O takvim temama razgovarali su predstavnici udruga iz Županje, Vinkovaca, Požege, Vukovara, Križevaca i drugih gradova. Virovitičko-podravsku županiju i njene invalide predstavljali su i ove godine članovi Udruge invalida Slatina. Na okruglom stolu koji je organiziran tim povodom govorilo se o pomoći jedinica lokalne i regionalni uprave i samouprave, problemima zdravstvene i mirovinske prirode, ali i svakodnevnim problemima koje invalid imaju sa zadovoljavanjem najosnovnijih životnih potreba.
Neimaština koja se proširila tom populacijom hrvatskog stanovništva i zakidanja sa kojima su suočeni brigom države, ali i vlastitih predstavnika u tijelima koja o njima odlučuju, stvorila je od njih čarobnjake preživljavanja sa invalidskim mirovinama veličine nekoliko kuna preko tisuće, ali i mirovinama daleko ispod tisuću kuna. I opet, sve se više podgrijava nada da će netko drugi, a ne oni sami, mirovine koje su primjenom Zakona iz 1999. godine za 30-tak posto manje od tzv. starih umirovljenika izjednačiti u njihovu korist.
Zbog tjelesnih hendikepa zdravstvene prirode i postali su osobe s invaliditetom, osobe s posebnim potrebama koje traže posebnu skrb prije svega zdravstvenih institucija. Zbog štednje na rehabilitaciji koje je uvela država, da bi mogla financiranjem zadovoljiti neke druge potrebe, ali i arogancijom i bahatošću pojedinaca, sve se teže ostvaruju i najosnovnija prava.
Jedno od takvih je prednost koju osoba s invaliditetom ima kada dolazi kod liječnika. I to su pravo, prije svega liječnici, uzurpirali na način da su ispred invalida hitni slučajevi o kojima odlučuju liječnik (ne rijetko piše i na vratima ordinacija ). No, invalida nije niti pitao zašto je došao kod njega te je upitno kako je utvrdio da možda i on nije hitan slučaj i ima prednost. Ponekad se dogodi i apsurdna situacija da invalid, no ne samo on, mora doći iz Slatine u Viroviticu na primjer, da bi se naručio na, prije svega specijalističke preglede.
O takvim pojavama osobe s invaliditetom, ali ne samo one, trebaju prije svega obavijestiti ravnatelja, a zatim i udrugu kojoj pripadaju, jer je to jedini način da nešto učine za sebe.
Mijodrag Kovačević, predsjednik Udruge invalida rada Slatina