Do srijede, 7. svibnja dopuna i promjena podataka u registru birača
Petir građanima: Kupujte domaće i lokalno proizvedene poljoprivredne proizvode
Preventivni pregled usne šupljine – jedna minuta može spasiti život
Za projekte ujednačavanja komunalnog standarda stiglo više od pola milijuna eura
Odobreno 15 projekata na području Virovitičko-podravske županije
Virovitica spremna za proslavu Praznika rada
Odobreno 37.600,00 eura za izgradnju javne rasvjete prema Podgorju

  Blog urednika

In memoriam

        31.05.2006.
In memoriam

Kad umru poznati književnici, glumci, slikari, pjevači ili ljudi drugih zvanja i zanimanja u medijima osvane In memoriam što bi značilo – u sjećanje, na spomen ili u spomen. Kaže se da novine moraju biti pripremljene za smrt javnih osoba, a to znači imati jednog ili više novinara koji u svakom trenutku mogu napisati tekst, prikupiti dokumentaciju, zatražiti izjave meritornih… Dobar novinar i redakcija ne smiju biti iznenađeni.

Znao sam da je naš prijatelj Đorđe Bosanac teško bolestan. Pa ipak, vijest o njegovoj smrti me iznenadila jer još do prije nekoliko dana čitao sam o njegovim glumačkim aktivnostima. No, uspio sam prikupiti dovoljno podataka i napisati vijest. U žurbi neki bitni i zanimljivi podaci o Đoki nisu bili uvršteni pa ću ih napisati ovdje, u svom Bolgu. Objavljeni su u virovitičkom časopisu Pusa, u broju 7 iz 1998. godine. čiji sam bio urednik.

Đorđe je pohađao osnovnu školu koja danas nosi naziv Ivane Brlić Mažuranić u kojoj je u to vrijeme cvjetao dramski amaterizam pa su bile izvorište glumačkog kadra virovitičkog kazališta. «Đorđe je bio jabuka koja nije pala daleko od svog stabla – njegov otac Branko Bosanac (umro 1997. godine) bio je tridesetak godina istaknuti glumac virovitičkog kazališta», napisao je u «Pusi» Zlatko Petrović koji me je s Đokom i upoznao.
«Moja prva predstava bila je prvom razredu osnovne škole u predstavi Ivica i Marica. Učiteljica Rada Škrablin povjerila mi je ulogu jednog od miševa koji u toj predstavi nije nedostajalo. Uoči premijere na sceni virovitičkog kazališta Darko Hajić me zatvorio u ormar tako da nisam nastupio na premijeri, a da, s obzirom na brojnost miševa – nisam nikome nedostajao pa itko nije pravovremeno primijetio», ispričao je Bosanac Petroviću što nam se učinilo zgodnim pa smo tekstu u rubrici «Raseljeni Virovitičani» dali naslov «Glumac iz ormara».
Đorđe je često dolazio u Viroviticu u posjet majci i kolegama iz kazališta. Dolazio je ovdje na premijere gledati virovitičke glumce. Poslije se zajedno s ostalima znao veseliti njihovim uspjesima, iskreno smijati i zabavljati sve oko sebe. Na jednoj takvoj fešti, nakon prošlogodišnje premijere «Višnjika» nastale su fotke s kojima sam ilustrirao vijest o njegovoj smrti. I danas u Blogi, evo, objavljujem još jednu iz te serije.


Ovaj tekst završit ću dijelom In menoriama objavljenog u «Glasu Slavonije» kojeg je napisao Ljubomir Stanojević: «Svaka smrt, hemingvejski rečeno, umanjuje cjelinu i osiromašuje (i) druge ljude. S Đorđem Bosancem svi koji su ga i samo poznavali ostaju osiromašeni za histrionstvo koje je bilo njegov pogled na svijet i način življenja. Đoko nije bolovao. Bio je bolestan, ozbiljno, i ozbiljno je bolest ignorirao. Ne, činio je sve što su liječnici od njega tražili. Ali činio je i ono što je on tražio od sebe: bio je neupitni hedonist, do posljednjeg svojega dana (i daha) i smijao se smrti, i izazivao je vjerom u opstojnost života. Posljednjih mjeseci činio se rijetko sretnim: igrao je na osječkoj pozornici, družio se s kolegama, pripremao predstavu u Vinkovcima, bodrio kazališne amatere u nedalekom selu u Vukovarsko-srijemskoj županiji... Živio je život punim plućima optimističan i s vjerom u rezultat intervencije na jednome (svojem) plućnom krilu. Hodao je Osijekom sa štapom, elegantan, s bujnom kosom, uvijek spreman na duhovitu domislicu. O bolesti nije govorio, za svoje godine bio je nevjerojatno mlad, i takav će ostati u sjećanju.»




Još iz kategorije Blog urednika