Tema u lijepoj našoj koliko voliš, no kada ih sve objediniš dođeš do zaključka da živimo u državi apsurda. Vjerojatno ste, bar velik dio vas, čuo ili pročitao da zauzimamo što se tiče ekonomije, sportskim žargonom rečeno, visoko osmo mjesto. Sama vijest ne bi bila loša da se ne radi o Bloombergovij listi najjadnijih zemalja. U društvu smo Argentine, Venecuele, Grčke, Španjolske...
Pa sada, hvala im na tako visokom plasmanu, no svjesni smo mi toga itekako. Nitko ne zna bolje o nas da smo jadni, da jadniji ne možemo biti.
Dakle, to smo apsolvirali. Eh, sada dolazimo do apsurda i čarobnih brojki. Plaćamo, hranimo, oblačimo tri predsjednika. TRI !!! Bem ti bigulicu, kao da smo Rockfelleri.
Aktualnu predsjednicu, razumljivo, moramo plaćati. Josipović , no hajde, progutati ćemo i to. Ipak je kriza, posla nema. Razumijem da čovjeku treba godina dana da se snađe. Uz tih tridesetak tisuća kuna mjesečno, valjda će nekako preživjeti.
Ali, kao u lošoj reklami, nije to sve. Mesić i njegova svita. I njih plaćamo. Zašto i zbog čega, ne znam. Kažu da je po zakonu. Onda valjda je. Samo se pitam tko nama piše te zakone? I tko ih izgalasa?
Dakle, država u banani, mi u banani. ali, para očito ima kada si to možemo priuštiti. No, ipak me nešto kopka. Što ako svakih pet godina dobijemo novog predsjednika? Koliko će to nas najjadnije koštati? Ako je tako i ako se nešto ne promjeni, za koje desetljeće na grbači ćemo imati sve naše bivše.
Vi kako hoćete, no u buduće možda ipak neću gledati stranačku pripadnost kandidata. Možda ću se rukovodit - što stariji, to bolji, bolji po naš džep !
