskoro neće moći adekvatno izvršavati svoju dužnost. Neki od njih odlaze u hotel na spavanje u strahu da ne zaraze obitelj.

Strah! Odlazim na posao u bolnicu znajući da je zaraza prisutna na više odjela. Nadam se da me neće zvati na hitne intervencije baš tamo. Strah je u malim količinama, za razliku od panike produktivan. Čini da razmišljam brže i ostajem u stalnom pokretu. Navečer odlazim kući ženi i djeci, s mnogo pitanjima u glavi: Što ako?

Oprez, presvlačenje, dodatna higijena. Distanciram se sve više od obitelji, već danima nisam poljubio svoju djecu. Možda pretjeranu opreznost potencira globalno nepoznavanje ove bolesti. Čitam studije: nije potvrđeno da osoba bez simptoma pozitivna na virus može biti prijenosnik. A već danima je jasno kao dan da su eksploziju zaraze uzrokovali upravo takvi, pozitivni bez simptoma. Nimalo olakšavajuće, samo povećava sumnje u svakoga u okolini. Maske na licima su postale uobičajene.

Danas, 14. ožujka situacija je nerealna. Ulice su sablasno puste, već danima traje zabrana kretanja bez valjanog opravdanja. Ne rade shopping centri, institucije, čak se i sprovodi obavljaju samo uz prisustvo uže obitelji. Sve što nije distribucija hrane i lijekova je zatvoreno, svi su u kućama. Zaštitnu masku je gotovo nemoguće nabaviti, nema cijenu, najtraženija je roba. Dok ovo pišem i službeno potvrđen prvi smrtni slučaj u bolnici u kojoj radim.

Pa ipak, pozitivni signali su oko nas. U Kini su analitičari predvidjeli početak "eksplozije" zaraze (početkom prosinca 2019.), kulminaciju, stagnaciju i pad - ukupni period sto dana. I obistinilo se! Upravo ovih dana su objavili i proslavili pobjedu nad bolesti. Baš jučer je stigla ekipa njihovih doktora, stručnjaka u borbi protiv virusa i tone medicinske opreme kao pomoć Italiji, paketi maski, rukavica s velikim natpisom "FORZA ITALIA". Što reći, osim kapa do poda. Raste i broj ozdravljenja, kao i broj ljudi kojima je bolest prošla bez da se i pojavila, bez ikakvih simptoma.

U medijima i društvenim mrežama, na gradskim zidovima grafiti i crteži kruže poruke "sve će proći dobro" što je službeni naziv akcije na državom nivou. Na bolničkoj ogradi osvanula je plahta s natpisom PONOSNI SMO NA VAS, HVALA VAM. Osjećam ponos što sam mali kotačić koji daje doprinos u obrani od ovog zla, i ogromno poštovanje prema doktorima i svom medicinskom osoblju na prvoj crti obrane. U isto vrijeme prkos i želju da sve ovo što prije prođe, da ponovo počnemo živjeti normalno. Da bez straha izađemo među ljude, na ulice i u parkove, da sve ovo ostane kao sjećanje na jedan ružan san.

Pozdrav rodnom kraju. Sve će proći dobro.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Koronavirus



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.