Idemo na Karlovačko?

Nakon tri ekološka incidenta u veljači i nesnalaženja odgovornih ustanova ne čude ideje o osnivanju Pokreta za zaštitu ljudskih života od krupnog kapitala i njegovih služinčadi.

Kiša smrdljive tekućine deset je minuta mastila krovove, automobile, ulice i vrtove sisačkog naselja Caprag. Iz postrojenja Rafinerije tog je popodneva, kao vulkan, šikljao crni oblak. Očevici nisu znali što se događa i hoće li cijeli grad odletjeti u zrak. Nije došlo do eksplozije, u Kupu je istekla sirova nafta, ribiči kažu da tako nešto nikada nisu vidjeli, a vodopravni inspektori da «nema opasnosti za ljude te biljni i životinjski svijet».
Samo tri dana kasnije u karlovačkoj četvrti Dubovac u potoku, u neposrednoj blizini Karlovačke pivovare, pronađena je uginula rotvajlerica Šeri i patka, a kraj potoka, bez svijesti, vlasnik kujice, Zdravko Martinović. Susjedi koji su pokušali pomoći nesretnom čovjeku kažu da su, kao i mnogo puta do tada, osjetili jak miris amonijaka za koji se sumnjaju da potiče iz pivovare. Liječnica koja je pokušavala reanimirati čovjeka panično je upozoravala okupljene građane da zbog intenzivnog mirisa ne prilaze mjestu događaja.
Tvornica piva zanijekala je odgovornost, obdukcijski nalaz psa «ne ukazuje na tipične znakove trovanja», a stručnjaci kažu da analiza vode u potoku Grabica pokazuje da «nema opasnosti za život i zdravlje građana».

Golicanje mašte

U mesu divljači s Papuka ustanovljena i do 30 puta veća količina metala kadmija, arsena, žive i olova. Analiza uzoraka soli za divljač, zrna kukuruza za prihranu, uzoraka žira, zemlje i kore drveća su uredni, a količina teških metala u soli protiv poledice koju u pojedinim lovištima koriste za prihranu ne sadrži povećanu količinu teških metala. I analiza vode iz vodovoda u Voćinu i Orahovici je uredna, tek neznatno više olova pronađeno je u potpapučkom vodotoku. Stručnjaci još ne znaju što je uzrok povećanoj količini teških metala, savjetuju oprez pri konzumiranju mesa divljači.
Ako su svi nalazi negativni što se to dogodilo životinjama da u mesu imaju nedopuštenu količinu teških metala? Ako je to područje ekološki potpuno čisto, rijetko naseljeno, gotovo bez prometa i lišeno bilo kakve industrije koja bi eventualno trovala potoke, zrak i tlo, kako je moguća tako velika količina arsena, olova, kadmija i žive u uzorcima mesa? Ako stručnjaci nemaju odgovora na ta pitanja, ili ih iz bilo kojeg razloga ne žele predočiti javnosti, onda je sasvim jasno zašto maštu tamošnjeg stanovništva već godinama golicaju nikada dokazane glasine o radioaktivnom otpadu koji se tu, navodno, odlagao prije Domovinskog rata.
No, ako u papučkoj priči, uz preporuku stanovništvu da se suzdrži srnećeg paprikaša, ima vremena za super analize tla, u karlovačkom slučaju sustav je totalno zakazao jer amonijak je plin koji, na žalost, ubija odmah i nakon nekog vremena – nestaje. Kako objasniti činjenicu da je Centar za obavješćivanje 112 o događaju koji se zbio u petak oko 19 sati, inspekcijske službe obavijestio tek u subotu oko 12 sati? Kako objasniti da su uzorci vode iz potoka uzeti 19 sati nakon što je teško ozlijeđeni čovjek pronađen?
Zašto je javnost, o inspekcijskim nalazima, obaviještena tek tri dana nakon akcidenta? Zašto o rezultatima analize mesa ili obdukcije uginulog psa ne daju stručnjaci s Veterinarskog instituta nego glasnogovornik Ministarstva poljoprivrede i šumarstva? Činjenice su to koje, u sva tri slučaja, otvaraju manevarski prostor za sumnju u iskrenost onih koji brinu o našem zdravlju i životu. Ne čude stoga ideje forumaša s interneta o potrebi osnivanja pokret za zaštitu ljudskih života od krupnog kapitala i njegovih služinčadi.

Karlovački Jack Trbosjek

Ako čelnici tvornice piva tvrde da tamo sve funkcionira besprijekorno jer u slučajevima nepravilnosti reagiraju sigurnosti ventili, a inspekcijske službe da nisu vidjele nepravilnosti, onda je na policiji odgovaran zadatak da otkrije tko je teško ozlijedio čovjeka te ubio psa i patku. Ako to nisu učinili Marsovci ili zaostali petokolonaši, možda su ovaj čovjek i njegov pas, prvi u nizu žrtava karlovačkog Jack Trbosjeka, mrzitelja uličnih šetača kućnih ljubimaca, koji je iskoristio glasine svojih sugrađana i ekoloških udruga o tobožnjem curenju amonijaka iz poznate pivovare kako bi zavarao trag. Možda imamo novog serijskog ubojicu željnog medijske slave koji je odlučio ući u anale crne kronike ubijajući na dosad nezabilježen način. Pustiš malo plina, zbrišeš u prvu birtiju, digneš zastavu i pitaš konobara: «Jel sada mogu dobit jedno Karlovačko»?

Ni crno, ni bijelo, Glas Slavonije, 27. veljače 2007.