Dingle Peninsula (Irish: Corca Dhuibhne) je dobio ime po istoimenom gradu Dinglu i nalazi se na zapadnoj obali Republike Irske. Dio je to zemlje koji je zanimljiv s različitih aspekata; zemljopisno je to najzapadniji dio Irske, arheološki je fascinantan sa svojih 6000 godina naseljenosti, jezično i kulturno privlačan jer je to dio zemlje u kojem i dan danas prevladava irski jezik nad engleskim, turistički jer na inteligentan i skroman način nudi nešto posebno. Na isti način kao što smo obišli Ring of Kerry (automobilom po lokalnim cestama) tako smo odlučili istražiti i poluotok Dingle.
Inch Beach - Ah, meki pijesak pod nogama i neobične morske životinje na obali izbačene plimom; isplatilo se doći do poznate plaže Inch. Pješčana je to plaža udaljena svega desetak minuta vožnje od sela Annascaul na poluotoku Dinglu. Vrlo je duga i kao i većina plaža u jednom trenutku mota negdje u daljini i naizgled nestaje. Promatrao sam majstore kitesurfinga iliti ''jahača vjetrova'' koji s profinjenom vještinom koriste snagu valova i struju vjetrova za akrobacije. Kombinacija je to surfanja na dasci i ''zmajarenja'' po nebu. Plaža Inch slovi kao jedno od boljih mjesta na svijetu za taj ekstremni sport. Ispisao sam u pijesku ime grada Virovitice i to nogom, neka se zna odakle sam stigao, a valovi su ga željeli što prije isprati. Doznao sam kasnije da je prelijepa plaža upotrijebljena za potrebe snimanja filma Ryan's Daughter (Ryanova kći iz 1970 g., Robert Mitchum i ekipa). Jako mi se svidjelo to pjeskovito mjesto i malo je nedostajalo da se i okupam tamo, no automobil je bio već u žurbi i krenuli smo dalje.
Galarus Oratory (Irish: Séipéilín Ghallarais, doslovno "Crkva,mjesto za strance'')
- mirno i spokojno mjesta pod nebeskim svodom Zemlje, jedna točka na ovoj našoj zeleno plavoj kugli na kojoj smo i mi sami putnici, jedna točka na poluotoku Dinglu tamo negdje u nekoj snenoj Irskoj, to je Galarus Oratory. Izdvojeno je to mjesto od neke turističke masovnosti što ovom mjestu daje posebnu draž. Galarus spada u crkvene objekte rane faze kršćanstva, lako bi mogao biti smješten u 6.st. kao i u 12. st., jednostavno je bezvremenski. Činio mi se kao da lebdi u prostoru iako je bio kameni . Skladnost izgradnje davala je sliku savršenosti na jedan jednostavan način. Objekt je ne previše visok i ne previše malen da bi se čovjek osjećao čudno pored njega. Nije to bio objekt za masovne skupove vjernika nego za malu zajednicu koja se željela okupiti u molitvi pod zvijezdama. Na vrhu je bio postavljen četvrtasti prozor, a iznutra je bio postavljen u kamenu isklesan možebitni oltar. Legenda kaže da svatko tko se uspije popeti i izaći kroz taj prozor van dobije na Božji dar pročišćenje duše.
Dingle - prvo smo posjetili lokalni akvarij u kojem se mogu pronaći mnoge riblje i ne riblje vrste Atlantskog oceana, kao i vrste iz drugih mora te amazonskog porječja. Vjerojatno glavna atrakcija malenog, ali dobro osmišljenog akvarija, su bile pjegave raže koje su privlačile pažnju plivanjem na površini uz okretanje trbuha prema gore kao neki virtuozi dok ih se moglo bez opasnosti dodirivati. Na ulazu u akvarij, na visokom jarbolu, bila je izvješena irska zastava na kojoj je sjedio crni gavran. Simbolika irske zastave tj. njezina trikolora - narančasta, bijela i zelena na platnu, je u spajanju naizgled nespojivog. Bijela boja predstavlja mir između narančaste boje protestanata i zelene boje katolika, zastava je jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. Ne znam samo je li gavran predstavljao Edgara Allana Poa?
Svake godine jedan te isti dupin dolazi u zaljev i zabavlja stanovništvo te su ga ljudi prigrlili kao svojevrstan zaštitni znak. Dupin se nalazi na gotovo svemu. Tako mi je bila interesantna zgrada na kojoj su u drvetu istesani dupini izranjali i uranjali u pročelje obojeno u plavi ocean, scena je djelovala natprirodno. Taj maleni i lijepi lučki gradić živi tijekom godine u nekom paralelnom svemiru. Rijeka turista slijeva se svake godine i minutu za minutom isplovljavaju brodice krcate turistima koji su kretale u potragu za dupinom. U isto to vrijeme mi se činilo da lokalci ne haju previše za to sve, no valjda su već siti toga.
Great Blasket Island centar - Izoliranost na irskim otocima razbacanim po divljem Atlantskim oceanom ponekad je snažila ljude i stvarala nevjerojatne osobe, a ponekad je jednostavno lomila ljude i tjerala ih na selidbu i potragu za boljim životom. Velika glad i težina života tih ljudi na otocima početkom 20. st. zadala je veliki udarac populaciji Irske, što zbog velike smrtnosti, što zbog selidbe u Obećanu zemlju, Sjedinjene Američke Države. Unatoč svim problemima oni koji su ostali na otocima snažno su utjecali na očuvanje irske kulture i tradicije što se najviše očitovalo u književnosti na irskom jeziku specifične linije otočkog izričaja i tematike. Posjet centru Great Blasket Island bio je vrlo poučan jer je kroz zanimljivu izložbu predstavio prošlost života na irskim otocima. Šetnjom kroz sobe doznao sam ponešto o irskom jeziku, gledajući stare dokumentarne filmove približio sam si na neki način sudbine tih ljudi, promatrajući predmete i fotografije spajao sam sve u jednu cjelovitu priču, priču o jednom teškom životu. Ujedno, sve to podsjetilo i na sudbine naših ljudi, naših otočana koji su trbuhom za kruhom odlazili u daleke zemlje; Argentinu, SAD-e, Čile, Australiju i tko zna gdje još. Put Iraca je i naš put, na neki način.
Connor's Pass - pošli smo prema Galwayu, ali smo se odlučili na put preko cestovnog prijevoja imenom Connor's Pass. Najviši je to planinski prijevoj u Irskoj i pruža poglede koji oduzimaju dah. Nevjerojatno je bilo provlačiti automobil tako uskom cestom dok su stijene bile posvuda oko ceste, a voda se probijala kroz planinu i kreirala slap. Iskustvo je to koje će mi zasigurno ostati u pamćenju. Pronašli smo kamenu klupu i kratko predahnuli. Zanimljivo je napomenuti da je kroz Connors's Pass zabranjeno prometovati karavanima, kamperima i kamionima, jednostavno je preopasno.
Brandon point - za završetak vrlo zanimljivog pohoda po Dinglu krenuli smo prema Brandon pointu koji se nalazi na sjeveru poluotoka Dingle. Sjeo sam na rub stijene, objesio noge nad Atlantskim oceanom i promatrao zalazak sunca nad horizontom kojeg je vrlo teško opisati riječima. Savršen završetak dana.
