Prof. dr. Ljubo Jurčić, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, saborski zastupnik i ekonomski strateg SDP-a, smatra da efekti svjetske krize ili globalne ekonomije još uvijek nemaju veze s krizom koja trenutačno pogađa Hrvatsku.
- Naša je kriza počela nakon prvog kvartala 2007. godine, kad je stopa rasta bruto domaćeg proizvoda bila sedam posto. Svakog kvartala nakon toga bilježili smo sve manju stopu, tako da smo četvrti kvartal 2008. godine (iako još nema službenih podataka!) završili s negativnom stopom. Veći dio 2008. godine svijet je bio u konjunkturi, potražnja i proizvodnja bile su velike, a nama je sve padalo. Prvi put od 2000. godine imali smo negativnu industrijsku proizvodnju, što je nepobitan pokazatelj stagnacije. S druge strane, imali smo tri mjeseca pad u maloprodaji, ljudi su manje kupovali, što je nepobitan dokaz da standard stanovništva pada.
Skupo plaćamo život na jeftinim kreditima
Početak ove godine još je lošiji - industrijska proizvodnja pala je za 14, a osobna potrošnja 15 posto. Kako je došlo do tako velike krize?
- Potrošili smo sustav na kojem smo živjeli i kojim se punio državni proračun, a koji sada ne možemo oživiti. Posljednjih deset godina uživali smo u jeftinim kreditima iz inozemstva, odakle smo uzimali novac, kojim je bilo jednostavnije kupiti robu u inozemstvu nego graditi radna mjesta u Hrvatskoj. Dakle, naš je problem što smo živjeli na kredit, godišnje smo trošili tri-četiri milijarde više nego što smo zarađivali. Taj se novac svake godine prelijevao i stapao u vanjski dug. Vlada danas govori kako očekuje da će se svijet izvući iz krize pa ćemo i mi. Ali nećemo! Jer kada se svijet počne izvlačiti, mi ćemo imati više od 40 milijardi eura vlastitog duga. I da se ne zadužimo više ni za jedan euro, naš dug iz dana u dan raste jer plaćamo kamate, a ovih smo se dana opet zadužili uz kamatu od sedam posto. Kad svijet izađe iz krize, naš dug ostaje.
Dodatni problem je i negativna bilanaca vanjsko-trgovinske razmjene. Zašto Hrvatska ne može više proizvoditi i više izvoziti?
- Proteklih smo petnaestak godina domaće tržište nesmotreno prepustili uvozu. Imali smo sustav koji je bio kreditni, potrošni i uvozni, domaća proizvodnja tu apsolutno nije imala šanse. Prošle smo godine uvezli robe u vrijednosti 22 milijarde eura, a izvezli je za 10 milijardi. Negativna bilanca bila je, dakle, 12 milijardi, od kojih smo sedam pokrili turizmom, a ostatak od pet milijardi pretvorili u vanjski dug. Domaću industriju uništio je tečaj iz 1994. godine, nakon čega je sve što je dolazilo iz inozemstva bilo jeftinije pa se u Hrvatskoj ništa nije dalo proizvoditi. Niste trebali imati ni dohodak jer su se igrom slučaja, ili neslučaja, krediti iz inozemstva otvorili pa ste išli u banku posuditi novac, niste trebali ići u tvornicu raditi. Bilo je dovoljno otići u banku i kupiti jeftiniju robu iz inozemstva. To poslije nikada nismo popravili.Realno, od te 22 milijarde eura mogli bismo proizvoditi od 10 do 12 milijardi, ali problem je u tome što se to neće dogoditi samo od sebe. Ako to uspijemo napraviti za dvije godine, mi smo najbolja ekonomija u Europi.
Pada gospodarstvo, pada i turizam
Može li nas turistička sezona spasiti od krize, kako to očekuje Vlada?
- Loše je to što mi uvijek očekujemo od nekoga ili nečega da nam riješi naš problem. I kada su nam sezone bile najbolje, nisu nam pomogle, a ove je godine nerealno očekivati da će sezona biti dobra. U zapadnoj Europi bilježi se pad gospodarstva, a kad pada gospodarstvo, turizam pada puno brže. Izvjesno je da će zbog krize ove godine turizam pasti za deset posto, a ako kod nas padne za toliko, ja ću biti sretan. S druge strane, valute zemalja istoče Europe devalvirale su od 20 do 50 posto, što znači da će Česima, Slovacima, Rusima, Poljacima, Mađarima ili Srbima, zbog čvrstog tečaja naše kune, za toliki iznos kod nas biti skuplje. Turizam nikada ne može biti vodeća grana, teško zemlji koja to očekuje. U Španjolskoj je turizam vodeći, ali se ona počela razvijati kada je počela proizvoditi automobile, kućanske aparate i elektroniku, a turizam je došao kao dopunska djelatnost jer im je Bog dao takav položaj. Idu ljudi i na Tajvan, ali je li to razvijena zemlja? Nije! Hoteli strani, gosti su strani, a jedino što je domaće je radna snaga. U Hrvatskoj u najboljem slučaju turizam može biti do deset posto bruto domaćeg proizvoda, a to ne može biti rješenje našeg problema.
MMF nije zadužen za razvoj neke države
Kako povećati domaću industrijsku proizvodnju?
- Trenutačno nemamo institucije za to jer vodimo politiku liberalizma i očekujemo da će to tržište samo riješiti. Tržište je to prihvatilo, ali ne u našu korist. Danas moramo napustiti tu politiku, moramo promijeniti ideološki pristup ekonomiji. Naš je problem to što smo srušili institucijalni sustav socijalističke države, a nismo izgradili sustav za tržišnu ekonomiju. To je bila linija manjeg otpora, političarima je bilo lakše reći da će tržište sve riješiti, takvi su prijedlozi dolazili i sa zapada, i to ne nesvjesno.
Neki stručnjaci smatraju da bismo se u ovoj situaciji mogli obratiti MMF-u. Na taj bi način država jeftinije došla do kapitala plasiranjem svojih obveznica, a lakše bi se došlo i do posudbi iz drugih izvora, što Vladini dužnosnici odbijaju.
- MMF nije zadužen za razvoj neke države, on je zadužen samo za sigurnost međunarodnih financija i da mi sigurno možemo vraćati svoje dugove, jer su vlasnici MMF-a oni koji su nama dali novac. Ako trošimo više nego što proizvodimo, MMF će reći da u roku od godine dana smanjimo potrošnju na onoliko koliko proizvodimo, a to znači manje plaće, manje mirovine, skuplje zdravstvo, skuplje školstvo i skuplje javne usluge. Njih se ne tiče koje su to političke konzekvence.
Stalno se govori da u Hrvatskoj ima previše općina, a svjedoci smo i velike potrošnje u jedinicama lokalne uprave pa se događa da općinski dužnosnici imaju veće plaće od Vladinih. Može li i smije li Vlada kontrolirati lokalne proračune?
- Koncept regionalne politike trebao bi podrazumijevati izgradnju gospodarske i socijalne infrastrukture. Standard javnih usluga trebao bi biti isti u svakom mjestu bez obzira na to ima li fiskalne mogućnosti ili nema. Ako nema, dobili bi ih iz decentraliziranih sredstava ili iz fondova, bez obzira na to tko je na vlasti. Za razvoj države odgovorni su Vlada i Sabor, a lokalne jedinice imaju samo javne ovlasti koje su oni na njih prenijeli.
Pada izvoz, pada uvoz
Tvrdite da svjetska kriza ne mora imati samo negativan aspekt, da se može odraziti kao stabilizator domaćeg tržišta. Kako?
-Izvoz će nam pasti po stopi od 20 do 30 posto, ali će isto tako po istoj stopi pasti i uvoz. Budući da je uvoz mnogo veći od izvoza, mnogo ćemo više dobiti od pada uvoza nego što ćemo izgubiti od pada izvoza. Ako nam je izvoz 10 milijarda eura, to znači da ćemo zbog njegova pada izgubiti oko dvije milijarde eura, ali ćemo zato uštedjeti na uvozu oko šest milijarda eura i toliko ćemo manje morati platiti inozemstvu.
O sutra treba misliti danas!
Upozoravao sam da će doći do ove situacije još u prosincu prošle godine, predlagao sam da moramo napraviti fiskalnu i monetarnu politiku za travanj i svibanj jer nam dolazi kriza u kojoj nećemo moći funkcionirati kao država. To što sam ja onda pričao, premijer priča danas - da smo pred bankrotom, da smo u banani, a danas to više ne možete riješiti. Današnjim potezima rješavate situaciju u rujnu. Zato je mudrost i sposobnost političara da predvidi što će se dogoditi za tri-četiri ili pet mjeseci i sada poduzeti mjere da se to ne dogodi.
Budemo li trošili više nego proizvodili, MMF će reći da u roku od godine dana smanjimo potrošnju, a to znači manje plaće, manje mirovine, skuplje zdravstvo, skuplje školstvo i skuplje javne usluge.