Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Putujem i pišem

Irska: The Aran Islands – Inishmor - Trajektom po Atlantiku

  Žarko Klaić           12.03.2012.         4857 pogleda
Irska: The Aran Islands – Inishmor - Trajektom po Atlantiku

Da mi je netko prije puta mogao nešto iskustveno ispričati o plovidbi Atlantskim oceanom bio bih mu zahvalan jer bih stigao razmisliti o svemu prije ukrcavanja na brod. Ukrcali smo se na brzi trajek Draiocht Na Farraige koji plovi od obala Galwaya prema Aranskom otočju (Aran Islands - irski :Oileáin Árann), točnije ovaj naš prema Inishmore. Već kao tinejdžer imao sam želju, danas sutra, raditi na brodu, ploviti oceanima i tako oploviti svijet. Ubrzo sam shvatio da će moje, možebitno, buduće zanimanje ostati samo pusti san jer je Atlantik bio nemilosrdan prema trajektu tj. direktno prema meni. Dizali su valovi brodicu sad gore, sad dolje i u tom ritmu se nastavilo idućih 45 minuta i eto, doživjeh i to, svoju prvu malu morsku bolest. Ne bih ulazio u detalje svoje borbe sa ljuljanjem, no bilo je zaista gadno i teško.

Inishmore je sastavni dio otočja Aran koji se sastoji od grupe triju otoka (Inishmore, Inishmaan i Inisheer). Nalazi se na ulazu u Zaljev Galway na zapadnoj obali Irske. Irski jezik je glavni govorni jezik na sva tri otoka i svi nazivi, što otoka što sela na otocima, su na irskom jeziku.

Iskrcali smo se u mjestu Kilronan i polako, pješice sa svim stvarima, s noge na nogu krenuli prema selu Mainistir gdje se trebao, navodno, nalaziti i naš hostel. Na recepciji hostela      dočekao nas je Glen kojeg sam ranije, prije puta, kontaktirao preko cauchsurfinga i koji je već preko poruka izrazio želju za kvalitetnim razgovorom. Glen je zaposlenik hostela koji svake godine na period od 6 mjeseci dolijeće s dalekog Novog Zelanda, gdje i sam ostatak godine vodi svoj maleni hostel. Sam za sebe kaže da je ''Kiwi'', kako sebe od milja nazivaju Novozelanđani. Glen je, van politike hostela, oprao moju robu i ruksak koji su stradali u naletu morske bolesti i ubrzo sam promatrao svoju robu kako se suši na hladnom vjetru Atlantskog oceana dok sam još ležao u krevetu čekajući da mi se vrati snaga.

Biciklom po otoku 

Netko se iz ekipe dosjetio kako bi se na učinkovit način mogao obići otok. Za ne preveliku cifru od 10 eura iznajmljeni bicikl pružao je sve što je potrebno; dozu rekreacije, dovoljno brzo sredstvo za obilazak otočkih osobitosti i prvenstveno uklapanje u budžet putovanja. Osnaženi dobrom voljom, mapom otoka s ucrtanim iksevima uz znamenitosti i relativno dobrim kočnicama krenuli smo po otoku. Specifičnost otoka Inishmora (Inis Mor) je u posebnom reljefu nazvanom "The Burren", u obrazloženju stoji da je to poseban krški kraj kojeg karakteriziraju velike stijene i kamen, pa nije niti čudno onda što su većina starih kuća na otoku iz skupine "Clochan na Carraige'' ili skupine kamenih kuća. Što ljudi imaju pri ruci, od toga grade. Cijeli otok je prekriven labirintima suhozida jer uzgoj stoke (ovce i krave) i danas su vrlo važan dio otočke ekonomije i kulture. Otok Inishmore poznat je po svojim tekstilnim rukotvorinama od vune, posebno po pletenim puloverima.

            Krenuli smo prema lokaciji jednog prirodnog fenomena na obali oceana. Bicikle smo ostavili uz obližnji makadam  i zaputili se preko kamenitih gromada u potragu za tim fenomenom. O čemu se radi? Pronašli smo taj savšeno oblikovan pravokutnik ispunjen vodom koji je bio precizno matematički urezan u stijenu, a kreirala ga je majka priroda. Pravokutnik veličine 4*1 metar primjer je povezanosti obale i oceana podvodnim spiljama jer je sama lokacija bila oko 3 metra udaljena od same obale.

Posjetili smo i napušteni svjetionik na otoku te smo istražili njegovu unutrašnjost. Put do samog svjetionika nije bio nimalo lak jer je staza vodila preko mnoštva suhozida jer smo naravno odabrali teži put, pa smo se dosta napreskakali. Uistinu je bilo zanimljivo penjati se stepeništem, popeti se na vrh i s tog unikatnog vidikovca promatrati reljef otoka dok nam je snažni vjetar mrsio kosu i bojio lica u crveno. Na izlasku iz svjetionika pronašao sam napuštenu škrinju u kojoj je nekoć možda moglo biti skriveno kakvo  blago, a danas je u njoj bila samo popijena boca Sprite-a. Pozdravili smo se sa svjetionikom i zaželjeli mu bolju sudbinu od ove koju ima danas. Nitko ne bi smio ostati sam i napušten.

Dun Aonghasa

 Meka zelena trava u okolini utvrde pružala je savršeno mjesto za odmor. Izuo sam se i dopustio svojim bosim nogama da dotaknu mekoću svježe mlade trave. Osjećao sam se potpuno slobodno. Legao sam na rub visoke okomite stijene na kojoj je ležala i sama utvrda Dun Aonghasa i promatrao sam lelujanje valova na pučini oceana dok su nebom mirno plovili snježnobijeli oblaci. Mir i tišinu mjesta na trenutke su prekidali povremeni jaki udari valova u stijene podno nas dok kamena utrvda očito za to nije marila. Dugo godina, ta utvrda navodno podignuta u 2.st. prije Nove ere, slušala je udare tih istih valova. Dun Aonghasa najslavnija je od mnogih drugih prethistorijskih zdanja na Aranskom otočju (Dun Duchatair, Dun Eoghanachta, Dun Eochla i Dun Chonchuir  koji je jedini smješten na obližnjem Inishmaanu). Kovalo se tu oružje u Željeznom dobu i vjerojatno sanjalo o osvajanju mora i svijeta onkraj njega, stvarala se irska mitologija i pjevale pjesme noću uz plamen baklji. Dobila je ime po mitološkom irskom kralju Aonghusu Mac Umhuru i eto je i danas, 2200 godina poslije, i ponosno stoji na 100 metara visokoj litici i promatra more i čeka da se stari irski ratnici vrate s pohoda, i čeka..., i čeka...

Tražeći O'Flahertya

 Ljudska mašta trebala bi biti neograničena, ako se uloži truda. Stoga smo si mi zamislili kako izgleda onaj Irac, onaj savršeni Irac za kojeg bi se moglo reći da se uklapa u sve legende, glazbu, folklor i sveopće irsko. Nazvali smo ga O'Flaherty. Ne može svatko biti O'Flaherty. Kako on izgleda, ako ga poželite naći? Stari je to morski vuk sijede kose i duge bijele brade, samtene kape na glavi, mornarska majica ispod je zelenog rukom štrikanog pulovera, lula je obavezno u kutu usana, recitira i piše poeziju na irskom, pije kriglu za kriglom Guinnesa, povremeno u pubu zapjeva i otpleše step. Sjedili smo u lokalnom pubu, ručali, pijuckali cider Bulmers i slušali zvukove gitare irske zvijezde super talenta koji je to večer nastupao. Poput duha, poput uvare s nekog broda Erika Crvenobradog tek usidrenog u maglovitoj luci u pub je ušetao O'Flaherty. Gotovo u isti tren rekli smo:''Ovo je O'Flaherty!''. Tako je završila desetodnevna potraga, potpunim uspjehom. Stoga molim da i oni koji traže Jetija da ne odustanu, upornost se na kraju isplati.

Zbogom Inishmore!

 U olujnoj noći prije odlaska trajektom natrag prema Galwayu, razmišljao sam o povratku. Nije mi se svidjela ideja o plovidbi preko velikih valova, pa sam odlučio odagnati misli nekom dobrom knjigom iz hostelske biblioteke. Uzeo sam knjigu najšarenijih korica i oduševio se kad sam ustanovio da se radi o Ocu Cadfaelu. Volio sam seriju o tom srednjovjekovnom svećeniku detektivu i lagano se udubio u knjigu. Lako sam zaspao to veče. Ujutro, poslije doručka popio sam tabletu protiv mučnine za svaki slučaj. Ukrcali smo se na brzi trajekt i naravno, kako to uvijek bude, more je bilo savršeno mirno, niti vala cijelim putem.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem