Nepunih deset mjeseci već je prošlo od nestanka Pavla Čačića, uglednoga društvenog radnika iz Slatine, koji je za svoga radnog vijeka obavljao i neke vrlo odgovorne dužnosti. Bio je profesor i ravnatelj Srednje škole Marka Marulića Slatina, gradski vijećnik, gradonačelnik Slatine, predsjednik Gradskog vijeća i pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Virovitičko-podravske županije, a u mirovinu je otišao s funkcije ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta Slatina. Ubrzo nakon toga sa suprugom se odselio u Vinkovce kako bi bio bliže sinu Tomislavu, ali poslije smrti supruge počeli su jače dolaziti do izražaja znakovi bolesti.
Sredinom ožujka prošle godine njegov sin Tomislav ispunio je očevu želju da još jednom posjeti rodni zadarski kraj. U nedjelju, 20. ožujka, oko 18 sati, Pavao Čačić udaljio se iz stana u zadarskoj Ulici Roberta Frangeša Mihanovića 67 i otišao u nepoznatom smjeru.
– Posljednji put viđen je i snimljen na porti zadarskog odlagališta otpada u Diklu, oko 1,5 km daleko od stana, na dan nestanka oko 19.30 sati. Tomislav Čačić kaže da su policija i drugi nadležni organi učinili sve što se moglo učiniti, ali do danas tijelo njegova oca niti bilo kakav trag nisu pronađeni. Alarmiran je ured za zaštitu i spašavanje, policija, vojska, GSS, potraga je trajala neprekidno 21 dan, na terenu je svakog dana bilo 50 ljudi, pet dana dva su helikoptera nadlijetala područje, pet plovila pretraživalo je more, doista sve je pročešljano, ali bez rezultata.
Sin nestalog Pave Čačića bio je u danonoćnom kontaktu s odgovornim ljudima pojedinih službi, s načelnicima policijskih uprava i predstavnicima lokalne samouprave “dok je to imalo smisla”. Sada, nakon toliko vremena, nema potrebe za stalnom vezom, ali ipak još uvijek očekuje informaciju o svome nestalom ocu.
– Otac je slabo odjeven izišao iz stana na Cvjetnicu, 20. ožujka, kad je dnevna temperatura bila 12 C stupnjeva, a noćna deset. U ponoć je počela padati kiša i otac tu noć nije mogao preživjeti na otvorenome. I normalan čovjek tako odjeven smrznut će se u sobi na deset stupnjeva. Ja sam kirurg po struci i svakodnevno se susrećem sa smrću. Otac je mogao preživjeti jedino u slučaju da ga je netko odjenuo i zbrinuo u toplome prostoru - rekao je sin nestaloga.
Obitelj Tomislava Čačića još se uči živjeti sa strašnom činjenicom da oca više nema i da ga nisu mogli dostojno pokopati. Njima preostaje održavati kuće, plaćati režije...Unatoč tragediji koja ih je zadesila, oni nikoga ne okrivljuju. “Sve je to strašno, svako malo se prisjetimo cijelog događaja, ljudi pitaju, ali to je naša sudbina, takav je život...”.
