Svakodnevno po medijima gledamo, slušamo ili čitamo o golemim gubicima u HŽ-u, koji u konačnici idu na teret hrvatskih građana. Točno je da je tomu tako, no ključno je pitanje ZAŠTO? Odgovor na to pitanje znaju pojedinci. Određenim interesnim skupinama nije cilj da HŽ bude uspješan, cilj je uništiti i ono malo što je na HŽ-u dobro. U prilog ovoj tvrdnji, ide novi prijedlog sistematizacije u HŽ Infrastrukturi. Konkretno, višak je radnika, slažem se, ali gdje, tko i koliko?
Dali je normalno da se na mjestima, u kolodvorima, koji su vodeći po otpremi i prijemu tereta i ljudi ukidaju ključni i zaslužni ljudi za to? Govorimo o ljudima kojima nije na prvom mjestu politička, regionalna ili neka treća pripadnost. Govorimo, ne o statističkim brojkama, nego o ljudima s imenom i prezimenom, koji svojim znanjem, kvalitetom i voljom, rade za boljitak HŽ-a i cijele regije. Ti isti ljudi, umjesto da budu pohvaljeni, proglašavaju se viškom, samo zato da bi se sačuvalo radno mjesto nekom drugom, našem. Jeli to ono što današnjoj Hrvatskoj treba, jeli to način da se izvučemo iz ove teške situacije u kojoj se HŽ i cijela Hrvatska nalazi? Trebaju li kolodvori, u kojima se promet tereta i ljudi povećava iz dana u dan, bez ikakvih opravdanih argumenata, snositi sav teret krize koja nas je snašla?
Ne mogu se ne upitati dali je to cilj nove politike u HŽ-u, ili samovolja lokalnih pojedinaca koji kroje slagalice unutar pojedinih regija? Pa nije bitno tko koliko radi i doprinosi, nego vrijedi ona stara "daleko od očiju, daleko od srca". Ovaj ovdje je naš, a onaj tamo nije. Ne mogu se ne osvrnuti na maćehinski odnos voditelja regija, prema nekim kolodvorima i ne mogu se ne upitati ZAŠTO? Zašto nešto što vrijedi treba uništiti, nije li to vrijeme odavno iza nas i nije li nas takva politika dovela do ovoga gdje smo danas? Ne mogu ne upotrijebiti jednu jedinu riječ za to, SRAMOTA. Za HŽ, regiju i cijelu Hrvatsku. Treba li takve, uspješne kolodvore u konačnici dovesti do potpunog kraha, ugasiti ih, ljude poslati na Zavod za zapošljavanje, a korisnike naših usluga okrenuti cestovnom prometu? Jeli to interes našim menadžerima (kojih, onako usput, "nema" viška)? Jeli to jedan, jedini cilj i ne može li drukčije?
I da se ne bi skrivali iza općenitih podataka, reći ću jasno. Govorim o regiji Koprivnica, gdje jedan od najuspješnijih kolodvora u toj regiji ima najveći višak radnika. Govorim o kolodvoru Virovitica, županijskom središtu Virovitičko podravske županije i o stotinama tisuća prevezenih tona tereta i na tisuće putnika godišnje. Govorim o nepobitnoj činjenici da je kolodvor Virovitica 11-i kolodvor u cijeloj Hrvatskoj, uključujući luke po otpremi i prijemu tereta, a u cijeloj regiji ima najviše ljudi viška. Kako je to moguće? Procijenite sami koliko je normalno, da kolodvor Virovitica, koja godišnje primi i otpremi oko 400 000 tona tereta i ima obrt od 8 000 vagona, po novom prijedlogu uprave, ne treba pomoćnika šefa kolodvora, ne treba sadašnjih 11 prometnika vlakova nego 7, a na desetke drugih kolodvora koji godišnje ne otpreme niti jednu, jedinu tonu trebaju 6 prometnika vlakova. Koliko je normalno da se popunjava radno mjesto čuvara željezničko-cestovnog prijelaza Virovitica Grad sa 3 na 5 radnika, kad je pitanje dana puštanja u rad uređaja za automatsko osiguranje prijelaza (sve je postavljeno, samo se čeka dozvola za puštanje u rad) i evidentno je da će svih 5 ljudi biti tehnološki višak. Dali na taj način ublažavamo činjenicu da je danas "samo" 5 ljudi višak, a znamo da će već za koji dan još 5 ljudi morati otići? I znam da 10 ljudi ne izgleda puno, kad svakodnevno u Hrvatskoj stotine ljudi izgubi posao, ali ponavljam neki ljudi jednostavno nisu višak, oni trebaju.
Ne mogu se ne osvrnuti na razdoblje od prije 15-ak godina, kad je u kolodvoru Virovitica radilo preko 100 ljudi, a danas ih je jedva 50. Tko god je odlazio u mirovinu, umirao ili proglašavan viškom, ostatak radnika je preuzimao njihove zadaće bez pogovora i radio sve više, ne pitajući zašto se u drugim kolodvorima popunjavaju radna mjesta, a ovdje ne. Ljudi su jednostavno radili. Ovo danas im je hvala za to. O odgovornosti tih ljudi, gdje samo jedan krivi potez, uslijed umora, žurbe ili količine obveza, nosi ljudske živote, ne želim niti govoriti.
Nemojte zaboraviti činjenicu da ti ljudi rade punih 12 sati i danju i noću.
Moram napomenuti da ovakvim potezom vodećih ljudi, ne gube samo radnici u izvršnoj službi HŽ-a, nego i korisnici naših usluga, koji većinu svog prijevoza obavljaju željeznicom, a koji će se uslijed neadekvatne usluge (koja im evidentno neće moći biti pružena) okrenuti cestovnom prometu. To potkrepljujem činjenicom da je iz kolodvora Virovitica već otišlo nekoliko ljudi koji su proglašeni tehnološkim viškom (u HŽ-Cargu), a danas zbog nedostatka ljudi, nekorištenja godišnjih odmora, velikog broja viška sati i nemogućnosti obavljanja redovitih poslova, dolaze na zamjenu radnici iz Bjelovara ili Koprivnice i ostvaruju pravo na dnevnice. To je očito poslodavcu isplativije ili je posrijedi nešto drugo?
U konačnici, slažem se da se mora uštedjeti i stati "na svoje noge", no do kada će kriteriji za to biti "naši" i "vaši"? Do kada će se izrabljivati samo neki radnici, do kada će interesi pojedinaca biti ispred interesa HŽ-a, do kada će uspješni kolodvori gubiti zbog nekog više vrijednog, samo zato što pripada nekoj interesnoj skupini, političkoj, regionalnoj ili nekoj trećoj?
Da gospodo, ima nas viška, ali po kojim kriterijima se višak utvrđuje kad vidimo da gole činjenice to nisu, ako nisu tone, broj vagona, broj putnika, zarada, što je?
Procijenite sami, jesu li kriteriji jednaki za sve, ili vrijedi pravilo "ovaj je naš, njega ne diraj".
Glavni povjerenik SŽH
podružnice Virovitica
Igor Prpić