Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Virovitička povjestica

Imali smo seljačku bunu prije Matije Gubeca!

  Vlatko Smiljanić           10.02.2012.         3939 pogleda
Imali smo seljačku bunu prije Matije Gubeca!

Je li dobro ponositi se ili sramiti se što smo, u našoj okolici, imali stariju bunu od one stubičke iz 1573. koju je vodio Matija Ambroz Gubec? Seljačke bune u dvadeset i prvom stoljeću nisu nam strane. Uvijek su potlačeni dizali bune; oni koji su pod sužanjstvom svojih gospodara, ili svojeglavo ili pod prisilom, davali blaga koja su krvlju i znojem stvarana. Bune nikada neće prestati. One će trajati dok je čovječanstva jer nestaleški sustav u niti jednom društvenom uređenju nikada neće biti nemoguć. Čovjek je svojim životom osuđen na, kako kaže Gundulić, ufanje, kajanje, rad i molitvu (za bolje sutra).

 (Historia peta)

Donja Bukovica, Bakva ili Nova Bukovica. Kroz povijest je mijenjala imena. Jedan događaj nikada neće moći promijeniti; događaj koji je toliko značajan za povijest da možda ni sami nismo svjesni toga. Tamo je 1479. bila jedna od prvih seljačkih buna u Slavoniji!

Prema izvorima, potkraj ožujka 1479. pobunili su se, „potaknuti đavlom", kako je kasnije tvrdio crkveni sud, seljaci u Donjoj Bukovici. „Oružjem su napali pavlinski samostan sv. Benedikta. Porazbijali su brave i zasune na samostanskim vratima i provalili među fratre. Pred očima priora i redovnika divlje su izranili i pretukli samostanske službenike i sluge. Neki su ih redovnici pokušali zaštititi, ali su ih tada pobunjenici izvukli iz samostanskih zgrada i nastavili tući u dvorištu crkve." Neki su seljaci čak, ako je vjerovati izvorima, strli redovnicima glave i počeli ih golim mačevima natjerivati po samostanu. Nakon povlačenja obiju strana seljaci su zaprijetili da će zapaliti samostan.

Iako nisu ozlijedili niti jednoga redovnika, seljaci su, međutim, bili optuženi za svetogrđe, sacrilegium.

Zanimljivo je da u dokumentu iz bratskoga pavlinskog samostana u Špišić Bukovici, su poimenice navedeni seljaci: Matija Banović, vođa napada. Valentin Vukičević, Petar Grekšić, Nikola Sever, Matija Sedčić, Petar Plavanić, Ivan Tot, Antun Stojković, Andrija Dercz, Martin i Grgur Starec, Janko Tokačić, Juraj, Grgur i Martin Selniković, Tomo Vamoš, Tomo Brolac, Tomo Kralj, Brlek Kozilić, Matija Klobučar, Tomo Jelčijević, Barnaba Krajač, Tomo I Đurko Mesarić, Ivan Kramartić, Beno Čević i Pavao Sokačić, Dimitrije Lahović, Valentin Habdelović, Dimitrije Lokorant i Tomo Habeković.

Navodno je uzrok seljačke bune bio spor seljaka i svećenika oko šume, no to nije posve sigurno. Buna se, međutim, uklapa i u međusobne sukobe vlastelina u Virovitičkoj županiji. Pavlinski samostan nalazio se na vlastelinstvu Iločkih. Njima se nije dopadala povezanost pavlina s virovitičkom vlastelom.

Kada su seljaci pozvani na sud u Čazmu, niti jedan se nije odazvao. Kako su nizani sudski pozivi tako se smanjivao i broj osumnjičenih, koji je od 22 pao na 13 seljaka. Njihov napad na samostan crkvene su vlasti pretvorile u sukob s crkvom i vjerom.

Konačna je presuda donesena u svibnju iste godine. Optuženi seljaci su izopćeni i prokunjeni ako u roku od deset dana nenadoknade štetu u samostanu.

Samo izopćenje je započinjalo posebnim udaranjem zvona. Svećenik je istodobno pred vjernicima palio i gasio svijeće, bacao ih na zemlju i gazio nogama. Zatim je, kako bi otjerao duhove, posvetio sve strane svijeta. Odlazio je do crkvenih vrata i bacao kamenje prema mjestu stanovanja izopćenih u znak vječnoga prokletstva. Objavljeno je također da nijedan vjernik ne smije govoriti, jesti, piti, sjediti, hodati, stajati i dolaziti u bilo kakav dodir s „sinovima đavolskim".

Ne smijemo se začuditi takvim postupcima. U XV. stoljeću crkva je toliku snagu, pa je bila u stanu svojim neprijateljima nametnuti društvenu izolaciju dok su „slijepi vjernici" smatrali da je to „božanska odluka".

Zanimljivo je kako kmetove, tijekom sudskoga procesa, štiti vlastelin Donje Bukovice i kapelan. Čini se da su oni utjecali na više župnika i da u ljeto i jesen 1479. Obustave objavljivanje ekskomunikacije.

Konačno je početkom 1480. riješen problem svetogrdnika - ekskomunikacija nije izvršena. Pavlini su se odrekli od svojih potraživanja.

U svim ovim nemirima zla pobijedio je onaj potlačen, mali čovjek. Ovaj značajan događaj virovitičke povijesti može nam biti izvrsna pouka u svakodnevnom životu, jer, TIHA VODA BREGE DERE!

OD SADA I VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!

 Ako želite nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

VlatkoSmiljanić
11.2.2012. 18:07
Ako uspijem pronaći izvore naravno da će biti. :)
dr. evil
11.2.2012. 11:05
Hvala! Nadam se da će biti na redu seljačka buna sredinom 18-tog stoljeća (1755) opet u Bukovici kada je ista rezervirala dodatak Špišić.


Još iz kategorije Virovitička povjestica