Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Putujem i pišem

Irska: Galway-Cliffs of Moher

  Žarko Klaić           04.03.2012.         8113 pogleda
Irska: Galway-Cliffs of Moher

Nakon što smo proputovali gotovo cijelom Irskom prema Corku, te od jugozapada krenuli prema sjeverozapadu,  stigli smo do Galwaya, grada kojeg smo planirali iskoristiti kao odskočnu dasku za odlazak do Cliffs of Mohera te kasnije otočja Aran. Nije to veliki grad u nekim europskim ili svjetskim mjerama, ali za irske mjere spada u veće gradove i danas broji oko 70 000 stanovnika. Ime je dobio prema irskom nazivu za rijeku Corrib -  Gaillimh. Grad vuče korijene iz 12. st. kada ga je podigao kralj Connachta Tairrdelbach Ua Conchobair. Svidio mi se taj grad na prvi pogled, njegove boje, njegov romantični miris i životna snaga koja se mogla osjetiti na svakom kutku. Smjestili smo se u solidan hostel koji će poslužiti kao dobro mjesto za odmor; tuš, topli krevet i doručak, što ćeš više. Pozivam se na vjerojatno najbolji način kako upoznati neki grad; krenite pješice. Nikad nisam bio pobornik ''hop in'' i ''hop off'' varijanti autobusa, a ponajmanje kruženja autobusom po gradu gdje mi se zavrti u glavi već nakon prvog kruga; s vaše lijeve strane, s vaše desne strane, kako kažu vodiči.

Što to Galway krije unutar svojih zidana? Prvo smo se zaputili njegovim ulicama čisto da osjetimo energiju grada. Što sam primijetio? Glazbu na svakom koraku; ulične svirače i zabavljače svih tipova. Šareni izlozi bili su uređeni na posve neobične načine, te sam čak primijetio i jedan bicikl koji je davno završio svoju biciklističku karijeru, pa sad stoji kao reklamni pano. Nije to ništa neobično za Galway jer je on poznat kao ''Srce irske kulture'' koji ima bogat životni stil i prepun je festivala, proslava i događaja raznih tipova. Svakog lipnja domaćin je Galway Arts Festival-u te većina umjetničkih trupa koje su pristigle iz različitih dijelova svijeta samo produže boravak preko ljeta jer se stvarno na ulici, ovdje, može nešto i zaraditi. Sve to ovom gradu daje neki poseban šarm u što sam se i sam uvjerio.

Fotografiran sam pored spomenika dvojice Wildeova; irskog Oscara Wilde i estonskog Eduard Vilde (naizgled dvaju prezimenjaka), no osobama koje se u stvarnom životu nisu nikada srele. Doznao sam kasnije da je duplikat tog spomenika postavljen i u estonskom Tartu. Uputili smo se prema Galway katedrali - The Cathedral of Our Lady Assumed into Heaven and St Nicholas (irski jezik, ako vam se čita: Ard-Eaglais Mhaighdean na Deastógála agus Naomh Nioclás). Katedrala nema neku veliku povijesnu važnost jer je građena od 1958.-1965. g., što i nije neka starost, no valjalo je posjetiti najveću i zasigurno najimpresivniju građevinu Galwaya. Svidjela mi se njezina zelena boja i različiti tonove iste. Zanimljiv mi je bio susret sa starim vratarom na ulazu u katedralu jer mi na izlazu poklonio malenu pločicu sa likom golubice i križem, i to mi je samo gurnuo u ruke bez riječi i neke pretjerane patetike i glume. Uzeo sam pločicu jer čovjek mi je iskreno želio mir i dobro, bio je iskren.

            Prošetali smo pored dijela grada uz obalu koji mi je zasigurno bio i najimpresivniji. Stajao sam na starim dokovima Galwaya i promatrao male ribarske čamce koji su bili usidreni u plitkosti luke i čekali buduću plovidbu. Promatrao sam brodicu Bonnie Roy dok je mene promatrao veliki bijeli labud koji je iskočio pred mene i telefonirao mi u želji da ga pažljivo promotrim. Sjeo je i hvalio se svojom ljepotom. Samo neka mi netko kaže da labudovi i ptice općenito nemaju svoju osobnost, jer ju je ovaj labud uistinu imao. Pomalo sam se razočarao kada smo napokon pronašli traženi Spanish Arch jer sam očekivao nešto spektakularno, nešto gusarsko iz doba okršaja Engleza i Nepobjedive španjolske armade. Bio je to na kraju samo jedan zid i u njemu dva prolaza, jedan za pješake, a jedan posve zaključan i pun kamenja. No, ipak je svjedočio o vremenu kada je Galway u prošlosti imao obrambene zidine za zaštitu obale od napada pomahnitalih pljačkaša; mašta radi svašta, pa ću i ovu rečenicu malo ukrasiti njom. Obišli smo i sveučilišni kompleks i divili se ogromnom bršljanu ili lozici, koja je oplela cijelu zgradu. Svidjelo  mi se to historicističko okružje za učenje, ne znam kako je i studentima unutra zapravo.

            Ipak Galway je u svijetu najpoznatiji po jednom prstenu. Kakvom to prstenu? Prsten Claddagha je tradicionalan poklon koji se daje u ime prijateljstva, ljubavi ili braka. Prvi put je proizveden u 17.st.Samo mjesto Claddagh je maleno ribarsko selo koje se nalazi u okolici Galwaya. Sastoji se od dvije ruke koje se pružaju prema kraljevskoj kruni. Prsten je zanimljiv po tome što način nošenja određuje nekakvo značenje. Npr. ako se nosi na desnom prstenjaku ruke, a srce je okrenutu prema vrhu prsta, nositelj je slobodan; ako je također na desnom prstenjaku ruke, ali srca okrenutom prema unutra, to znači da je nositelj prstena u vezi; ako se prsten nosi na lijevom prstenjaku ruke, to znači da je osoba u braku ili zaručena.

            Također je grad meka dobrih restorana, gdje možete uz dobar pjenušavi Guinness pojesti prvoklasnu porciju dobro pripremljenog bakalara dok vas sa uramljenih fotografija na zidovima promatraju James Joyce i drugi prvaci irske književnosti. 

            Cliffs of Moher – napuštamo Galway i krećemo našim iznajmljenim fordom prema liticama Mohera. Već u automobilu srce mi je snažno tuklo jer sam unaprijed zavirio u turističke brošure i oduševio se. Što će tek biti u originalu, pitao sam se.

            Cliffs of Moher [Klifovi Mohera] nalaze se u zapadnom dijelu Irske. Prirodne su to litice koje se izdižu 120 metara ponad Atlantskog oceana, a na nekim mjestima dosežu i visinu od 214 m iznad morske razine. Za vedrih dana s litica se pruža jedan od najveličanstvenijih pogleda na Zaljev Galway i Atlanski ocean. Dužina samih litica iznosi oko 8 kilometara. Pogodili smo posjetiti litice ne baš lijepog dana, no iako je bilo sunčano bez kiše puhao je dosta jak vjetar. Dalo se nekako izdržati. Prošetao sam slobodno liticama i razmišljao koliko je uistinu čovjek malen pred silama prirode, najvećim arhitektom ikada. More je bjesomučno udaralo o stijene i hridi u podnožju i zapjenilo vodu. Ponekad se mogao u podnožju vidjeti i neki čamac s posebno hrabrim turistima koji su se iz druge, žablje perspektive diviti lokaciji. Dok sam se približavao izlazu van začuo sam zvuk harfe i ostao sam slušati. Harfi je bilo zajamčeno mjesto na ovakvom božanstvenom mjestu, zaista.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem