Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Putujem i pišem

Irska: Ring of Kerry - Iveragh Peninsula

  Žarko Klaić           10.02.2012.         5849 pogleda
Irska: Ring of Kerry - Iveragh Peninsula

Kako definirati što je Ring of Kerry? Irci to nazivaju scenic road ili bi to značilo ''cesta s prelijepim pogledom''. Na putu iz Killarneya prema Traleeu, gdje smo namjerili prenoćiti, odlučili smo obići tu poznatu turističku rutu. Mapa koju smo imali na stolu prije puta prikazivala je mnoštvo malenih gradova i zanimljivih mjesta koje je valjalo posjetiti. Ford je bio spreman te smo polako krenuli na put. Put iz Killarneya prvo nas je naveo u gradić Kenmare gdje je naša A.-na ugovorila sastanak sa svojim starim prijateljem. Nakon podužeg pješačenja gore - dolje po gradu, jer nije svejedno hoćete li potrošiti 15 eura za ručak ili 10, pronašli smo ipak jedan zgodan restoran (čitaj jeftin) gdje smo odlučili pričekati njezine prijatelje i nešto pojesti.

Druženje je prošlo uz ugodno čavrljanje i uz fantastičan irish stew - stobhach / stobhach Gaelach (neka vrsta gulaša/paprikaša načinjenog od janjetine ili ovčetine, vrlo popularno i tradicionalno jelo u Irskoj). Napustili smo pitoreskni gradić Kenmare i uputili se prema Caherdanielu. Nevjerojatno prizori pružali su se uzduž ceste te je to zahtijevalo neprestano zaustavljanje. Ponekad nam se učinilo da je tim cestama nemoguće proći i jednim vozilom koliko su bile uske na nekim dijelovima, a posebno nas je mučilo pitanje kako se tu mogu mimoići dva automobila. Dok smo se mi to pitali i razbijali glavu, s livade su promatrala začuđeno dva magarca i baš u tom trenutku ponad njih pojavila se fantastična duga na nebu. Prizor kao iz snova.

Prošavši kroz selo Caherdaniel put nas je naveo na obalni gradić Waterville (Irish - Carrean) koji se naslonio na Lough (jezero) Currane prema  istoku te zaljev Ballinskelligs na zapadu, pa nije ni čudo što se baš u tom mjestu svake godine odmarao Charlie Chaplin sa svojom porodicom. Promatrajući obalu jezera zamišljao sam si vrijeme u kojem je Chaplin boravio ovdje, možda je to bilo jedino mjesto gdje je mogao u miru biti uistinu ono što jest, a ne onaj Chaplin sa filmskih vrpci koji je jeo čizmu u vrijeme velike gladi. Povodom toga što je proslavio mjesto koje bi bez njegove prisutnosti možda samo ostala malena točka na karti Irske stanovnici su mu podigli brončanu statuu; u poznatom kaputu, s poznatim polucilindrom na glavi i stopalima prema van svjedoči nekim davnim, prošlim vremenima. Poslikali smo se pored statue dragog nam Chaplina, uskočili u automobil i krenuli dalje u istraživanje zelenog Ring of Kerry-ja.

Dovezli smo se automobilom do kanala i mjesta Portmagee koji je kopnenim mostom povezan s Valentia Island, prema kojemu smo se uputili. Otok je to zadivljujuće ljepote i kontrasta i uistinu bi bila šteta ga ne vidjeti. Taj otok skriva lokacije koje oduzimaju dah, pogled na dramatične klifove i osamljene otoke Skellig (irski - Na Scealaga) nisu me ostavile ravnodušnim. Dva su to  rožnata otoka udaljenih oko 13 km of obale koji skrivaju neka od važnih irskih svetišta. Uživali smo u ljepotama otoka te se trajektom iz mjesta Knighstowna prebacali na kopno Republike Irske. 

Provlačili smo se uskim cestama, pazili na retrovizore koji su često zapinjali o živicu, vikali: ''Volan desno, volan desno!'' da ne sletimo s ceste, i nizali kilometar za kilometrom dok nismo stigli do Cahersiveena (Irish: Cathair Saidhbhín, značenja "Little Sadhbh's stone ringfort") gdje smo se odlučili na kraće zadržavanje čisto da odmorimo noge i prikupimo energiju za nastavak puta. No ništa od odmaranja nogu jer je, naravno, netko vidio zanimljivo zdanje u koje je trebalo stupiti nogom. Ispostavilo se da je unutar objekta (The Old Barracks) smještan vrlo poučan centar. Dom je to različitih izložaka i tekstova vezanih za dijelove irske povijesti; sve od izgradnje željeznice u Irskoj, prikaza života Daniela O'Connella - velikog osloboditelja i borca za irsku neovisnost, povijesti irskih ustanaka (The Fenin Rising of 1867 i  The 1916 Rising). Zanimljiva je to izložba u kojoj je na jednostavan način sažeta povijest Iraca.

Čim smo provirili iz Cahersiveena nabasali smo na nešto što čovjek ne bi na prvu pomisao povezao s Irskom, a to se odnosi na nalazišta iz brončanog doba. Tako nadomak gradu stoji Cahergall Stonefort. Nevjerojatno izgleda prstenasti objekt načinjen prvenstveno iz suhih kamenih komada. Stvarno mi je bio užitak popeti se stepenicama koje se kružno uzdižu na vrh i promotriti s visine kameni krug koji se nalazio u centru utvrde. Pročitao sam na poučnoj ploči tekst o tome da je namjena takvih objekata bila ne samo obrana sela od napadača nego i fantastično sklonište za stoku i ljude od naleta hladnih vjetrova s Atlantika. Irski poglavari sela ili ''chieftains'' vjerojatno su tvrdom rukom upravljali određenim plemenom u tim surovim vremenima. Sa same utvrde pruža se i lijepi pogled na Bellycarberry castle do kojeg smo se kasnije, već uz laganu kišicu, dovezli i pobliže ga pogledali. Irska je prepuna srednjovjekovnih dvoraca i u dobrom su stanju iako su većina njih danas samo ruševine.

Napuštajući magičan Ring of Kerry i odlazeći put Traleea, povijesnog grada koji se nalazi na samom ''vratu'' poluotoka Dingle, svratili smo u Ardfert. Zašto baš u to mjestašce? Sve zbog jedne jedine katedrale. Ardfert Cathedral (Irski: Ardeaglais Ard Fhearta, što znači ‘'brijeg čuda'') je katedrala građena na mjestu manastira podignutog u 6.st. Sama katedrala građena je u periodu od 12. st. u romanici anglo-normanskim stilom. Dobivala je razne preinake kroz razdoblje 13., 14. i 15.st., što samo svjedoči o jakom utjecaju kršćanstva na Irce. Tijekom Irskog ustanks 1641. godine izgubila je svoj krov koji je nakratko vraćen, ali i danas stoji bez njega kao nekakav zaštitni znak. Sve sam to doznao od jedne starije gospođe kustosice koja je s puno ljubavi i s puno više detalja samo našoj četveročlanoj ekipi ispripovijedila povijest ovog nadasve vrijednog lokaliteta.

U kasnim večernjim satima stigli smo u hostel u Traleeu, ušli i kratko obavijestili curu na recepciji koja je u tom trenutku peglala veš i blago se čudila skupini koja možda i nije trebala stići da smo stigli. Zbunjeno nas je pogledala i nakon nekih pola sata skinuli smo cipele i smjestili se u sobe. Zaspao sam u trenu.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem