Nagrade su dobile tvrtke u kojima se posebna pozornost posvećuje inovacijama i inovativnosti (više u posebnom prilogu u ovom broju). Koliko god poduzetnici i menadžeri bili zaokupljeni inovacijama u dijelu utjerivanja dugova ili njihovu ‘restrukturiranju' na svakojake načine, u poslovnoj zajednici mnogo je primjera inovativnosti u klasičnomu poslovnom i proizvodnom smislu.
Što bi se dogodilo kad bi se aktualna hrvatska vlast tretirala kao kompanija? Koliko svoga umnog rada premijer, njegovi ministri, njihovi zamjenici, pomoćnici, pročelnici, načelnici, šefovi agencija... posvećuju inovacijama? Odgovor je - gotovo nimalo.
Politika nije za izvoz Inovativnost je u Banskim dvorima zabranjena aktivnost. Bar kad je riječ o inovativnim rješenjima koja imaju dodatnu vrijednost, dakle koja nisu samo smišljanje novih obveza za podanike. I tvrtke i pojedince.
Pod inovativnim rješenjem podrazumijevam cjelinu ili dijelove ekonomske i drugih Vladinih politika koji nisu čista prepisivačina rješenja iz bogate biblioteke Europske unije, MMF-a, Svjetske banke ili drugoga rasadnika ideja koja su svijet dovela na rub ekonomske katastrofe. Kao što se u biznisu inovacije u načelu potvrđuju na međunarodnom tržištu, tako bi kriterij za genijalne umotvorine s Markova trga bio i to bi li bilo zainteresiranih drugih vlada u svijetu da 'kupe' neko hrvatsko rješenje.
Ispričavam se ako sam smetnuo s uma neko originalno rješenje, ali čini se da je jedini kandidat ove vlade ministar financija Slavko Linić. Riječ je o njegovu projektu predstečajnih nagodbi. Bez obzira na vrlo nesretan naziv zakona koncept je uvelike originalan. Jest da je riječ o projektu nadahnutome američkim stečajnim zakonom koji predviđa zaštitu vjerovnika na neko razdoblje ne bi li se restrukturirali i opstali, ali Linićev uradak ima originalnosti. Ako sadašnji predstečajni postupci ne padnu poslije na sudovima, to bi mogao biti izvozni proizvod Milanovićeva tima.
Sve drugo je posve neinventivno. Počevši od osnovne ideje vođenja makroekonomske politike. Nakon ovotjednog istupa premijera Zorana Milanovića u Dnevniku HTV-a čini mi se da je moguće sastaviti konačan mozaik. Dakle, u Banskim dvorima odlučili su ne komplicirati si život. Umjesto da uključe što širu skupinu stručnjaka i naprave kvalitetnu novu verziju ‘Plana 21', odlučili su se za vrlo ‘inovativno' rješenje.
Čekanje oporavka eurozone Logika je sljedeća: Nismo uspjeli privući investicije. Trebamo opravdanje. Evo ga! U zemljama eurozone vlada stagnacija. Dakle, investicija neće biti dok se eurozona ne oporavi. Kako se do tada, jelte, baš ništa ne može učiniti, mi ćemo uvoditi red u državu. Cilj je da spremni dočekamo oporavak eurozone, jasno je poručio premijer.
To podsjeća na logiku prosječnoga poljoprivrednog proizvođača. Kad pada kiša, ne može se ići u polje, pa se to vrijeme iskorištava da se popravi traktor. Kao što će takav seljak u globalnoj konkurenciji propasti ako svoje aktivnosti bude sveo na popravke dok se vrijeme ne poboljša, tako će i inovativna vlada propasti (tj. propast će podanici) bude li čekala oporavak eurozone.
A što ako se eurozona ne oporavi još dvije godine? Jest da Mario Draghi iz Europske središnje banke najavljuje ‘oporavak u drugoj polovini godine' (i tu su naši političari i njima bliski analitičari kopiranti), ali kad neko spomene tu formulaciju - vrlo vjerojatno od najave neće biti ništa.
Zar doista dobro plaćeni ljudi iz državnog vrha ne mogu smisliti ništa originalnije?
Naravno, odgovor može biti da se inovativnost traži samo od tih nesposobnjakovića u poslovnom sektoru, a kreatori ekonomske politike trebaju se držati klasičnih rješenja, poput uravnoteženja proračuna, strukturnih reformi, jačanja konkurentnosti i sličnih 'robnih marki' koje troše sve nesposobne vlade ovog svijeta.
Naravno, s inovativnošću nije lako. Jednako opasno kao ne činiti ništa originalno jest raditi originalne gluposti. Tako da se pod inovativnost u makropolitici ne računaju ideje Milanovićeva suparnika Karamarka, koji bi radio gradio tunele pod morem. U globalnom svijetu opstat će nacije koje imaju inovativne i političare i biznismene.
