Banner
Amsterdam planira zabraniti pušenje trave u centru grada
Obilne oborine na području više županija
Grbin: ZOR se sveo na ideološki stav gdje treba provoditi nedjelju ujutro
Plenković: Hrvatsku svi gledaju kao nogometnog giganta
Grbin: Plenkovićeva godina isporuke je pomalo kićenje tuđim perjem
U Hrvatskoj 250.000 ovisnika o alkoholu; među prvih pet u EU po konzumaciji
Hrvatska: 373 nova slučaja koronavirusa

  Blog urednika

In memoriam

        31.05.2006.         3815 pogleda
In memoriam

Kad umru poznati književnici, glumci, slikari, pjevači ili ljudi drugih zvanja i zanimanja u medijima osvane In memoriam što bi značilo – u sjećanje, na spomen ili u spomen. Kaže se da novine moraju biti pripremljene za smrt javnih osoba, a to znači imati jednog ili više novinara koji u svakom trenutku mogu napisati tekst, prikupiti dokumentaciju, zatražiti izjave meritornih… Dobar novinar i redakcija ne smiju biti iznenađeni.

Znao sam da je naš prijatelj Đorđe Bosanac teško bolestan. Pa ipak, vijest o njegovoj smrti me iznenadila jer još do prije nekoliko dana čitao sam o njegovim glumačkim aktivnostima. No, uspio sam prikupiti dovoljno podataka i napisati vijest. U žurbi neki bitni i zanimljivi podaci o Đoki nisu bili uvršteni pa ću ih napisati ovdje, u svom Bolgu. Objavljeni su u virovitičkom časopisu Pusa, u broju 7 iz 1998. godine. čiji sam bio urednik.

Đorđe je pohađao osnovnu školu koja danas nosi naziv Ivane Brlić Mažuranić u kojoj je u to vrijeme cvjetao dramski amaterizam pa su bile izvorište glumačkog kadra virovitičkog kazališta. «Đorđe je bio jabuka koja nije pala daleko od svog stabla – njegov otac Branko Bosanac (umro 1997. godine) bio je tridesetak godina istaknuti glumac virovitičkog kazališta», napisao je u «Pusi» Zlatko Petrović koji me je s Đokom i upoznao.
«Moja prva predstava bila je prvom razredu osnovne škole u predstavi Ivica i Marica. Učiteljica Rada Škrablin povjerila mi je ulogu jednog od miševa koji u toj predstavi nije nedostajalo. Uoči premijere na sceni virovitičkog kazališta Darko Hajić me zatvorio u ormar tako da nisam nastupio na premijeri, a da, s obzirom na brojnost miševa – nisam nikome nedostajao pa itko nije pravovremeno primijetio», ispričao je Bosanac Petroviću što nam se učinilo zgodnim pa smo tekstu u rubrici «Raseljeni Virovitičani» dali naslov «Glumac iz ormara».
Đorđe je često dolazio u Viroviticu u posjet majci i kolegama iz kazališta. Dolazio je ovdje na premijere gledati virovitičke glumce. Poslije se zajedno s ostalima znao veseliti njihovim uspjesima, iskreno smijati i zabavljati sve oko sebe. Na jednoj takvoj fešti, nakon prošlogodišnje premijere «Višnjika» nastale su fotke s kojima sam ilustrirao vijest o njegovoj smrti. I danas u Blogi, evo, objavljujem još jednu iz te serije.


Ovaj tekst završit ću dijelom In menoriama objavljenog u «Glasu Slavonije» kojeg je napisao Ljubomir Stanojević: «Svaka smrt, hemingvejski rečeno, umanjuje cjelinu i osiromašuje (i) druge ljude. S Đorđem Bosancem svi koji su ga i samo poznavali ostaju osiromašeni za histrionstvo koje je bilo njegov pogled na svijet i način življenja. Đoko nije bolovao. Bio je bolestan, ozbiljno, i ozbiljno je bolest ignorirao. Ne, činio je sve što su liječnici od njega tražili. Ali činio je i ono što je on tražio od sebe: bio je neupitni hedonist, do posljednjeg svojega dana (i daha) i smijao se smrti, i izazivao je vjerom u opstojnost života. Posljednjih mjeseci činio se rijetko sretnim: igrao je na osječkoj pozornici, družio se s kolegama, pripremao predstavu u Vinkovcima, bodrio kazališne amatere u nedalekom selu u Vukovarsko-srijemskoj županiji... Živio je život punim plućima optimističan i s vjerom u rezultat intervencije na jednome (svojem) plućnom krilu. Hodao je Osijekom sa štapom, elegantan, s bujnom kosom, uvijek spreman na duhovitu domislicu. O bolesti nije govorio, za svoje godine bio je nevjerojatno mlad, i takav će ostati u sjećanju.»

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Blog urednika