Zakoni za nebeska tijela se mijenjaju, pa je bolje i nama razmotriti kamo ići s državom. Država nije planet, ali kapital je lova, i tu opet dolazi do izražaja naša kreativnost da muljamo. Davne 1967. godine SAD i SSSR su potpisale nekakav sporazum o svemiru u kojemu se veli da ni jedna nacija ne može posjedovati dio Mjeseca ili asteroida. Točnije, rekli su da možete donijeti šaku zemlje iz svemira, ali ne smijete iscrtati parcelu i svojatati Mjesec ili koju god nebesku pustoš. No, danas Institut za naseljavanje svemira snažno lobira za privatne korporacije, pa se u budućnosti očekuje kolonizacija svemira. Zašto? Zato što korporacija nije nacija. Ta golema rupa u zakonu je doprinijela da su se korporacije zbog vlastitog profita prije nacionalnih interesa još od 16. stoljeća bavile distribucijom duhana, pamuka i začina u zapadnim imperijima.
Voditelj Instituta za naseljavanje svemira, Alan Wasser, vrlo je zagrizao u političko lobiranje za posjedovanjem Mjeseca. E, sad tu uskačemo mi. Kako? Kad već imperijalisti grabe po opustošenim krajolicima, možda će tako porasti interes i za nas? Još jedan ili dva pogrešna politička izbora i postat ćemo pustoš. Naše domaće proizvode će tražiti kao što traže tragove vode na Marsu. Penzići, ratni veterani, radnici bez plaće, stambeno zaduženi i socijalni slučajevi će umrijeti od gladi, pa će možda znatiželjni znanstvenici kopati po našoj izumrloj "civilizaciji". Nadalje, srećom po nas, američka vlada ima pune ruke posla da održi ekonomiju, smanji srčane bolesti među debelim Amerikancima i snimi što više superjunačkih filmova za podizanje morala nacije, pa zakon o posjedovanju parcele u svemirskoj pustoši još nije na dnevnom redu, te smo tako dobili još koju godinu da se dokrajčimo.
Jer zakoni za nebeska tijela se mijenjaju, pa je bolje i nama da razmotrimo kamo ići s državom. Mars i Mjesec svojim kamenjem privlače milijarde dolara vrijednu kapitalističku pozornost. Sad je naša prilika. Još samo jedan ili dva pogrešna politička izbora i konačno ćemo postati pustoš na koju će možda netko pogledati. Čak će nas možda i istraživati. Samo što će vjerojatno tada ovdje netko od snalažljivih preživjeti da ukrade kotače sa sonde kao što krademo invalidska kolica i bicikle. Onda smo se za badava trudili napraviti od države pustoš. Brzo će saznati tko smo, kako smo se uništili i prebacit će istraživanje i investicije natrag na Mars. A taman sam pomislio da čak i kao pustoš imamo šanse...
