Slijepa odanost je uobičajen pojam, ali glupa odanost je mnogo precizniji. Dok je Bob Marley pjevao o pranju mozga (Bob Marley - Brain Washing) o tome kako nam drugi pričaju bajke, nisam za to mario jer me nosila glazba. Ali danas se prilično zabrinem pri pomisli kakve sve ideje u naše umove usađuju govornici kojima vjerujemo.
Još jedno novo istraživanje nam pomaže razmisliti o tome što razmišljamo. Iza svega toga je ekipa s danskog sveučilišta Aarhus i voditelj projekta koji se zove Uffe Schjødt, a možemo čitati na navedenim linkovima. No, što je tu bitno? Znanstvenici su uzeli hrpu ispitanika, pola vjernika, a pola ne-vjernika i pustili im da slušaju nekoliko vrsta javne molitve koje izgovaraju razni autoriteti. Za vrijeme dok su ispitanici slušali kako ta-i-ta osoba moli, znanstvenici su MR uređajem i ostalim metodama promatrali njihov mozak.
Zaključak testiranja?
Dok je karizmatični govornik molio, kod vjernika se u mozgu "gasio" dio koji upravlja oprezom, budnosti i skepticizmom. To je dio mozga koji je odgovoran za naše prosuđivanje o tome što je istina (i što nije istina) i prosuđivanje važnosti onoga što ljudi oko nas govore. Inače, zbog ekonomičnosti života naš mozak u raznim situacijama "pali i gasi" razne centre, što je sasvim normalna stvar da bi se očuvala energija. Pretpostavlja se da se to odnosi i na povjerenje roditeljima, liječnicima i političarima, te da je to način na koji pojedinci imaju utjecaj nad mnoštvom. Tako ispada da je sasvim normalna stvar da se moj mozak ugasi baš onda kad neki govornik kojeg cijenim, iznosi svoje mišljenje.
Ali ja se ne želim igrati tako! Ne želim da se moj zdrav razum isključi baš onda kada treba paziti što se govori! U redu je kada svećenik moli Boga za blagoslov, tu nemam što misliti, to je kao sveta voda - nit' šteti nit' koristi - ali kada govornik priča da samo moja zajednica ima blagoslov, e to je već problem koji vodi konfliktu među ljudima. Ili kad karizmatični političar nagovara stado da pređe u njegovu stranku i plaća članarinu njegovom budžetu. I to još nije ništa. Što kada mi plastično-operirana nasmijana političarka uvaljuje poreze i podiže cijene artikala kroz lijepo složene rečenice? Što kada mi se prosuđivanje isključi baš onda kada fanatični govornik moli Boga da se odreknem "bezbožnih" prijatelja, masne purice s mlincima, seksa u određenom danu tjedna i Led Zeppelina?!
Kako god okrenemo, istraživanje je pokazalo da se kod onih koji najjače vjeruju uvjerljivim govornicima, najprije isključuje dio mozga odgovoran za prosuđivanje istinitosti. Pa vi sad vjerujte. I glasajte poslije toga. I radite sve što su vam uvalili dok ste slušali u glupoj (slijepoj) odanosti. Ja ću od sada na svim takvim javnim govorima misliti na masnu puricu, seks i rock'n'roll ne bih li sačuvao razboritost i ljudskost. Ili ću u mislima nabrajati sve brojeve telefona svojih "bezbožnih" prijatelja da im se javim i ne izgubim ih zauvijek. Jer kada mi se isključi taj dio mozga, ja, zapravo, nisam izgubio ništa drugo osim sebe.
http://www.youtube.com/watch?v=V9sAJcLr3bA (Bob Marley - Brain Washing)
http://io9.com/5529904/study-shows-that-listening-to-prayer-halts-brain-activity
http://www.boingboing.net/2010/05/03/hearing-prayer-shuts.html