U mojoj predškolskoj dobi, tata je odlučio da me poduči kako razlikovati što je selo, grad, država, pa pomalo i o rijekama, morima i jezerima Moja susjeda, i buduća školska kolegica, Lidija, zatekla se na jednom satu kućne poduka. Nije namjeravala, niti pokazivala interes, al dok je čekala da joj mama dovrši haljinicu, koju će odjenuti za rođendan, htjela - ne htjela, nije imala izbor nego se uključiti u "nastavu".
- Djeco, selo, to je nešto malo, ima samo jednu ili možda dvije - tri ulice, eto, kao moje rodno selo. Grad je velik, to je naš grad, ili Osijek. U Osijek mama i tata idu u kupovinu igračaka, slikovnica i knjiga, kojih nema kod nas, a država, to je, djeco, puno sela i gradova.
- A, selendra? Šta je selendra? - upitala je Lidija tatu
Tata ušutio. Razmišlja, što joj odgovoriti?
- Pa, to je malo selo ...
- Nije! - odrješita je Lidija - baka ne živi u malom selu! Ja čak mislim da ona živi u državi! Veliko je!
Misli tata, misli, pa će prijateljici:
- A , zašto me pitaš šta je to selendra?
- Ma, tata je danas rekao mami, ajde, dosadna si, ići ćemo tvojima na ručak u onu selendru! A, mislim da je bio i bijesan, jer, rekao je i nešto prosto ...
- Šta je još rekao?
- Pa, rekao je još mami, da mu je dosta ići u tu vuko..... u! A, ja mislim da tamo nema vukova, pa baka bi mi pričala da ih je vidjela. Je l vi znate ima li tamo vukova, pa ako ih ima, što oni to rade?
- A, u vražju mater! Je l' si dovršila Lidijinu haljinicu! - povikao je tata.
Nismo ni stigli do rijeka, jezera, mora, brda i planina, Poduka o naseljenim mjestima, ekspresno je završena.
