Nacija je odahnula kad je u utorak, nakon višemjesečne potrage za adekvatnom osobom, postavljen novi gazda unutarnjih poslova Ivica Kirin iz Virovitice piše jutarnji list. Hrvatska sada barem ima ministra za resor unutrašnjeg reda i zakona koji će biti fizički prisutan u Ministarstvu u Savskoj ulici i moći će se barem rukovati sa stranim delegacijama ako banu u kakav službeni i prijateljski posjet. Otpisani prethodnih, liječnik Marijan Mlinarić, već dugo nije niti dolazio na posao, Ministarstvo je funkcioniralo samo, po nekoj inerciji, i možda je stvarno u pravu pravaš Pero Kovačević koji je, prije nego što će u Saboru dići ruku za Kirina, rekao da je ipak “bolji ikakav ministar nego nikakav”. No, iz priloženog bi se reklo da je premijer Sanader jedan gorući problem riješio na vrlo neuobičajen način i da velikog zadovoljstva njegovim novim kadrovskim rješenjem neće biti ni u samoj policiji, niti u javnosti, a napose niti u HDZ-u.
Premijer je, naime, napokon smijenio nekompetentnog Mlinarića, koji je, da sam Sanaderov odabir ne dođe na udar kritike, morao odglumiti da je neizlječivo bolestan, da bi potom instalirao isto tako nekompetentnog Kirina. Predsjednik Vlade upisao si je, dakle, jednim udarcem jedan plus i jedan minus, pa će rezultat, kako se čini, biti čista nula.
Novi ministar policije, naime, za tu funkciju ima drugačije reference od bivšeg Mlinarića, ali, na žalost, opet posve neprikladne i nedostatne. Bivši je kirurg, ovaj sadašnji ministar završio je Geotehnički fakultet u Varaždinu i srednju elektrotehničku u Virovitici. Kao što bivši nije ništa znao o policiji, tako ne zna ni ovaj novi. Obojica naprosto imaju neke desete struke, prvi vjerojatno može izrecitirati sve te mišiće i živce ljudskog tijela, a ovaj novi posjeduje stanovite spoznaje o temeljenju zgrada i o saniranju klizišta. Istina, ministar Kirin naglašava da je njegov položaj politički i da će on sve probleme znati riješiti uz pomoć svojih suradnika, to jest policijskih stručnjaka zaposlenih u MUP-u. No, nije li vrlo indikativno da su svi ministri kulture morali biti neki vrag u toj kulturi, da su svi ministri zdravstva morali biti zdravstvene struke, da su svi ministri financija morali dobro poznavati sustav financija, a da samo ministar policije može biti bilo tko – doktor, geotehničar, glumac ili pekar. Policija je ogromno “poduzeće” sa 27.000 zaposlenih, od kojih oko 19 tisuća policajaca, financijske teškoće su ogromne, hrvatski organi reda nemaju odgovora na ekspanziju kriminala i akcije mreže mafijaških skupina, od Hrvatske se očekuju odlučni potezi u vezi s lociranjem generala Gotovine, policija je ponovno politizirana i kadrovirana po kanonima političke pripadnosti, a prometni policajci opet mirne duše uzimaju mito u zamjenu za kazne zbog prometnih prekršaja. Na čelu MUP-a potrebna je iskusna, stručna, odlučna i kredibilna osoba, koja ima mnogo trka u nogama, a ne 35-godišnjak potpuno nepovezanog zanimanja, koji je sva svoja iskustva stekao u malom gradu s dvadesetak tisuća stanovnika, gdje je najveći kriminal krađa bicikla.Ministru policije Kirinu ni Vladi, naravno, neće osobito pomoći Kirinovo političko iskustvo iz Virovitice.
Kao lokalni funkcionar HDZ-a, u koji se učlanio 1997., Kirin je prije dvije godine postao gradonačelnik Virovitice, a prije toga je bio nešto što se zove upravni savjetnik za zaštitu okoliša u Uredu državne uprave u Virovitičko-podravskoj županiji. Jao si ga Kirinu kad se pojavi među krokodilima u Savskoj ulici i počne pametovati iz ministarskog kabineta.
No, u svom prvom intervjuu koji je dao Globusu Kirin tvrdi da je Sanader “sigurno znao” zašto mu povjerava tako zahtjevnu funkciju. Svojom glavnom preporukom za ministarsko mjesto smatra posjedovanje “kreativne energije”, naglašava da nikad nije donio pogrešnu odluku te da ima “viziju i strategiju” za uspješno obnašanje nove dužnosti. I sve ostalo što je izjavio u svom prvom istupu lako se pamti jer zvuči kao naučeno iz nekog od američkih džepnih izdanja o tome “Kako uspjeti u karijeri”. Tako ministar smatra da je “zadatak zadatak”, “uvijek sluša one koji su za neko područje stručniji” od njega i pun je“energije i entuzijazma”. Ambicije tu sigurno ima, ali čega još to je veliko pitanje.
O.K., Sanader je imao stanovitih problema sa svojim drugim kandidatima za ministarski položaj u MUP-u. Državni tajnik Ivica Buconjić izvisio je zato što u Sanaderovoj stranci sumnjaju da je on intimno blizak Glavašu te da bi te sklonosti u određenom trenutku mogle eskalirati do neželjenih razmjera, a Tomislava Karamarka otpilili su u HDZ-u zato što je bio šef Mesićeva izbornog stožera i Sanader je morao reterirati. I tako se odjednom pojavilo to novo i nepoznato ime. Ali valjda se u Hrvatskoj za ministra policije mogao naći netko drugi osim inžinjera geotehnike Ivice Kirina, netko čijom se kandidaturom Sanader mogao pohvaliti, tako da ni njemu, a ni Hrvatskoj sutra ne bude neugodno. Veliki sretnik Kirin, doduše, otklanja sva prava nezgodna pitanja viškom samopouzdanja, ali ne treba dvojiti da ta taktika u njegovom složenom slučaju može biti efikasna samo prvih pet
