Banner
Večernji list: Hrvati po gorivo opet u BiH
Saborska oporba: Hrvatska nema jasnu strategiju protiv covida
Plenković: Cijena benzina ograničava se na 11,10, a dizela na 11 kuna
Bačić: HDZ nije ni zločinačka niti kriminalna organizacija
Plenković: Sanadera meni prišit neće nitko !
Jandroković: Nosim politički teret, ali ne i odgovornost za ono što nisam kriv
Raspudić: Koruptivni vuk HDZ-a ne mijenja ni ćud, ni dlaku

  Virovitičanka u Zagrebu

Ime u svijetu duhova

  Sandra Pocrnić           01.11.2006.         4168 pogleda
Ime u svijetu duhova

Ako se već ne može zabraniti, neka se barem smatra nepristojnim, neciviliziranim i primitivnim skrivajući se iza nicka mahati tuđim imenom

Bi li rješenje bilo zabraniti anonimne komentare? Možda. Ali time bi javnost bila prikraćena za jednu mučnu spoznaju: da vidi kakvi smo, mi u Hrvatskoj, kada vjerujemo da smo nekažnjivi. Na što smo sve spremni – podnaslov je članka Inoslava Beškera u Jutarnjem od prošlog petka. «Govor mržnje koji se prelijeva s raznih hrvatskih internetskih stranica tokliko je obiman i intenzivan, da mu je teško naći premca u svijetu. (...) Svi takvi ispadi bjesomučne, pa i genocidne mržnje, koji danomice kuljaju po tom segmentu hrvatskog obavijesnog prostora, beziznimno su anonimni. Iza njih stoji samo nickname, pseudonim iza kojeg, kao štita, nekažnjivo nalazi utočište anonimni mrzitelj.»

I prisjeća se Bešker kako se nekada u novinama nisu objavljivala anonimna pisma, pa čak se i provjeravalo je li pismo zaista poslao onaj tko je potpisan. A kad je ustvrdio kako je i sam, kao Dalmatinac u Zagrebu, bio meta ispada netrpeljivosti ili čak mržnje, uslijedio je odgovor iz konkurentskih novina: velika anketa s Dalmatincima u Zagrebu, koji su redom tvrdili kako su Zagrepčani vrlo ljubazni i čudili se otkud takva iskustva uvaženom kolegi. Ali postojanje «anominmnog društva razularenih mrzitelja» na internetu, nisu pokušavali opovrgnuti. I zbog toga ne propuštam priliku pohvaliti se našim društvom koje se okupilo na Virovitica.netu. Niste valjda mislili da to nitko neće vidjeti?! Ako ste htjeli da nitko ne čita forum, onda niste trebli pisati! Iako smo možda ponekad tankih živaca, vidi se da uvažavamo jedni druge, odgovaramo si međusobno na postove i nastojimo podijeliti iskustva u zajedničkom interesu.

To je razlog zbog kojeg sam se i nedavno pohvalila našim forumom u Nezavisnim sindikatima Hrvatske, u već prošli put spomenutom razgovoru s Krešimirom Severom i našom Virovitičankom Marijom Hanževački. Sindikalci, naime, još nisu načisto s tim treba li im forum na stranicama, pa sam ih uputila da pogledaju forum Virovitica.neta u kojem komentiramo javni život grada bez intervencija moderatora. Sa stajališta medija, dvosmjerna komunikacija između novinara i čitatelja novo je i još neispitano područje koje treba medijski iskoristiti – iznijela sam svoj stav, koji sam i ovdje na netu još na početku objavila. «Ali je li to dobro?» - uzvratio mi je pitanjem Krešimir Sever. Ne znam. Iskreno, isto se pitam i sama svaki put kad upišem novi post. Ali to mu tek sad priznajem. «Mislim da i iz toga treba izvući ono što je dobro», odgovorila sam tada Severu.

Eto, ekipa, čitamo se. I zato ona moja upozorenja da trebamo paziti kako se «ponašamo» na javnoj sceni. I nekakva je civilizacijska obaveza tu ipak iznijeti svoju ljepšu stranu. Ona ružnija neka, ako ikako može, ostane skrivena od javnosti. Pa čak i od najbližih. Svatko ima svoje mrakove. I trebao bi se s njima sam obračunati. U virtualnom svijetu moguće je ono što je u realnom donedavno bilo potpuno nemoguće – možemo, primjerice, do mile volje psovati susjeda ili sugrađanina kojeg ćemo sutradan sa smiješkom pozdraviti na ulici. Skriveni iza nicka možemo doista nekažnjeno prijetiti, ubijati ili pozivati na ubijanja «onih drugih» - jer nekako se uvijek nađe razlog. Tko nam što može?! Ali forum je kraljevski put u kolektivnu svijest – kako tu dobro sjeda parafraza one Freudove prema kojoj su snovi kraljevski put u nesvjesno! Kolektivna svijest su misli, stavovi i osjećaji koji nas čine pripadnicima iste grupe, nacije i čovječanstva. Kad je riječ o kolektivnoj svijesti, nije ni bitno je li psovao ili prijetio Mirko ili Marko - važno je da netko je. Netko tko spada u određenu grupu, naciju i pripadnik je čovječanstva na početku 21. stoljeća.

Nemojte se, molim vas, sad posramiti svojih postova na forumu neta, jer su svi vrlo benigni u usporedbi s onima kakvih ih sve ima. Tehnologija nam je otvorila mogućnost da stavimo glave na hrpu i preko interneta razmijenimo stavove o događajima, vijestima ili ljudima koji su nam važni za našu prošlost, sadašnjost ili budućnost. Nije li onda doista šteta takvu moć koristiti za napade i niskosti?! Lako je domisliti se da bi bilo korisnije pokušati nekoga nasmijati, posavjetovati, nekome pomoći, proširiti dobre vijesti, pružiti nekome savjet koji mu treba, razglasiti malo poznati podatak, dodati link... Kažu da je pristojan onaj tko i u mraku stavlja ruku na usta dok zijeva. Eto, u virtualnom je svijetu mrkli mrak. Kakvi smo u tom mraku? Zato sam ponosna na naš forum i uvjerena da se tu okupilo dosta nas koji smo shvatili dobru namjeru cijele priče. «Je li to dobro?» - ipak si neprestano ponavljam Severovo pitanje. Može biti dobro, ako to zajedno učinimo dobrim. Ne bismo se ipak trebali praviti da ne primjećujemo kako smo kratkog fitilja u forumskim nastupima i po tome izgleda da je u svima nama dosta frustracija i potisnute agresije. Mogu li postovi biti ispušni ventil, čir, kroz koji zlo može izaći, tako da, ograničeno, medijem, ne može nanijeti nikakvu štetu nama u fizičkom svijetu? Tako barem vidimo kakvi smo - kaže Bešker. Ili su opravdana strahovanja da bi zlo, pojačano istomišljenicima, moglo prerasti granice medija i zakoračiti u stvarnost, gdje nekome može i fizički nauditi?

O tome kakva može biti energija misli bojim se razmišljati – prepuštam kompetetnijem kolegama, Davoru i njegovim uglednim diskutantima, da se pozabave takvim, duhovnim pitanjima. «Stari» mediji već su dobro istraženi i zna se kakve su posljedice agresije na televiziji ili vijesti o samoubojstvima na naslovnicama (gadne, dakako, ali na to se također ne obaziremo). Internet je medij koji tek zahtijeva istraživanja. A izgleda da u njima već sudjelujemo svi mi ovdje okupljeni. Od početka sam pristala na ulogu gromobrana – kao profesinalcu u pisanju, pretpostavila sam na početku, ne bi mi smio biti problem podnijeti javnu kritiku, pa čak ni ako ona dolazi iz rodnog grada. Ako jest – onda sam zaista promašila profesiju. Zato mi ne smeta što su svi forumaši nepoznati – čak nije uspio nijedan pokušaj upoznavanja, možda zato što se ne želimo upoznati - a jedino iza mog nicka stoji ime jer je vezano uz potpisanu kolumnu. Jedina je zaštita moja anonimnosti činjenica da nisam logirana (Templarius i Gonzo, logirani i nelogirani, podjednaka ste mi inspiracija!). Na svaki svoj post, naime, upisujem nick, kao što može učiniti svatko. Tako da nikad niste sigurni jesam li to doista bila ja.

Pokazalo se ipak da su napadi čitatelja vrlo blagi, pa čak se i na jednog koji misli da bih se trebala maknuti s neta nađe nekoliko koji me brane, tako da moja taština uopće nije stradala ovim javnim izlaganjem u našem malom mistu. Ali najvažnijim mi se čini da je ono što smo svi zajedno ovdje naučili vrijedno ove moje avanture. Jedino, ekipa, s imenima se ne treba igrati, a ima tome više razloga. Nedavno objavljivanje neprovjerene vijesti koja je mogla narušiti ugled našeg sugrađanina samo je povod – nekada je u novinama vrijedilo da se vijesti provjeravaju, jer se, rekao bi Bešker, vodilo računa o privatnosti. Kako su uzusi građanskog društva kod nas još nejaki, takvi stari običaji, inače ugrađeni u temelje zapadnjačke demokracije, kod nas ne vrijede. A otkako vijesti dobivaju svoj nastavak u forumu, svatko doista može o svakome od nas napisati sve što mu padne napamet. Baš sve. Budimo svjesni toga, pa zaštitimo onog dugog od sebe, kako ne bismo sami stradali od istog oružja. Ako već nismo dovoljno svjesni svoje odgovornosti prema javnoj riječi. Jer ime je šifra koju svatko od nas može unijeti u tražilicu i pronaći što se o njemu piše – kao što je još na početku našeg druženja na forumu učinio baš gorenavedeni Inoslav Bešker, kad je upao na forum Virovitica.neta kako bi pitao tko ga to spominje i zašto.

Virtualni svijet sličan je svijetu duhova - pozovimo ga i pojavit će se. U priručnike za dobro ponašanje na internetu već je uvedeno pravilo da anonimni nema pravo spominjati ime. Želiš li nekoga prozvati, potpiši se. Tada pokazuješ da ono što si rekao nije izmišljotina, već istina koju svjedočiš, iza koje stojiš kad je objaviš - pod pretpostavkom da je korisna drugima, što je također kriterij koji se često zaboravlja - i spreman si je, ako treba, braniti i na sudu. Što uopće nije najgora opcija, iako se sudovi kod nas demoniziraju iz meni nedokučivih razloga. Pa ako se već ne može zabraniti, neka se barem smatra nepristojnim, neciviliziranim i primitivnim skrivajući se iza nicka mahati tuđim imenom. Možda čak i onda kad se govori o najzgodnijim frajerima u gradu. Znate ono – ... prodajem ulje. Iako ne samo zato da ispunim prostor, pod dojmom Dana mrtvih, podsjećam ovom prilikom – neobične li koincidencije – na mjesto na kojem samo imena ostaju. Uklesana u kamenu, da ih vrijeme ne izbriše. Pod čepresima, brezama i jelama, pristojno je ono naše virovitičko groblje na kraju Marinove. Na raspelu na ulazu stoji: "Čestan spomenik ovaj, podignut prinosima bogoljubnih virovitičkih gradjana godine 1868. Na sjećanje moje Marike obnoviti dao Luka 1924. 1971."

U Zagrebu, na vrhu Mirogoja uzdiže se krematorij na čijem su pročelju ispisane riječi Tina Ujevića: «Za let si, dušo, stvorena». Oko krematorija brežuljci popločani malim spomen pločama ispod kojih su urne. Ovdje su ispraćaji najčešće samo u krugu najuže obitelji – ili je to možda moj dojam, pošto šačica okupljena u velikoj dvorani uvijek djeluje skromnije nego raskošni ispraćaj pod borovima ispred virovitičke mrtvačnice. I sve češće ožalošćeni zamole sućutnike da, umjesto cvijeća, pošalju uplatu u neki od dobrotvornih fondova, pa tako nestaju oni običaji staromodnih, okićenih velikih sprovoda, svojstvenih malim gradovima poput našeg. Jer poslije posljednjeg ispraćaja u Virovitici i danas se čuje pitanje – jel bio velki sprovod? Kao posljednja provjera – jel bio dobar čovjek? A upućeno je uvijek potiho i s najboljom namjerom, u očekivanju potvrdnog odgovora. U povodu smrti našega Drage Britvića, početkom godine, Branimir Pofuk prisjetio se rečenice Derviša Sučića iz romana «Hodža Strah». Rečenica glasi - «Okani se imena mrtvih, ukoliko ti ne služe kao opomena da budeš bolji prema živima.» O imenima je ono bila riječ....

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

5.11.2006. 17:37
Sa imenom preuzimamo odgovornost, a to je breme s kojim se teško živi. (Davor)
2.11.2006. 10:37
Novinari imaju kodeks, sud časti i slične institucije - koje su doduše isto toliko učinkovite kao i institucije civilnog društva - što ih obvezuje na elementarnu zaštitu privatnosti građana. A ako sve zakaže, kao što je Jin i jang primietio - ostaje svijest o tome što je nepristojno, primitivno itd. barem kao grižnja savjesti. Zato treba učiti prepoznati nepristojnost i upozoriti na nju. To nam je civilizacijska obaveza.
Goran
1.11.2006. 23:43
Ono je trebao biti test. Upisao sam ime u polje ispred, ali ga nije prihvatiulo. Dakle autor prethodnog komentara je Goran.
1.11.2006. 23:41
Točno! To je novinarski privilegij.

Razumijem da se mnogi ljudi ne mogu potpisati jer bi i se moglo dogoditi nešto neugodno, ali svi moramo raditi na građenju takvog društva u kojem će svi ljudi moći iznositi svoje stavove bez straha da će ostati bez posla ili da mu dijete neće biti upisano u vrtić.

U većini slučajeva toleriram da mišljenja na forumima mogu biti nepotpisana, a nekada sam vrlo oštar prema onima koji se ne potpišu pogotovo ako iznose neargumentirane stavove.
Jer, lagano je tako udarati po protovnicima.

Suguran sam da se onome tko komentira i kritizira moje članke i stavove ne može ništa dogoditi i da neće imati neugodnosti. Ja mu ih neću stvarati!
jin i jang
1.11.2006. 20:22
Da se potpisujemo na forumu mnogi bi bili u gadnim nevoljama:).Potpisivanje si jedino do sada(na ovom forumu) mogao priuštiti Goran koji može koristiti imena sudionika sa nekim događajima.Ali i to nemože proći bez nekoliko najavi tužbi godišnje.A on ih si može priuštiti jer ima dobro pokriće "slobode tiska" koje nema recimo neka sitna riba koja bi željela nešto reći.Sitne ribe automatski dobiju otkaz bez mogučnosti prijavljivanja na zavodu za zapošljavanje.Ili padnu niz stepenice.Treba napomenuti da javna borba imenima nije nimalo lagana i jeftina i treba imati čelične živce da bi se upustio u takvo nešto.Sudovi traju beskrajno dugo a podmetanja traju godinama i dugo se ne zaboravljaju.Čak i novinari nerijetko odustaju od posla kad se petljaju s vragom.Pod vragom mislim na politiku i političare.Ako je samo jednom u životu neki političar napravio neku afericu radi koje bi u poštenoj demokratskoj državi morao izaći iz politike a kod nas on ostane i dalje u politici,štoviše,čak je i cjenjeniji,onda definitivno zaslužuje da mu se barata imenom i prezimenom u ovakve svrhe.Jer afera političara (korupcija,kriminal,nepotizam,krađa,...) se također mora smatrati nepristojnim, neciviliziranim i primitivnim postupkom!A što mi činimo?Veličamo i dajemo priznanja kriminalcima,žmirimo na krađu i propast poduzeća,učlanjivamo se u partiju da bi dobili ili zadržali posao,šutimo da nas mrak ne proguta ili ode auto u zrak.
Znam da je netko kriv samo ako mu to sudstvo dokaže.Ali ne i kod nas!Zar nije Sanader sam rekao da nema vjere u pravosuđe?Zato,kada prosječan Hrvat misli da je neki političar nekad ili sada napravio neku nepodopštinu,on se u budučnosti treba suočiti sa anonimcima koji će ga blatiti bio kriv za trenutnu situaciju ili ne.Tko mu kriv,zašto nije na vrijeme odustao od politike,ispričao se ili završio u zatvoru!Do ove aferice s naočalama nikad prije nisam čuo za tog profesora ali pokušavam izfilozofirati obranu za anonimace koji pišu o njemu:).Svaka slučajnost sa poznatim političarima našeg kraja je slučajna i nadam se da se neće nitko prepoznati u opisu:).
CITAT:"Jedino, ekipa, s imenima se ne treba igrati, a ima tome više razloga."
Živio Jevrem Brković!


Još iz kategorije Virovitičanka u Zagrebu