Jeste li do sada imali priliku biti na događaju na kojem se uz ‘Lijepu našu' u stavu mirno sluša i Beethovenova ‘Oda radosti', himna Europske unije? Malo je onih u Hrvatskoj s takvim iskustvom, ali ako Hrvatska 23. lipnja napokon dobije posljednji potpis za ‘uvjetni upis' za članicu EU, prije ili poslije svakomu će od nas slušanje dviju ‘domaćih' himni postati običaj. Može netko reći da je to samo glazbeni isječak, ali iza zastave, himne i drugih obilježja države ili udruge stoje i mnogi sasvim opipljivi i posljedicama mjerljivi realni odnosi.Dao je to naslutiti i prijam u povodu proslave Dana Europe koji je u zagrebačkom HNK priredio šef Delegacije EU u Hrvatskoj Paul Vandoren. Moglo se naslutiti da je završetak pregovora sasvim blizu, pa su i dvije himne na početku imale veću težinu nego prije. A oni koji poruke traže gdje možda nisu bile smišljene svratili su pozornost i na baletnu predstavu nakon prijma. Balet ‘Trnoružica' mogao bi se iščitati i kao metafora o uspavanoj Hrvatskoj koju je na (gotovo) stotinu godina začarala zločesta vila, a sada stiže EU, princ na bijelom konju, koji će jadransku ljepotu probuditi i s njom sretno živjeti do kraja života.
Gorak okus Vjerojatno mnogo građana Hrvatske zapravo nije previše protiv ulaska u Europsku uniju, ali jest protiv onoga kako se to danas čini. Ulazak bez strategije koja bi osmislila kako maksimalno iskoristiti prilike i smanjiti prijetnje, kako novoj zajednici dati i od nje uzeti, ostavlja gorak okus. Nažalost, izgubljeno vrijeme i pamet ne mogu se lako nadoknaditi. Prezadužena i dezorijentirana zemlja mora danas prihvatiti sve zahtjeve, često i neprincipijelne, koji joj se nameću. Pokazalo se da sami nismo sposobni urediti vlastitu kuću prije ‘vjenčanja s princom na bijelom konju'.Ipak, s obzirom na to da procedura ulaska u punopravno članstvo Europske unije, ako se i dogodi čudo 23. lipnja, birokratski traje otprilike dvije godine, ovo društvo još ima priliku zbrojiti se i osmisliti koju ulogu i mjesto želi u obitelji europskih zemalja. Za to još nije kasno. Crte oko igrališta upravo se obilježavaju (pri čemu hrvatska Vlada pregovarački defenzivno i u tajnosti od igrača u biznisu pristaje na previše zahtjeva iz Bruxellesa). Pravila igre još se moraju prihvatiti u famoznom Poglavlju 23., ali i u takvim uvjetima moguće su bolje ili lošije strategije nasuprot nasumičnom i zasebnom igranju svakog igrača na domaćoj poslovno-političkoj sceni.
Kineska mudrost Možda je usporedba predaleka, ali zadivljuje kako svoju strategiju provodi Kina. Hrvatska se odavno tečajnom i mentalnom politikom otvorila uvozu kineske robe. Kineski je suficit u robnoj razmjeni s Hrvatskom fenomenalan. Očekivalo bi se da će Kinezi iskoristiti priliku, u preostalo vrijeme do sloma ovdašnje ekonomije uzeti maksimum. Ali nije tako. Oni shvaćaju da bi im zlatna koka mogla umrijeti pa sada njihov veleposlanik obilazi tvrtke poput Badela i Podravke tražeći mogućnosti da Kina više uvozi iz Hrvatske. Ili ovdje otvara radna mjesta kako bi ti zaposlenici u budućnosti mogli kupovati kineske proizvode.
To se zove osmišljeno državništvo. Za razliku od domaće tragikomedije u kojoj ‘veliki' političari poput HSS-ovca Friščića, umjesto da sve snage usmjere na izvoznu ofenzivu Hrvatske, prizemnopolitikantski traže od guvernera Rohatinskoga da njihove glasače zaštiti od jakoga švicarskog franka!Svaka hrvatska tvrtka i svaki zaposlenik u njoj bit će punopravni član tržišta od otprilike 450 milijuna potrošača. Nema više poduzetnika i menadžera koji to smije zanemariti. Slagao se s ulaskom u EU ili ne. Problem je što se ulaženje u tu, prije svega ekonomsku, integraciju otegnulo na desetak godina. Pa mnogi biznismeni koji su prije nekoliko godina i mislili na svoje mjesto u EU, sada, zaokupljeni gubicima i recesijom, kao da to više ne mogu staviti među svoje prioritete. Od sadašnje Vlade teško je očekivati da može i zna učiniti išta više od zaključenja pregovora pod svaku cijenu. Budući da nada umire posljednja, ostaje vjerovati da će poslije izbora možda biti drukčije.Jer ima i drugih poučnih predstava osim optimistične ‘Trnoružice'. Primjerice ‘Pijana noć 1918.', koja pokazuje kako se te godine u Zagrebu nepromišljeno ušlo u Kraljevinu SHS-a. Ne bi bilo dobro ni da za koju godinu asocijacija na ulazak u EU umjesto ‘Trnoružice' bude predstava ‘Pepeljuga'.
